Arhangel
30.11.2007., petak
Čujemo li njihove vapaje?!
Samoubojstvo dviju učenica osmog razreda osnovne škole potreslo je ovih dana stanovnike otoka Raba, kao i našu širu javnost. Dvije mlade djevojke odlučile su skončati svoje kratke živote skokom s crkvenog zvonika nekadašnjeg samostana svetog Ivana Evanđeliste, a koji inače služi kao jedna od turističkih atrakcija ovoga turističkog grada i s vrha kojeg se pruža prekrasan pogled. Stravičan prizor dvaju krvlju oblivenih tijela obilježio je svakodnevicu Rabljana. Mediji donose vijest kako su djevojke prije skoka svojoj prijateljici poslale SMS poruku u kojoj su najavile što kane učiniti. Njihova je prjateljica alarmirala njihove obitelji, ali za spas dviju djevojaka bijaše kasno. Mediji nas izvijestiše i o tome kako se još uvijek nije saznalo ništa o motivima ovog dvostrukog samoubojstva dviju djevojaka koje su bile na pragu života. Što je moglo nagnati ta dva mlada ljudska bića da si na tako drastičan način oduzmu živote?!Vrijeme odrastanja burno je doba naših života. Mi koji smo odrasli dobro pamtimo te godine u kojima smo prestali biti djeca, a još nismo bili stupili u svijet odraslih. To je vrijeme izrazitog tjelesnog sazrijevanja praćenog intenzivnim razvojem nutarnjeg života mlade osobe koja mora pronaći svoj put i mjesto pod suncem. Raspon emocionalnih oscilacija je vrlo velik i kreće se u kratkim intervalima: mlada osoba raspoloženja mijenja vrlo brzo. Odrastanje je vrijeme ideala i sanjarenja. U tim godinama nam se čini da je čitav svijet naš i kako nam na putu ne može stati ni jedna prepreka do cilja koji smo zamislili. Tih ciljeva koje si postavljamo u tom vremenu ima puno jer nas privlače različiti sadržaji i životne koncepcije, ali bolna stvarnost nas lupi u glavu kad si priznamo kako je i prepreka do ostvarenja ciljeva za kojima čeznemo još više nego je ciljeva samih. U vremenu odrastanja teško se nosimo sa samima sobom i s okolinom u kojoj živimo, u kojoj se školujemo, na koju smo navezani. Izvor je to dubokog nutarnjeg nezadovoljstva. Autoriteti koje smo kao djeca prihvaćali zdravo za gotovo počinju nam teško padati: roditelji, škola, odgojitelji, Crkva... U vremenu odrastanja bunimo se protiv svega, ponajviše protiv autoriteta starijih, protiv društvenih normi i običaja, zakona i propisa. Vrijeme je to u kojemu više nego ikada prije ili poslije u životu želimo slobodu udisati punim plućima. Mlad čovjek u tim godinama želi biti slobodan od svega, kreirati svoj život, društvo i svijet onako kako mu samom odgovara u datom trenutku. Naravno da su te ideje lišene svake objektivne kritike i da su nestalne kao što je nestalno i raspoloženje mlade osobe u odrastanju. Takva mlada osoba ne želi priznati da je tek na putu prema odrasloj dobi, da je na putu sazrijevanja na kojemu joj treba vodstvo više nego ikada prije. Mlada osoba u toj dobi je uvjerena kako je već odrasla, želeći čim prije raskinuti sa djetinjstvom iz kojeg je netom istupila. Tu se stvara vakuum iskustva koji rezultra nesnalaženjem mlade osobe u svijetu odraslih u koji je gurnuta naglim odrastanjem i prekidom svijeta djeteta na koji je bila naviknuta i u kojemu se osjećala emocionalno sigurnom i zaštićenom, ne brinući se o svijetu odraslih. Jednako tako, osoba u vremenu odrastanja mora prihvatiti i sve to više obveza. Svijet se danas mijenja brže nego ikada prije i pritisak društva na mladog čovjeka sve se više osjeća. Od mlade se osobe traži da bude uspješna, dobrog izgleda, bogata, popularna, voljena... Sve su to zahtjevi koji u emocionalno nestabilnim godinama odrastanja predstavljaju ogroman teret. Mlada je osoba u godinama puberteta nezadovoljna svojim izgledom težeći normama koji nameće suvremena kultura. Financijska ovisnost o roditeljima onemogućava im način života kakav nameće suvremeni život mladih u zapadnom svijetu. Zahtjevi za uspjehom, za prestižem i prihvaćenošću stvarnosti su koje se ne mogu ostvariti odjednom, naglo, a mlada osoba bi upravo «preko noći» htjela biti nešto što su njeni idoli u nekom drugom ambijentu ipak postajali godinama. Pubertetet je vrijeme, kako spomenusmo, bunta i ideala. To je vrijeme u kojem se brzo i lako identificiramo s onim osobama u kojima prepoznajemo ostvarenost vlastitih težnji. U tome leži i opasnost da se mladom osobom lako manipulira. U tom nastojanju oponašanja idola je dominantna subjektivnost koja je vrlo promjenjiva, tako da nam se ti idoli mijenjaju poput godišnjih doba. Sve je to izraz želje da i mi u vremenu odrastanja budemo osoba, da budemo netko, da budemo zapaženi i prihvaćeni. Konačno, pubertet je i vrijeme prvih ljubavi. Riječ je, dakako, o mladenačkoj zaljubljenosti, o erosu. Osoba u pubertetu spolno sazrijeva, prihvaća sebe kao muškarca ili kao ženu, otkriva spolnost kao dio vlastite osobe koji nije do kraja podložan volji. Spolnost je stvarnost koju valja kultivirati, ugraditi u vlastiti projekt života osobe kao cjeline. Spolnost je dar i sredstvo, ne cilj. Takvim ju valja prihvatiti. Problem današnje mladeži je u tome što im mediji i suvremeno društvo spolnost predstavljaju kao igračku koju valja maksmalno iskoristiti i tko tako ne postupa biva izopćen na rub društva mladih. Takav odnos izvor je stresa i dubokih potresa u emocionalnom životu mlade osobe. Rane koje nastanu na duši mlade osobe u ovom vremenu ostaju cijeli život. U pubertetu su ljubav i zaljubljenost nestalne, kao i sve drugo u tom razdoblju života. Mlada je osoba zaljubljive prirode, podložna manipulacijama po ovom pitanju. Zato se ljubavni problemi česta tema njihovih razgovora u ovim godinama. To su boljke koje s vremenom nestanu kako mlada osoba kroz adolescenciju ulazi u godine zrelog mladenaštva kada ljubav iz erosa (zaljubljenosti) prelazi u agape (ljubav za drugoga). U svemu što smo naznačili krije se razlog rapske tragedije. Na ponašanju stradalih djevojaka nitko nije primjetio ništa neobično. To je propust roditelja, škole i okoline. Na neki su svoj način one najverojatnije odašiljale poruke u kojima su sugerirale da se u svijetu odrastanja ne snalaze, kao i toliki mladi u njihovim godinama. Njihov poziv nitko nije detektirao. Koliko je mladih oko nas koji nama odraslima upućuju slične poruke?! Registriramo li ih?! |
Samoubojstvo dviju učenica osmog razreda osnovne škole potreslo je ovih dana stanovnike otoka Raba, kao i našu širu javnost. Dvije mlade djevojke odlučile su skončati svoje kratke živote skokom s crkvenog zvonika nekadašnjeg samostana svetog Ivana Evanđeliste, a koji inače služi kao jedna od turističkih atrakcija ovoga turističkog grada i s vrha kojeg se pruža prekrasan pogled. Stravičan prizor dvaju krvlju oblivenih tijela obilježio je svakodnevicu Rabljana. Mediji donose vijest kako su djevojke prije skoka svojoj prijateljici poslale SMS poruku u kojoj su najavile što kane učiniti. Njihova je prjateljica alarmirala njihove obitelji, ali za spas dviju djevojaka bijaše kasno. Mediji nas izvijestiše i o tome kako se još uvijek nije saznalo ništa o motivima ovog dvostrukog samoubojstva dviju djevojaka koje su bile na pragu života. Što je moglo nagnati ta dva mlada ljudska bića da si na tako drastičan način oduzmu živote?!