Arhangel
06.06.2008., petak
Pa se ti snalazi
Najnoviji slučaj nasilja u našim školama u kojemu je brutalno pretučen jedan nastavnik srednje škole u Imotskom ponovno je u pamet prizvao goruće pitanje sigurnosnog stanja u našim školama. Kako se iz ovog slučaja pokazalo, u pitanju nisu samo zdravlje, život i imovina učenika, nego i prosvjetnog kadra.Kad su nas prije nekoliko godina mediji zasipali vijestima o masakrima u nekim srednjim školama u Sjedinjenim Američkim Državama svi smo bili zgroženi samom činjenicom da je nešto tako moguće. I to u školi. U tamošnjim slučajevima riječ je bila o pamahnitalim učenicima koji su se domogli oružja i nasumice poubijali svakog tko im se bio našao na putu, dok na kraju nisu presudili samima sebi ili im je presudila specijalna policija. Gledajući i slušajući takve vijesti ni slutili nismo da bi se i kod nas nešto tako moglo početi događati. I nije. Još. Ili barem živimo u takvom uvjerenju!? Možda je u naš kolektivni zaborav već pomalo pao događaj koji se prije nekoliko godina dogodio u Gradcu kod Ploča kad je jedan srednjoškolac (M. V.) nožem presudio drugom (I. M.), okrutno ga ubivši ubodima oštrice u glavu. Oba su se učenika upravo bila vratila iz iste škole u Pločama, koju su pohađali. Kakav bi publicitet događaj tek bio dobio da se zločin dogodio u samoj školi! Ili, što je s događajem ispred jedne splitske srednje škole kada je nekoliko učenika mobitelom snimalo zvjersko premlaćivanje jednog svojeg kolege (kojemu nitko nije pritekao u pomoć)!? Također se pitamo je li slučaj samoubojstva jednog učenika iz Gornje Stubice od prije nekoliko tjedana plod samo poremećaja u ponašanju, kako nam nadležni rekoše, ili se u momoku godinama nakupljao bijes i frustracije zbog školskog sustava koji je sustavno sve probleme gurao pod tepih diskrecije!? Bi li ti momci danas bili živi i njihove obitelji sretne da je bilo sluha za probleme kojih je naše školstvo prepuno, a koje se ili ignorira ili na spomen kojih se jednostavno sliježe ramenima!? Pretučenog nastavnika iz Imotskog ni na koji način ne mislimo opravdavati. Jednako tako, ne želimo ga ni optuživati. Ipak, sama činjenica što je pretučen, što mu je slomljena ruka i to u školi od strane učenika dovoljno je i poražavajuća i opominjuća činjenica. Nasilje nije način rješavanja ni jednog problema, jer nasilje uvijek privlači nastavak priče o nasilju. Nakon ovog i sličnih događaja pitamo se tko smije bezbrižno pustiti djecu u školu računajući da je o najbolje mjesto za njihovo obrazovanje, odgoj i stasavanje u zdrave, čestite i obrazovane ljude!? Hoće li se sutra nešto slično, nedajbože, dogoditi vama ili vašem djetetu!? Znate li kakvo je stanje u školi koju pohađa vaše dijete s obzirom na stupanj sigurnosti i način ophođenja školske uprave prema učenicima s problemima u ponašanju!? Znate li je li možda i vaše dijete zlostavljano u školi!? Uočavajte simptome – ako je dijete potišteno, ne želi ići u školu, ne spava dobro, bježi s nastave – znak je da nešto nije u redu! Ovakvih i sličnih pitanja mogli bismo si svi postavljati do u nedogled. Većim problemom od nasilja u školama čini se jedino školski sustav i Ministar koji mu je na čelu koji probleme sustavno ignoriraju. Na pitanje jednog od polaznika seminara za nastavnike u osnovnim školama tijekom protekle godine kako se nositi sa zakonom da se problematičnog učenika ne smije udaljiti iz učionice, ministar Primorac laksno je odgovorio: «Već ćete se nekako snaći!» Ovaj odgovor ponajbolje objašnjava uzroke dobrog dijela tolikih problema s kojima se suočava naše školstvo. Nasilje u školama odraz je stanja u društvu. Stvorio se dojam kako je najbrži i najlakši put do uspjeha bilo koje vrste onaj koji ne bira sredstva. Jedno od tih sredstava koje se pokazalo vrlo učinkovitim je zaplašivanje, teror i nasilje. Kao što je to prokušan recept u društvu općenito, taj se recept pokazao učinkovitim i u školama. Počinitelji napada na nastavnika u Imotskom vrlo dobro znaju da će se oko cijele priče podići medijska prašina koja će vrlo brzo biti zaboravljena, a da će oni iz cijele priče izići kao junaci u očima svojih vršnjaka i okoline u kojoj žive. Razlog takvom epilogu je neučinkovitost pravne države i prožetost društva korupcijom, društva u kojemu se svaki zločin može opravdati i uskoro smatrati društveno poželjnim ponašanjem. Ukratko rečeno – ništa novog pod suncem. |