°° fhaaga`s

četvrtak, 13.10.2005.

pet minuta duhovne stvarnosti

Nije nam poznata niti jedna živuća vrsta čiji članovi se trijebe, muče, tlače i sukobljavaju, u onolikoj mjeri koju naša, inteligentna vrsta, baštini od svog nastanka na ovamo.
Daleko od toga da se međusobno ne napadaju, ozljeđuju i ubijaju - to je, sudeći po učestalosti, jedno od glavnih obilježja živih bića, ali postoji duboka razlika u kojoj leži apsurd. Razina svijesti koju mi imamo u svom ponašanju i motivi koji nas pri tom vode su upravo ono što bi nas trebalo sprječavati u tome... heh, razlikovati nas od drugih evolucijskih smjerova.
Toliko o razumu.
Nema uopće smisla negirati, ja sam pesimist kada razmišljam o ljudskom rodu, o prošlosti tog prokletog sjemena i o budućnosti koju se trudi sabotirati. S razvojem civilizacije i tehnologije rasla je i pohlepa čovjeka, a paralelno i doza licemjerja koju je morao primjenjivati da ne bi pao u mračan bezdan grižnje savjesti... Nisu se eto, najinteligentnija bića, mogla dosjetiti ni jednog drugog načina na koji bi se suočili s društvenim promjenama i s novim saznanjima.
Prvih 1000 godina potrošeno je na nijansiranje savjesti, a sljedećih 1000 na izigravanje iste, pa je, izmrcvarena jadnica (savjest), od nositeljice civilizacijskog stupnja postala razvaljeni spomenik dobroj vjeri. Uglavnom, vrijeme se nije gubilo. Od nagrizanja njenih ostataka napravljena je znanost, a sama znanosti stidljivo je skrila dobre namjere.
Međudrzavni odnosi su farsa... neki narodi rađaju se s krvavim rukama, neki krvare kasnije, neki bi bogatili sebe, neki uran... nečiji bog je licemjerni pacifist, nečiji krvnik; a polubogovi se javno prizivaju - za svaki cilj koji treba opravdati sredstvo.
Jezikom većine vjernika ovog katoličkog predziđa: ovo je raj na zemlji... a zmija čuči u nama i zajedno žvačemo jabuke. Ona je jedina konstanta čovječanstva.
- 14:01 - reci (4) - print?! - #

<< Arhiva >>