Postoje na netu stranice na kojima se predstavljaju iskljucivo 3D prostori osmisljeni na racunalu. Provode se ondje cak i natjecaji za najbolju virtualnu arhitekturu. Zasto postoje navodnici u naslovu, pokusat cu odgovoriti.
U stvarnom arhitektonskom stvaralastvu projekti se dijele na izvedene i neizvedene. Neizvedeni projekt nikad ne moze imati jednaku tezinu kao neka realizacija. Neizvedeni projekti mogu npr. pokupiti nagradu na nekom natjecaju i kasnije se nikada ne realizirati. Tek izvedeni projekt postaje prava arhitektura. Na njemu vidimo funkcionira li zaista to sto smo na papiru (ili racunalu) crtali i zamisljali si u glavi.
Jedna od manjkavosti virtualne arhitekture je i ta da rijetko vodi racuna o ekonomskom aspektu cijele investicije, a on je u nasoj struci nazalost presudan (materijali su takodjer cesto apstrahirani). Jos bi se mnogi slicni faktori mogli nabrojati, ali je svakako vazno napomenuti da prostori pocinju zivjeti tek u interakciji s korisnicima: sto nam znaci prikaz jednog shopping mall-a, ako ne vidimo vrevu ljudi i njihova strujanja - samo prazni prostori. Istina i to se danasnjim tehnologijama moze pokusati prikazati, ali to svakako nije potpuni dozivljaj.
Strogo uzevsi, nema virtualne arhitekture, jer je njoj s arhitekturom zajednicko samo razmisljanje o prostoru, ali ne i medij u kojem se ona ostvaruje.
|
