Arhangel
29.08.2004., nedjelja
LEŠINARI
|
U našoj se zemlji životinje dijele na one koje su ugrožene i na one koje to nisu. U prvu kategoriju spadaju one koje možda nisu uvijek malobrojne, ali im je egzistencija upitna, a možda je i samo pitanje dana kada će im doglaviti. Tu primjerice spadaju bjeloglavi supovi, mrki medvjedi, većina hrvatske radničke populacije, vukovi, intelektualci i umjetnici koji nisu imali sreće pobjeći u inozemstvo, sredozemna medvjedica i dr. U drugu pak kategoriju spadaju životinje i biljke koje su se evolucijom bolje prilagodile nastaloj situaciji pa su se razmilile širom lijepe nam Domovine. E, u tu kategoriju spadaju insekti, biljka Ambrozija, štakori, političari i razni drugi lešinari, pantagane, tajkuni i ostali metilji, salmonela i nametnici. Ovi drugi su se izvrsno prilagodili, ne samo u sustavu koji je prisutan, već su znali jako dobro proći i u svim sustavima prije. Prilagodili su se tako dobro da po potrebi mijenjaju dlaku, boje, dizajn, pa čak i oblik, ali je važno da im je bit ostala ista; isti mali mozgovi, ista nutrina koja sadržava izmet, isti način ponašanja… Ova uspješna vrsta životinja ne samo da se uspjela prilagoditi u svim sustavima, nego je u istima uspjevala piti krv na slamku, iliti na ticala, drugoj skupini, skupini ugroženih životinja. Tako su npr. komarci uvijek medvjedima pili krv, političari odstrijelivali vukove i cijedili radnike do zadnje kaplje znoja i zadnjeg novčića. Predviđanja pokazuju da će se isti trend i nastaviti, do u nedogled. Manire iz napredne skupine životinja su se prilagođavale u globalu, ali su u nekim primjerima ostale iste. Uzmimo npr. lešinare, ili muhe. Oni se uvijek sakupe oko plijena, ili oko govana. Ili političari; i oni su se uvijek sakupljali oko plijena, čim bi osjetili neku korist, jer korist je ta koja u ovoj evoluciji pokreće akciju. Tako se muha koristi izmetom, lešinari plijenom, a političari uspjesima sportaša, umjetnika ili drugih žrtava. Naravno, opet je motiv njihovih akcija korist. A tu se znaju služiti i kamuflažom; sve da bi zavarali i namamili plijen. Eto tako neke zmije glume granu da namame žrtvu, a političari one koji sve rade zapravo za dobro naroda. I uče od drugih životinja kad zagusti, pa tako prvi napuštaju brod koji tone, a raja neka crkava. I tako teče evolucija. Svi se zapravo prilagođavaju. Da prežive. A koji se ne prilagode; izumiru. Sredozemna medvjedica, beštija jedna, nije htjela past travu, nego je i dalje htjela samo loviti ribu. Pa je izumrla. A Vuci bi samo meso janjaca. Ni oni ne bi trave. Pa su pred izumiranjem. Srećom, kod nas trave na pretek. Na svakom partiyu. A oni ne bi. Evo tako je kod nas skoro nestalo i nekad uspješne vrste koja se zvala radnici. Koji su imali posla i primali za to plaću. I nisu se prilagodili. Pustili su da im se pije krv. Pa su u Hrvatskoj skoro nestali. Nisu se prilagodili. A političari jesu; i tajkuni. Zato oni napreduju; sve su okrugliji od sisanja krvi narodu. Zato i jesu u skupini uspješnih životinja. Kao i svaki lešinari. Čim namirišu kakav dobar plijen (rentabilnu tvrtku, neopljačkanu banku, ulagača i sl.) eto ti ih; sjate se ko' muhe. I glasaju se, lijepo i slatkorječivo govore, baš kao što muhe zuje. A životinje iz ugrožene skupine sve su tiše, i skoro da ih se više ne čuje; vukovi zavijaju, supovi se glasaju, a narod neka još samo malo bleji ko' ovca, dok može. Jer, lešinari već kruže. |