Arhangel
09.06.2009., utorak
Dražen 1993. - 2009.
U našem je medijskom prostoru i društvu općenito datum 07. lipnja uglavnom ostao potpuno nepoznat. Kad bismo napravili malu anketu i slučajne prolaznike upitali znači li im išta taj datum, vjerojatno bi se netko i našao kome bi na taj dan bio rođendan ili neka obiteljska obljetnica. Malo tko bi odgovorio nešto više.Snimka košarkaške utakmice koju je u večernjem terminu emitirala državna televizija bio je jedini podsjetnik da datum 07. lipnja nije tek običan dan. Riječ je bila o snimci košarkaške utakmice iz danas već daleke 1982. godine u kojoj su se bile sastale momčadi Šibenke i Bosne, nekad značajnih košarkaških klubova iz bivše zajedničke države. U briljantnoj igri koja je tu utakmicu obilježila istaknuo se jedan mršavi mladić crne ricaste kose oblikovane u fudbaler – frizuru, popularnu u ono vrijeme. Bio je to Dražen Petrović. Da 07. lipnja obljetnica je njegove pogibije, šesnaesta po redu. Bilo je to jednog lipanjskog dana. Vrijeme je bilo ugodno toplo, ne prevruće. Autor ovih redaka bio je tada još školarac, one ratne 1993. godine. Školska godina, ionako ispresjecana ratnim uzbunama i trčanjem u skloništa, već se bila približila kraju i mi djeca već smo se radovali ljetnim praznicima i napuštanju mrskih nam u tamnozelenu boju ofarbanih klupa i još mržih nastavnika punih provincijske samodopadnosti. Dan je započeo i tekao kao i svaki drugi dok jedna od djevojčica iz razreda tijekom malog odmora nije rekla kako je čula na vijestima putem radija, dok se lokalnim autobusom vozila u školu, kako je poginuo Dražen Petrović. Arhangel nije mogao, zapravo, nije htio vjerovati. U tim vremenima informacija, poluinformacija i glasina sve je bilo moguće i njegovo se srce potajno nadalo kako je riječ o još jednoj glasini koja nema svoje utemeljenje. U tom su trenutku bila prošla tek tri mjeseca od tragične pogibije nezaboravnog pjevača i istinskog domoljuba Tomislava Ivčića i tek smo se svi bili pomalo počeli trijeziti od šoka koji nam je bio donio taj nemili događaj. Ipak, kako su školski sati prolazili tako su se vijesti ponavljale; poginuo je Dražen Petrović. Prošao je i veliki odmor. Arhangel nije mogao jesti od tuge koja se uvukla u njegovo srce; ipak je Dražen Petrović bio (i ostao) veličina u njegovom srcu i njegovim očima, oličenje istinske dobrote i požrtvovnosti, nepatvoreni heroj i uzor u moru lažnih veličina onoga vremena. I za vrijeme televizijskih izvješća tih dana, za vrijeme reportaže o Draženovom sprovodu, suze su same tekle... Kao i za vrijeme pisanja ovog posta, danas, šesnaest godina kasnije. Kad je Arhangel godinama kasnije prvi put imao prilike posjetiti Zagreb, znamenitosti naše metropole bile su na drugom mjestu. Prvi cilj toga svojevrsnog hodočašća bio je Mirogoj i Draženov grob. Bio je to trenutak tišine i molitve upućene heroju iz djetinstva... Dražen Petrović. Koliko o tom čovjeku mlađe generacije danas (ne)znaju?! Kolike su ulice i trgovi naših gradova dobili imena i spomenike prema kojekakvim ličnostima među kojima je niz onih koje bismo vjerojatno rado izbrisali i zaboravili. Draženovo ime među tim ulicama i trgovima vrlo je rijetko, na svega nekoliko njih. Spomenika je još i manje... Dražen Petrović. Briljantna ljudska i sportska karijera ovog mladića iz Šibenika naglo je prekinuta tog 08. lipnja 1993. na njemačkoj autocesti, u prometnoj nesreći. Od Šibenke i Cibone do američke NBA lige taj je čovjek plijenio talentom, radom i, nadasve srcem. Uzor čovjeka, sportaša i domoljuba. Tko može zaboraviti ono polufinale Olimpijskih igara u Barceloni 1992. protiv Rusije, ili veličanstveno finale iste olimpijade protiv reprezentacije SAD sastavljene od najvećih zvijezda NBA lige?! Da i ne spominjemo Draženovu igru i utakmice u domaćim i stranim klubovima. Dražen je nadasve bio čovjek. Plijenio je svojom jednostavnošću i srcem punim entuzijazma i optimizma. Mladić hrvatsko-crnogorskih korijena u to je vrijeme svjedočio svoju ljubav prema domovini uz poštovanje svakog čovjeka bez obzira na porijeklo ili status. U svemu je bio iznad drugih, napose iznad političara i medijskih zvijezda, ponaosob u dobroti i ljubavi. Po tome ćemo ga pamtiti. Po tome će zauvijek ostati u srcima hrabrih. Po tome će njegova zvijeda zauvijek sjati nasuprot svim lažnim veličinama koje nam se svo ovo vrijeme nameću. |