Arhangel
28.10.2004., četvrtak
LJEPOTA ĆE SPASITI SVIJET
Naslovna sintagma ovog posta, izrečena od velikog F. M. Dostojevskog najbolje opisuje prebogati opus glazbenog bogatstva, koji nam je u nasljeđe ostavio veliki meštar stiha i note; Zdenko Runjić, koji ovih dana zamijeni ovozemaljski život životom u mjestu radosti, mira i ispunjenja kakvo ljudsko oko nije vidjelo, niti srce osjetilo. Čovjek se ne može pomiriti sa misterijem smrti i propadanja, ali ako se oni shvate i prihvate onim što i jesu; prijelazom, vrhuncem života i jednim posve novim i drugačijim korakom u življenju, ostaju uvjerenje krijepljeno nadom da oni koji preminuše, tj. prijeđoše na drugu obalu Rijeke Života, nikada nisu i nikada neće nestati.Tako naš veliki glazbeni Bard napusti ovozemaljski život, samo dan nakon svojeg zemaljskog doživje nebeski rođendan. Malo je takvih umjetnika danas poput Runjića. Doista, za njega je dovoljno reći samo jednu sintagmu: Ecce Artistae! (Evo Umjetnika!). Jer to je doista i bio; čovjek koji je od vlastitog srca otkidao da bi stvarao ljepotu sklada riječi i glazbe, nesebično se dajući. Nije se priklonio šund stilovima koji su preplavili domaću glazbenu scenu zadnjih desetljeća, već je uvijek ostao dosljedan svojem originalnom izričaju, protkanom ljubavlju i mediteranskom kulturom i mišlju domaćeg čovjeka, i onda kada je popularnije i unosnije bilo prikloniti se kojekakvim trendovima. Stoga je i bio priznat, voljen kao čovjek i cijenjen kao glazbenik. Zato Zdenko živi i dalje, posebno u svojim pjesmama koje će se na našim stranama pjevušiti dokle bude i svijeta. A na nebu će i anđeli koji put zapjevati Nadalinu, Ključ života, Malinkoliju…, a Zdenko će zdušno s njima pjevati. Doista, slap ljepote, kojoj je i Runjić dao svoju kaplju, spasiti će svijet. Duboko sam uvjeren u to. |