Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Progoni Vještica
Progoni vještica jedno su od najmraènijih razdoblja ljudske povijesti. Rijeè je o jedinstvenoj, no i veoma složenoj pojavi koja je trajala gotovo èetiri stoljeæa (14.- 18. stoljeæe). Ona je zahvatila veliki dio tadašnjeg svijeta (Europu i Sjevernu Ameriku), te ostavila golem trag u svim društvenim slojevima i strukturama. Problemi vezani uz pitanja imaju li te vještice kontinuitet sa antièkim poganskim kultom ili je pak rijeè o nasljednicima heretika još su uvijek neriješeni. Strah od «zlih» i «opasnih» vještica dolazi iz puèkih vjerovanja, a još ga više potièe Crkva nastojeæi u doba prodora racionalizma održati svoju moæ. Pokrenuvši inkviziciju stavlja se na èelo borbe protiv vještica i imenuje glavnim «zaštitnikom» naroda. Na stotine tisuæa nevinih žrtava samo su jedna od posljedica zloèina poèinjenih u tom razdoblju. I sama sumnja da se netko bavi vraèanjem bila je dovoljna da bude spaljen na lomaèi.

Naziv "vještica" poèeo se upotrebljavati razmjerno kasno, a u nekim podruèjima uopæe se nije probio. Austrijski izvori njemaèkog jezika govore u tim sluèajevima o "vražici" ili "èarobnjaku/èarobnjakinji", pruski o "livadarki". Srodan izrazu "hagazussa" (plotarka), koji se javljao još u staronjemaèkom od 13 st., taj se pojam sve èešæe javljao u južnonjemaèkom prostoru, te je, èini se, odatle dobio novo znaèenje vezano uz zapoèeto razdoblje progona "vještica". Stariji nazivi - koji se u kasnijoj literaturi nisu sasvim izgubili - su: venanata, saga, herbaria, lamia, incantatrix, pzthonissa, tempestaria, malefica, itd. Claude Lecouteux prouèavao je te pojmove i brojne druge srodne pojmove vezane uz inkvizicijski pojam vještice. Ponajprije se uz te pojmove veže predodžba sasvim specifiènog èarobnjaèkog djelovanja: molitve za poboljšanje vremena, preobrazba u životinje, skupljanje biljaka, miješanje otrova, pripremanje èarobnih napitaka, vampirizam, kanibalizam i dr. Do formiranja skupnog pojma "vještice" dolazi tek u kasnom srednjem vijeku. Ovaj kršæanski pojam vještice razlikuje se od starijeg, svima poznatog pojma èarobnjaèke osobe, zbog toga što sažima razlièita obilježja èarobnjaštva i ostalih supersticija s uèenjem kršæanske demonologije i kažnjivim èinjenicama heretièke inkvizicije.

Neki su mišljenja da je glavni uzrok progona vještica Rimsko pravo, dok su bula pape Inocenta VII. i «Malleus maleficarum» samo njegova posljedica. Drugi vide razloge u «opæem praznovjerju». Sve do 15. stoljeæa u Hrvatskoj nema drakonskih progona vještica i èarobnjaka. Uzroci pribjegavanju èarobnjaštvu vide se u teškom položaju žena u Srednjem vijeku. Žrtve optužaba i muèenja u nas najèešæe su bile žene iz nižih društvenih slojeva (žene kmetova, služavke, udovice). Manija progona vještica kod nas najviše maha uzima u podruèjima koja su bila pod germanskim utjecajem. Do najžešæih progona u Hrvatskoj došlo je krajem 17.st.. To vrijeme obilježeno je èestim vremenskim nepogodama, slabim urodom i neimaštinom, a vještice se uzimaju kao glavne krivci za takvo stanje. Afirmacija katolièanstva tijekom reformacije i protureformacije dovela je do progona svega nekršæanskog. Diljem Hrvatske pronalazimo razlièite nazive za vješticu- coprnica, štriga, morna .... Kao okupljališta vještica u nas navode se planine: Klek, Medvednica, Okiæ, raskršæa puteva....(Èièa 2002:98). Bilo je i ekonomskih razloga optužbi, prije svega èinjenica da bi imovina osuðene, ako nema muškog nasljednika pripala opæini. Optužba nekoga da se bavi èarobnjaštvom bila je lak naèin da se ukloni protivnik ili netko tko nam se zamjerio. Èesti su bili i sluèajevi da bi odbijeni udvaraè optužio djevojku da je vještica koja ga je zavela. Iz podruèja Dalmacije veoma je malo podataka i dokumenata o procesima protiv vještica (izdvajaju se dokumenti iz Dubrovnika). Obrazac optužbi slièan je onima u ostatku Europe, vještica susreæe Ðavla i predaje mu se fizièki i duhovno. Godine 1758. carica Marija Terzija izdaje naredbu po kojoj se u Hrvatskoj i Slavoniji više nesmiju pokretati procesi protiv vještica bez njezine dozvole (Èièa 2002:56).

Postoji jedna divna knjiga u nasoj zemlji koja se bavi ovom tematikom: Uvažavajuæi kompleksnost povijesnih procesa, autor knjige

Vilenica i vilenjak
: Sudbina jednog pretkršæanskog kulta u doba progona vještica Zoran Èièa prihvaæa se obrade složenog fenomena progona vještica i kao društveno-povijesne èinjenice s ishodištem u renesansnoj sjevernoj Italiji, i kao mentalnog stanja potencijalno prisutnog u svakom vremenu i prostoru. Iscrpna analiza dokumentarne graðe dovela ga je do proširenja istraživanja na takoðer teško uhvatljivu temu vilenica i vilenjaka, s obzirom na to da "izmeðu svijeta koji se živi, stanja vizija i snova, stanja budnosti i jave, u puèkoj religioznoj kulturi ne postoje oštri rezovi".

U prvim dvama dijelovima knjige autor donosi prikaz strane i domaæe struène literature koja je na razlièite naèine tretirala progone vještica u Europi i Hrvatskoj, a koja se zasniva na demonološkoj literaturi 16. i 17. stoljeæa. Prednost je dao radovima kulturno-historijske prirode. Kroz presjek istraživaèkih tendencija i dobivenih rezultata, on nastoji osvijetliti razlièite pristupe problemu, kako bi proniknuo u njegovo složeno ustrojstvo. Kritièki pristup interpretacijama istraživaèa pritom je popraæen obilnom referentnom i argumentacijskom graðom.