Arhangel
22.08.2004., nedjelja
NEPROBAVLJIVI ČOBANI
|
Blago nama, jer se još jednom pokazalo koliko smo blago, kojem očito trebaju čobani, kad nema pastira koji bi nas vodili onamo kamo je najbolje za našu egzistenciju. Jer kao da se svemir upravo davno zasitio raznih čobana pa ne zna gdje bi sa njima pa ih je kleta sudbina poslala da baš nama sišu krv. E je… ga! Pa gdje su sve one velike crne rupe u svemiru da usisaju takvu gamad? Mora da se onaj Hawking gadno vara kada tvrdi da te crne rupetine usisaju baš sve, pa i same sebe. E bome nije, jer kretene nikako da usisaju. Mora da im je količina njihove gluposti prevelik zalogaj za njihovu probavu. Ili sami oni. Jer svako govno smrdi. A o kome zapravo govorim? Dakle, draga djeco… Sastala se ekipa hrvatskih (na nesreću!) emigranata tamo negdje preko Velike bare, koja je iz svoje uhljebljene sigurnosti odlučila nekome zavrtati vratom, što bi se u žargonu prevelo, je… nekoga u zdrav mozak. I koga će se oni uhvatiti nego svojega nevoljnog naroda koji se valjda ponadao da se riješio barem dijela nametnika iz svojega dvorišta kada je takve poslao što dalje od sebe. Ali neeee! Naši emigranti odlučiše svojemu narodu popiti ono malo krvi koju nisu posrkali domaći političari i tutori. Pa su nam tako naši samonametnuti čobani, valjda misleći da i sami nemamo dovoljno problema ni pameti, poslali čobane sebi ravne, u likovima kojekavih Šušaka i inih nametnika. I tako su nam oni sisali krv i naše sinove slali pred bajunete, dok su vlastitu djecu uhljebili na sigurnom, jer netko valjda mora i misliti i bogatiti se, a ne samo ratovati. Ratovati će, po računici čobana, djeca sirotinje i «premile» im Domovine. Znamo kakav je bio rezultat kola smrti takvih glava. Kao da nam je bilo malo naših jada i bez takvih glupana. I sada su se našli postavljati nam spomenike. Ma neee, kakav novac i ulaganja u Hrvatsku! Ako je riječ o novcu, takvi čobani ga u svezi sa Domovinom spominju samo kada je riječ kako taj isti novac opljačkati, kao što je bio slučaj sa, kako ono, aha; Glumina bankom, Hercegovačkom bankom, i mnogim drugim tvrtkama čiji nekadašnji uposlenici sada jedva vežu kraj sa krajem. Ali naši nas čobani iz emigracije očito i dalje smatraju neobrazovanom stokom sitnog zuba, kada nas i uče povijesti i postavljaju nam spomenike kojekakvim sebi ravnim likovima, koji su isto tako TUĐE sinove slali u smrt, koji su donosili i provodili zakone koji se protive svim ljudskim i Božjim zapovijedima. I onda nas takvi idu učiti kršćanstvu! Bilo bi smiješno da nije tragično! I tako spomenik Mili Budaku postavljen u Lovincu svakog čovjeka, bio on Hrvat ili ne, podsjeća samo na to da treba blejati poput ovce kad takav spomenik vidi. I pripremati se za novi rat. Ne treba misliti, jer ima čobana koji iz sigurnosti emigracije misle za njega. Kao da su malo zla učinili. I nije čudo da jadne svemirske rupe takva govna ne mogu probaviti. |