Arhangel
09.03.2006., četvrtak
Sloboda govora i licemjerje manjine
Nije lako odrediti granicu na kojoj sloboda govora prelazi u vrijeđanje i omalovažavanje tuđih osjećaja i dostojanstva, što onda iziskuje da uvreditelj snosi posljedice i da od uvrijeđenog zatraži oprost. U prošlostoljetnim totalitarnim sustavima koji su se izmijenjivali na ovim našim tlima granica slobode govora izrazito je ograničavala slobodnu misao, i tko je tu granicu, koju je nametala ideologija, prelazio, nerijetko ga je kao kazna stizao zatvor, progon ili smrt.U današnoj demokraciji koju uživamo, i koja je plod tolikih žrtava i trpljenja nebrojenih, sloboda govora je vrijednost koja se visoko cijeni, ali koju je jednako tako lako zloupotrijebiti. Nikada se prije nije više kritički osvrtalo na sva područja osobnog i društvenog života, ali jednako tako nikada prije nije bilo većeg licemjerja u odnosima kritičara i kritiziranih. Jedni se bore za slobodu govora do krajnjih granica, dok drugi na slobodu govora odgovaraju sudskim tužbama zbog «duševne boli» te putem pravosuđa pokušavaju iskamčiti ogromne svote novca od onih koju su navodno povrijedili njihovu «čast». Takvo stanje ne vlada samo kod nas u Hrvatskoj, već je to dobro poznati primjer u zemljama zapadne demokracije u kojima čovjeka tuže za sve i svašta, samo da se izvuče novac ili diskreditira optuženog. Na listi poželjnih krava-muzara novca na tako perfidan način osobito su neke društvene institucije, u zadnje vrijeme Crkva. Na udaru domaćeg pravosuđa našao se tako i naš don Anđelko Kaćunko, djelatnik Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, ustavove Katoličke Crkve koja se brine za pastoral vojnih i osoba iz policije. Naš don Kaćunko već je poduže vrijeme (bio) prisutan u domaćim medijima u kojima je progovarao o koječemu. U pravoj poplavi tiskanih i elektoničkih medija u Hrvatskoj nije baš moguće pomno pratiti što govori ili piše ama baš svatko tko se domogne novinarskog pera. Svakako; don Kaćunko se, među ostalim, «drznuo» izjaviti kako ozakonjenje zajedničkog života istospolnih partnera i promoviranje gay kulture vodi moralnom iznakaživanju društva. Na spomenutu izjavu, koju smo paušalno prenijeli, reagirale su neke gay udruge u Hrvatskoj tako što su protiv don Kaćunka podnijele tužbu zbog, kako rekoše, "širenja mržnje!" Promotrimo malo ovaj slučaj i ne vežimo ga uz bilo koju drugu Kaćunkovu izjavu, ne pozivajmo se na marku automobila koje taj čovjek vozi, na cijenu izgradnje zgrade vojnog ordinarijata, niti na to što je bivša inkvizicija činila u prošlosti… Sve to sada ostavimo po strani. Don Kaćunko nije ustvrdio ništa što nije utemeljeno na kršćanskom moralnom nauku, prema kojem je u naravi muškarca da svoju spolnost ostvaruje u odnosu sa ženom i to u braku; dakle, ne sa bilo kojom ženom, već sa vlastitom suprugom. Taj je odnos utemeljen u ljubavi, a svrha mu je učvršćivanje braka u međusobnom predanju bračnih supružnika, oslobađanje seksualne energije i stvaranje djece koja će ovaj naš svijet naslijediti poslije nas. Ovakav kršćanski stav utemeljen je u Božjoj Objavi i u samoj prirodi čovjeka. Teško da bismo pod kapom nebeskom mogli naći zdravije i u zdravom razumu utemeljenije poimanje čovjekove spolnosti. U skladu s tim, u kršćanskom moralnom nauku svako odstupanje od odnosa muško-žensko u spolnom životu, u braku, naravno, smatra se suprotnim prirodnom poretku stvari i teškim narušavanjem tog poretka koji je utemeljen u samoj Božjoj promisli, što je temelj dostojanstva tog poretka. U tom je smislu svako spolno općenje između pripadnika istog spola teško narušavanje čovjekove naravi, a time i Božjeg zakona i nespojivo je sa kršćanskim naukom. To je zapravo teški grijeh. Netko može osjećati privlačnost istom spolu, što nije grijeh, sve dok ne dođe do realizacije odnosa sa sobom istog spola na emotivnom i fiziološkom planu. Grijeh je kategorija koja u današnje vrijeme nije ni malo popularna u svakidašnjem životu. U ovom vremenu moralnog relativizma svi bismo tako rado htjeli da je dobro ono što nam odgovara, što nam se sviđa, i da o moralnoj (ne)kvaliteti misli, riječi, djela ili propusta sami prosuđujemo na osnovi vlastitih želja. Naša vlastita volja je ta koju stavljamo na pijedestal moralnog korektiva. Zato se mnogima ne sviđa prokazivanje moralnog zla, pa sudskim tužbama obasipaju one koji im u lice kažu istinu; da je moralno zlo promovirati istospolne odnose i kulturu koja ih promiče. Zbog čega don Kaćunko, usprkos svim glupostima kojima je znao puniti novinske članke, ne bi imao pravo reći da je promoviranje gay kulture vodi moralnom izopačenju društva! Zar je to širenje mržnje!? Zar to nije sloboda govora. Ako gay udruge misle da je sloboda govora njihovo nastojanje oko promoviranja vlastitih "vrijednosti" koje su oni proglasili moralno dobrima, zar jednako vrijedna sloboda govora nije i suprotna tvrdnja; da gay kultura vodi moralno nakaznom društvu!? Nije li tužba protiv don Kaćunka zapravo licemjerje, oduzimanje prava na slobodu govora i obezvrijeđivanje suprotnog stava, samo zato što je suprotan od njihovog, kojeg su proglasili normom za sve!? Zašto manjina ovdje nameće svoje ideje kao normu po kojoj bi se većina trebala ravnati i zar je sudsko pitanje hoćemo li se s tom normom složiti ili ne!? Pogotovo što je norma koju gay udruge tako zdušno štite plod njihove vlastite volje da ta norma bude takva kakvom se pripadnicima te manjine svidi, a ne onakva kavu nalaže zdrav razum koji prepoznaje red u prirodi! Zar Arhangel širi «mržnju» kad ovo javno kaže!? Da gay kultura vodi moralno nakaznim osobama, obiteljima, društvu! Odustati od te tvrdnje protivilo bi se zdravom razumu, koji neprevarljivo prepoznaje moralno dobro. Zato je tužba protiv don Kaćunka teški promašaj koji pokazuje da taština kojom se kojekakve udruge služe ne poznaju osnovne postulate zdravog razuma, ni fair-play igre, niti demokracije, a kamo li slobode govora, što sve pokazuje jedno veliko licemjerje i bezobzirnost njihove politike, po kojoj, kako ispada, oni jedini takvi imaju pravo slobode govora. Zaslužuje li ovim postom i Arhangel sudsku tužbu!? Zato što se služi zdravim razumom!? Ma dajte, molim vas... «Jer doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu…» 2 Tim 4, 3 - 5 |