Ne pada mi na pamet pricati vam o pecinskom covjeku i od njega kronoloski graditi razvoj neznam ni ja cega, jer se to moze naci u zaista svakom pregledu povijesti umjetnosti pa i arhitekture. Sve price o covjecanstvu pocinju na slican nacin i to izgleda otprilike ovako:
Postojalo je nepregledno nebo i neukrocena priroda na zemlji, a izmedju toga covjek. I sto ce sad covjek nego mastati o nebu i pokusati koliko-toliko ukrotiti prirodu i stvorit si egzistenciju...
Znaci, kad sam u proslom postu rekao Arhitektura je sve! mislio sam na onaj dio svemira gdje je krocila ljudska noga. Suprotno od arhitektura bila bi iskonska priroda (cultura - natura).
U svrhu razumijevanja ove preobrazbe iz prirode u arhitekturu, promotrimo sl. primjer: Zamislimo si malo dijete koje se igra na pjescanoj morskoj plazi. Do struka je u pijesku i gradi kule, kopa jarke u koje ulazi more, ogradjuje pjescanim zidom itd. Sve to je u nekom mjerilu. Postoje moduli (okrugle mjere) definirane dohvatom ruke, velicinom tijela, itd.
Dijete tocno zna sto mu je ispred, a sto iza njega. Okrece li se moru ili se od njega stiti. Ono stvara svoj egzistencijalni prostor, ovladava prostorom svog boravka, ono ga konkretizira.
Slicno je i s odraslim covjekom kad se nadje u divljini, gdje ne postoje vec gotove ljuske u koje bi se uklopio. Tada pojam bivka (skloniste, boraviste u prirodi) moze predstavljati i jedan rucnik za plazu, par tenisica, kuhalo za kavu i parkirani motor pa da prostor bude artikuliran.
|
