METALLLLLLLLL I DRUGA BOLESNA SRANJA

Dimmu Borgir je melodični black metal band iz Norveške. Shagrath, Silenoz i Tjodalv uputili su se u bend 1993. Malo kasnije Brynjard Tristan se pridružio da svira bas, a Stian Aarstad se pridružio da obavi poslove na klavijaturama. Dimmu Borgir je rođen.
Za one koji neznaju to vam je grupa koja ima uspjeh kao Emperor ili Cradle of Filth. Mogli bismo s pravom reći da su Dimmu Borgir najbolji black metalci (ali nećemo). Uznemiravajuće klavijaturske meldije, agresivne gitare, uništavajući zvukovi bubnjeva, promukli i grubi glasovi karakterišu njihovu muziku. Oni su slušali heavy i black metal iz 80-ih. Čak su ih inspirirali kompozitori kao što je Wagner. Dimmu Borgir su počeli karijeru kad su izdali EP Inn I Evighetens Morke za Necromantic Gallery Records 1994. Svi primjerci su se prodali za nekoliko sedmica, označivši start uspješne i originalne grupe.
Dimmu Borgir je postojao u black metalu vrlo kratko i nije trebao da zasluži slavu prije svog punog albuma For All Tid. Spori, mračni i atmosferični album koji je snimljen za No Colour Records. 1996. izdali su jedan od najvažnijih albuma u istoriji black metala - Stormblast ovaj put za izdavačku kuću Cacophonus Records. Za taj album možemo reći da ih je svrstao u melodične black bendove. Napravili su korak naprijed, napravili su poseban zvuk po kom je Dimmu Borgir i danas poznat. Zrelo napisani tekstovi, sa dobrim varijacijama tempa, s uzorima klasičnih pjesama učinili su njihov zvuk jednim od najboljih black metal zvukova. Stormblast je napravio pomak u brzini, ali je još uvijek održavao melodiju i atmosferu. Na prva dva albuma tekstovi su bili na norveškom, ali nakon izdanja Stormblasta promijenili su tekstove na engleski. Glavni razlog je bio taj što publika nije razumjela tekstove, a Dimmu Borgir je htio da proširi svoju poruku dalje od Norveške.
Sljedeći album je bio minidisk Devil's Path za Hot Records i izašao je 1996. Shagrath je radio u Hot Records pa je bio odgovoran za promociju i sklapanje ugovora sa bendovima. Devil's Path je mini-album sa 4 pjesme, a uključuje i jednu zakon stvar - Devil's Path, pa tako da ga vrijedi kupiti ako želite imati cijelu kolekciju Dimmu Borgira. Na EP, Nagash koji je u to vrijeme svirao u grupama Troll i the Kovenant pozvan je da zamijeni Tristana na basu. Stian Aarstad nije svirao na ovom albumu zato što je morao obaviti poslove u vojsci. 1997. Dimmu Borgir je izdao svoje remek-djelo Enthrone Darkness Triumphant - moćan i potresan album. Jedno od najboljih izdanja black metala u toj deceniji. Taj album je napravio pomak na novu veću diskografsku kuću i na rasprodanih 150.000 primjeraka. Prema ovim novostima, mnogi su govorili da se Dimmu Borgir rasprodao, ali te tvrdnje nisu bile tačne. Činjenica je da su sa ovim albumom napravili black metal mnogo dostupnijim i sa njihovim melodičnim, ali još uvijek agresivnim stilom, postali su jedan od najboljih bendova u black metalu. To je bilo veliko dostignuće, ali radili su veoma naporno, posvećen i uporan bend, koji je zaslužio svoj status. Bend je potpisao ugovor sa Nuclear Blastom, nakon što njihova stara diskografska kuća nije mogla reklamirati njihov novi album. Ako vas zanima zašto tekst pjesme Tormentor of Christian Souls nije ukljućen u knjižicu, onda je jedini odgovor taj da Nuclear Blast nije htio biti odgovoran za njega. Nakon što su snimili Enthrone Darkness Triumphant, Dimmu Borgir je platio Astennu da svira gitaru na koncertima, kako bi se Shagrath mogao potpuno koncentrisatii na svoje vokale i na nastup. Astennu je zamijenio Jens Pettera koji je bio član grupe kratko vrijeme između Stormblasta i Enthronea… Astennu je zapravo iz Australije, a došao je u Norvešku da snimi svoj solo project Carpe Tenebrum.. Onda je kasnije svirao u the Kovenant, a malo kasnije se pridružio Dimmu Borgiru. Nakon Enthorne… turneje, Dimmu Borgir je otišao na jednu mini turneju u kojoj je Tjoldav otišao iz benda na nekoliko mjeseci da bi bio sa svojm ženom i novorođenim djetetom. Njegova zamijena je bio Aggressor, koji je bio privremeni bubnjar, a sada svira u bendu Aura Noir. Na Enthrone… turneji, Stian Aarstad nije dolazio na neke nastupe pa je otpušten iz benda. Stian Aarstad svira sada u norveškom sastavu Enthral. Njegova zamijena je bila Kimberley Goss, koja je prije svira sa grupama Therion, Ancient i sada Sinergy. Ali nakon izvrsnog sadržaja, Kimberely je morala napustiti Dimmu Borgir jer je bila samo privremeni član. Njena zamjena je bio Mustis, mladi klavijaturista iz Norveške i poznanik Shagratha još od rane 1998. Svoj prvi nastup sa Dimmu Borgirom je imao na Dynamo Open Air Festivalu 1998.
Mustis nije svirao u nekom bendu prije, ali doneo je novi element u Dimmu Borgir, pa se tako novi zvuk može čuti na albumu Spiritual Black Dimensions, na kojem je Mustis imao velik uticaj, s obzirom da je 60% pjesama napravljeno prvo na klavijaturama. Vrlo lijepo iznenađenje je bilo ponovo izdanje njohovog debi albuma For All Tid za Nuclear Blast 1998. Ovo izdanje ima dvije dodatne pjesme s njihovog EP Inn I Evighetens Morke.
Iste godine bend je izdao minidisk Godless Savage Garden, koji je također za Nuclear blast. Album sadrži dvije nove pjesme, dvije stare pjesme, jednu obradu i tri stvari uživo. Ovaj album se pokazao kao neki privremeni nosač zvuka, dok su fanovi čekali novi album, Spiritual Black Dimensions. Taj minidisk je bio toliko dobar da je nominiran za norveški grammy u kategoriji za najbolji metal album. Bio je u kategoriji zajedno sa albumima grupa the Kovenant i Mundanus Imperium. Cijeli show je bio prenošen na norveškoj televiziji, a Dimmu Borgir je svirao uživo pjesmu Grotesquery Concealed. Taj nastup je bio jedini vrijedno gledani nastup. Dimmu Borgir nije dobio nagradu, ali the Kovenant jeste, za album Nexus Polaris. Snimanje albuma Spiritual Black Dimensions je bilo u nepoznatom Abyss studio sa Peter Tagtrenom. Dimmu Borgir je dobio kvalitetan zvuk i složeno slojevit album. Phantaamagoria je ime prve pjesme koja je izvedena uživo s tog albuma Dynamo festivalu 1998. Još jedna pjesma s tog albuma bila je na kompilaciji Beauty in Darkness vol. 3, za Nuclear Blast, a zove se the Insight and the Catharsis, a služila je kao omamljivač dok ne izađe pravi album. Album je izašao 01. marta 1999. za Nuclear Blast i potvrdio da su Dimmu Borgir zaslužili mjesto na crnom prijestolju. Prije nego što je album izašao, mnogi su bili znatiželjni koji će pravac sada bend svirati. Ovaj album je bio najkomplikovaniji do tada za odsvirati. Kada je album bio gotov, Nagash je odlučio da će izaći iz benda kao bi se mogao potpuno posvetiti the Kovenantu. Njega je privremeno zamijenio Vortex, a poslije turneje je postao stalni član. Mjesec dana nakon izlaska albuma, Dimmu Borgir je napravio zajednički album sa grupom Old Man's Child, a album se zvao Sons of Satan Gather for Attack. Takođe u istom mjesecu Astennu je izdao svoj projekt Carpe Tenebrum, a nazvan je Mirrored Hate Painting. Taj album je uključivao vokale Nagasha, a zvuk je bio sličan Dimmu Borgiru, samo što je bio brži. Oba albuma su izdana za Hammerhart Records. Još u početku turneje Tjoldav je odlučio da napusti bend zbog muzičkih i osobnih razlika. Morao je da brine za obitelj pa nije mogao da ide na koncerte. Njegova zamjena je bio Nick Barker, poznati bubnjar grupe Cradle of Filth. Nick je završio svoje poslove sa Borknagar na njihovoj sjevernoameričkoj turneji Kings of Terror. Nick je izdao album sa grupom Lockup, a nazvan je Pleasure Paves Sewers. Album je također sniman u Abyss studio, a izdan je 22. novembra 1999.


Dimmu Borgir je počeo snimanje novog albuma u martu 2000. u Abyss studio i s producerom Peter Tagtrenom. Album je trebao biti gotov za mjesec dana, ali nije zato što su trebali više vremena da usavrše pjesme. Sljedeće promjene u postavi desile su se kada je bend morao otpustiti gitarista Astenna zbog osobnih razloga. Njegova zamijena bio je Galder koji je svirao za Old Man's Child. Sada su Dimmu Borgir ušli u švedski studio Fredman i počeli snimanje svog najcjenjenijeg albuma Puritanical Euphoric Misanthropia. Još jednom bend je napravio žestoko remek djelo sa zlim pjesmama. Po tekstovima ovaj album se pokazao kao najjači. Kao bonus grupa je snimila neke pjesme sa Gotenburgškim orkestrom. U martu 2001. bend je krenuo na još jednu svjetsku turneju da predstavi svoj najnoviji rad.
2002. izlazi njihov prvi live album Alive in Torment koji sadrži najbolje pjesme izvedene uživo. Nedugo nakon njega izlazi i prvi DVD World Misanthropy koji je slika zadnje turneje.