<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Komentari On/Off

´KNJIGE ZA ČITATI

Noah Gordon: Iscjeljitelj
Iscjeljitelj iz Zaragoze
Šaman
Jeruzalemski dijamant (po želji)
Rabin (po želji)
J.R.R.Tolkien: Pročitati sve što je ovaj genij pera napisao! Bez toga si nepismen.
J. Eisner; Križar
Singer: Rob
F. M. Dostojevski : Braća Karamazovi
G. K. Chesterton: Pravovjerje

FILMOVI ZA GLEDATI DA BISTE BILI FILMSKI PISMENI

Zameo ih vjetar
Čarobnjak iz Oza
Građanin Cane
Ptice
Psiho
Moj privatni Idaho
Gladijator
Prije kiše
Hrabro Srce
Gospodar prstenova 1, 2 i 3
Posljednji samuraj
28 dana poslije
Zdrpi i briši
Legenda o jeseni
Intervju sa vampirom
Zavjera
Schindlerova lista
Pobuna na brodu Bounty(verzije sa Brandom i sa Gibsonom)
Ples sa vukovima
Ben Hur
Samson i Dalila
Dobar, loš, zao
Zelena milja
Šesto čulo
Mad Max 1 i 2
Jesen Chayenna
Philadelphia
Galipolje
Bijeg iz Alcatraza
Velika iščekivanja (crno - bijela verzija)
Planet majmuna (starija verzija)
Monthy Pyton - trilogija
Ratovi zvijezda - trilogija
Posljednji Mohikanac (crno - bijela i verzija u boji)
Kako je bila zelena moja dolina
Most na rijeci Kwai
Leptir
Neretva
Sutjeska
Veliki transport
Breza
Let iznad kukavičjeg gnijezda
Amadeus
Quo Vadis
Ratnik
Pasija
Isus iz Nazareta
Deset zapovijedi
Misija
Ispovijedam se
Langolijeri
Ratnici podzemlja
Ratni pohod

SERIJE ZA SVA VREMENA

Anno Domini
Robinja Isaura
Mućke
Alo, alo
Povratak u Eden
Grizli Adams
Prijatelji
Naše Malo Misto
Gruntovčani
Velo misto
Prosjaci i sinovi
Korijeni
Život na sjeveru
Shaka Zulu (starija verzija)
Na rubu zakona
Newyorški plavci
Cadfael
Ja Klaudije
MASH

DOKUMENTARCI KOJI VAM OTVARAJU NOVE HORIZONTE

Ruski rat
Rim i Bizant
Divljaštvo i američki Indijanci
Torinsko platno
U krvi
Jeruzalem
Plač sa groba
Pape u XX. stoljeću
Novo novo vrijeme
Farenheit 9/11
Putovanja Clivea Jamesa
Michael Pallin - putovanja

CRTIĆI KOJI SE NE PROPUŠTAJU

Štrumpfovi
Potraga za Nemom
Čudovišta iz ormara
Ledeno doba
Shrek I i II
Kralj lavova
Gospodar prstenova
Kako je Grinch ukrao Božić
Čovjek koji je sadio stabla
Legenda o medvjedu
Princ od Egipta

Bit će toga još...

***

PSALAM 1

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli i dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Istinski je vjernik poput klasa pšenice u ruci Božjoj - što je puniji, to se više sagiba!

Ja ginem i vječno živjet neću;
Pogledaj, Gospode, jer su ništa dani moji!
Što je čovjek, da ga tako mnogo cijeniš,
ili uza nj prijanjaš srce svoje!?
Pohađaš ga za rana,
neprestano iskušavaš njega?
Kad ćeš pogled svoj skinuti sa mene,
i dati mi barem do daha doći?
Ako sam sagriješio, što učinih tebi,
o Čuvaru ljudski?
Jer, evo, sad ću leći u prah,
i ako me sutra potražiš,
neće me biti.

Knjiga o Jobu, 7, 16 - 21



BISERI RIJEČI

MISAO SVIJETA

Ima vječna zvijezda zlatna – za oblacim negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti – ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi – možda pravo onog sata,
Kada su se staršnom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.
Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,
Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida.
Što i danas gordo stoje – ko kad nešto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajući čuda ona,
I debele knjige pišu o veličju faraona!

* * *

Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona,
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona?
Po vama su suze pale na iskrene dvije oči
I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči.
Popila ih crna zemlja, popilo ih žedno more,
Ostala je pusta priča za dječinje razgovore!
A vječna je suza bila – Njemu samo posuđena,
Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena.
Dizale se za njom ruke, one oči pune bola,
Na podnožju Akropole, na proplanku Kapitola,
Posred dima barikada zvalo se je njeno ime,
Tražio ju staklen pogled ispod noža guillotine…
… Il su lažni ideali, ili laže ovo doba:
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba?

Epilog

…Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu,
Ostavila njega majka, ljudska pravda maćeha mu,
Kad je išlo ulicama, niko nije njega gledo,
Niko pito: da l je sito nečešljano, suho čedo?
A gospoda sva u zlatu, s odličjima na svom fraku,
Ogadom su oblazila malo čedo na sokaku;
Fine gospe stiskale su nosiće si nježne, male,
Milmirisnom maramicom, kad bi čedo ugladale:
Smrdilo im čedo uljem, smolom, bojom, jelovinom,
Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom…
I sve tako… čedo raslo, te sad bilo – kako bilo:
Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo!
I čekiće i lemeše i sjekire – takve trice,
Nu što grijeh je, dragi Bože: i – topove i sabljice!
U po polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi,
I sve raste… raste… raste… glava već mu pod nebesi!
Pa sa visa, što je viši, neg bi ikad onaj bio,
I sve kad bi faraune naglavice postavio
I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi –
Prtili su drugi kamen, nek ga i on malo nosi –
Haj, s visoka toga visa, kud se samo sunce penje,
Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje.
Takva rumen tek se vidi, kad se smiješi zora rana,
Pa naviješta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana.
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom manu,
Oblačine sneba zdera ko hartiju tan-tananu.
A oblaci to su bili crni, teški, ledni, gusti:
Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti,
A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti –
Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela,
Svjetlost ju je sa nebesa za Dan suda prenijela!
Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu,
A sa slika, ko da sumpor, vrele suze kapale su.
Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili,
Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili.
Proklete su onda glave okrenule zemlji lice
Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice!
A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom
Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom – domovinom!

Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni,
Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni!
A obasjan sred svijeta o alat se junak štapi,
Bogu hvala! Muški zbori, briše s čela znojne kapi.
Gledao je pun veselja, gdje se zvijezda na njeg smije,
Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije.
I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen,
«Naprijed» reče, a nebesa namignuše na to: Amen!

(S. S. Kranjčević)


ELI! ELI! LAMA AZAVTANI?!

Na Golgoti je umro – a za kog je izdano?
Je l pala žrtva ova il kasno ili rano?

Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al od te žrtve davne još ploda na imade.

A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo…

I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha još se skvrni.

Prošetala se povijest u sramotničkoj halji,
I što smo Nebu bliži, sve od Neba smo – dalji!

Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle – i to je bilo prvo!

U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode.

I derala se družba od gadne strasti pjana;
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe – Hosana!

Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! Lama azavtani?

A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!

Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!

I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,

Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!

I gledate u igru od bijede i od jada,
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!

I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,
Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!

I djevojčice gole, a ispred sita suca,
Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!

I sramotu i bijedu i uvrede i vrake
I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.

A usred bare ove, gdje tovna gamad pliže,
Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.

I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani,
I plače: Eli! Eli! Lama azavtani!

Badava gordo kube i mraor Panteona,
I papuče od zlata i orgulje i zvona!

Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,
Badava alem gori na kruni i tijari!

Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: «Eli! Eli! Lama azavtani!?»


S. S. Kranjčević

Arhangel

03.09.2008., srijeda

Isprika