Kako se drzati.

Avaj, avaj!
Na danasnji dan! Ljudi moji, na danasnji dan, tocno prije 18 godina! Prije toliko, tocno toliko godina na svijet je izasao On! Bio je malko podugacak i mrsaviji od prosjeka, ali, boze moj, i dan-danas je podugacak i mrsav, a bogami, nikad nije bio prosjecan.
U tih 18 godina, mnogo stvari je proslo. Svjedocio je paradama pionira kroz rodni mu grad, kada je njegov vlastiti brat nosio plavu titovku i crvenu maramu, a ljudi su stajali na ulicama i gledali sa stanovitim osjecajem ponosa. Iz tog razdoblja, u sjecanju mu je ostala stara kruska koja se njihala na vjetru i kisi dok je iz kinderbeta gledao kroz prozor, crveni i zuti tulipani iz bakinog vrta na bratov rodjendan i gradski ducani sa limenim natpisima.
Svjedocio je on i raspadu Jugoslavije, bombardiranju Zagreba, padu Vukovara i slicnim pizdarijama. Bilo je to, zapravo, dobro razdoblje; krenuo je u skolu, sa klincima iz ulice igrao se rata i skrivaca (skrivao se nenadjebivo), gledao je dosadne domoljubne pjesma i neuroticnog Franju. Nije ga to previse zanimalo. Uzivao je, doduse, sa dedom gledati prve sjednice sabora i starog Pankretica. Sjeca se bjezanja u podrum kada bi sirena na "pionircu" svirala zracnu opsanost. To ga je zabavljalo. Sjeca se i nocnih uzbuna kada bi redovito dobio grc. To ga nije zabavljalo. Sjeca se dezurstava svog starog kad bi on i ostali odredjeni za dezurstvo te noci sjedili na ulici ispred kuce oslonjeni na tenkovsku barikadu i zajebavali se uz gemiste. Od tog rata nema fajde.
Vidio je i Bljesak i Oluju i te blesarije. U to vrijeme je popusio prvu cigaretu jer mu je dim bio fora, markirao prvi put jer mu se nije dalo slusati dosadne profesore, dobio prvu trojku u skoli jer je markirao, poceo svirati gitaru jer je htio biti faca, i opcenito se zajebavati uokolo jer je bio faca. Sjeca se profesora iz zemljopisa koji ga je naucio da gleda estetsku vrijednost bilo cega, sjeca se profesora iz njemackog koji ga je naucio da gleda i postuje tradiciju drugih kultura, sjeca se profesora iz vjeronauka koji ga je fascinirao objasnjenjem metafizike i koji ga je naucio da razmislja. Tada je prvi put poceo lagano pizditi zbog muzike i cura.
Prosle su ratne pizdarije, riknuo Franjo i dosla neka nova vremena. On se poceo petljati u politiku, navijao je da HDZ izgubi na izborima i posvuda je ljepio "izadji i bori se" naljepnice. Upisao je gimnaziju, prvi put se dobrano napio i radio budalastine, imao prve prave cure, zvalio se po tulumima, imao prvi sex, svirao gitaru na javnim mjestima, zivio rock'n'roll, prozivljavao ego-tripove, hodao po kavama, organizirao tulume, bio faca, gledao, radio, imao, zelio, bio, g, d, b, s, a, i, u.

Sretno mu punoljetnistvo.

Jebemu, kako ja mrzim lose subote.
Mislim, ne moze subota bit dobra ako kombiniras travaricu, dvije tegle maslina, frenda na nitru, dvije i pol gitare i depresivnu muziku. Ma kretenarija cista. To je zbog jebene magle. Sjebe ti i nedjelju.
Okej, tulum u tamo jednom prostoru u kojem obicava alternativna scena grada mog da obitava. Super, najbolji povod koji se moze imati - ostalo je nesto cuge pa da se potrosi. U pravilu su takvi tulumi najbolji. Sve super, fino i krasno. Dolazim ja sa pet kila gitare na ledjima do frenda da odsviramo koju i da prozborimo koju prije nego sto odemo ubit preostale neurone alkoholom. Sviramo savrseno, pricamo dobro. Imamo cak i dovoljno cigareta. Nakon nekog vremena, odlazimo u Prostor.
U Prostoru kreteni. Mali sminker koji ima tarik-naocale, pleteni pulover i traperice od dvije vrste tkanine, izgleda kao da je nekada bio debeo i sada je smrsavio. Prica o autoputu. Decko-pasivac, osoba B. Ima komandosicu ali mu ne pase jer je covjek onoga tipa koji u odijelu svake nedjelje odlazi u crkvu da moli boga i nitko ga ne zamjecuje. Treca osoba, osoba koja ide na FER zato jer se nije mogao sjetiti niceg drugog (ili barem tako djeluje). Odusevljen je pricom o autoputu. Uz njih troje, u prostoriji se nalazi osoba koja je deprimirana zato jer mu se cura ne javlja vec neko vrijeme jer se natjece negdje u Engleskoj, osoba koja ovo pise i koja nedugo postaje deprimirana zato jer nije curu vidio ciglih 20-nesto sati i osoba koja je predobra ali trenutno deprimirana iz nekog razloga i inzistira da mu se svira bilo sto od Laufera. Teska koma. Jedem masline i pijem travaricu.
Ulazi zadnja osoba, covjek koji u tom tnenutku djeluje vrlo dezorjentirano. Odlazi u spremiste svega i svacega koje se nalazi nedaleko Prostora i uzima bocu razrjedjivaca. Vraca se, separira se zajedno samnom i covjekom cija je cura u Engleskoj, reze rukav vlastite majice i natapa ga razjedjivacem. Ja i frend jedemo masline, pijemo travaricu i pusimo uzicane cigarete. On inhalira razjedjivac. Ja i frend jedemo masline, pijemo travaticu i pusimo uzicane cigarete.

Vrlo, vrlo losa subota.

Jedan tupo nezanimljiv dan.

Shvatio sam danas... Dobro, nisam bas shvatio ali, ono, kao shvatio sam danas ali cu to do sutra zaboraviti i vise necu "shvacati". Taj tip shvacanja. Ne znam da li je to osobna endemska pojava, ali zajebite. Shvacate valjda. Ma kurac vi shvacate. Dobro, uglavnom, shvatio sam danas koliko me ziviciraju neke zenske navike. Generalne navike. Kako bi to kazao moj frend koji ima tu negdje i svoj blog (zajebite, pizduni, moram reklamirat covjeka), ona esencija koja zenu cini rospijom. Rospijom, da. Ne volim kada zena rospija uokolo. Mislim, skuzite! Ako ja volim imati infantilne ispade, koji kurac vama mora doc da mi to morate spomenuti i jos to upotpuniti onim nekim izrazom lica kada proskiljite kroz trepavice, naborate nos u dvije-tri brazde (punit cete vi to Botexom jednom, drolje!), razvucete svoje pretanke usnice u cerek hijene i kao da kazete "vidi jadno bice koje stoji kad pisa, nema PMS, ne krvari po 4-5 dana mjesecno, ne uziva u manicnom trosenju love i sexualno je sposoban do skoro pred samu smrt kako se ponasa nedolicno. Nije ni cudo zasto smo mi zene visa bica." Ma dovoljno sam svjestan i sam da u tom zadanom trenutku infantilno ispadam. Mislim, koj kurac, ne radim to zato jer ne zelim radit, zelim biti infantilan. Jebeno infantilan.
Ili, zasto je, molim vas ko boga (hehe, zajebite, ateist sam), toliko jebeno skandalozno ne pokupiti papir koji je pao sa skolske klupe na pod? Ako ga ne zelim pokupiti, onda ni necu. Papir je, dovraga, ionako moj.
Zasto je vama, isto, toliko iritantno kada bubnjam prstima po klupi?! Bubnjam 10 sekundi i vec neka zena pizdi da sta lupam. Ma jebite se, lupat cu ja i po gongu ako mi se sprdne. Samo da ga nabavim, vidicete! Ma bit cu jebeni japanac s gongom pred vama, a vi cete pizdit dok vam ne ispadnu oci i prekipi gusteraca. Jebeni japanac kojeg ce djevice opsluzivat svojim mlijecnim tijelima. Jebeni japanac kojem cete saptati na uho vlaznim glasovima. Jebeni japanac ciji prsti ce prelaziti vasim bokovima. Jebeni.

Cekajte samo da nabavim gong.

Jednom davno, kada jos nisam smio piti, pusiti i sexati se, zanimalo me je sto zapravo odredjuje dobrog pisca. Hemingwaya konkretno. Netko mi je objasnio da svaki dobar pisac moze napisati, opisati ili nekako drugacije povezati rijeci sa nekim objektom. Hmm. Napisati roman o vrenju mlijeka konkretno.
To me toliko fasciniralo da sam gledao jebeno mlijeko kako vrije i pokusavao nacina na koji bi mogao o tome pisati. Nije mi islo jer sam bio mali. Sad sam veliki i pokusat cu to ponovno u ime svih stvari koje su bile i prosle i Svete Nostalgije.

Dakle - mlijeko. Okej. Mlijeko. ... Mlijeko, mlijeko, mlijeko. ...Mli, mli, mlj, mljlmjlmj. Okej, bijelo je. Bijelo je i vruce kada vrije. Negdje oko 100 stupnjeva. Celzijevih. Da. Ta bijela boja mlijeka je bas fora. Onako je nekako dlakava. Ne bas kao neki veliki dlakavi pas tipa Barney ali je onako kratkih dlaka. Kao neka crvena barsunasta fotelja. Samo sto mlijeko nije crveno, ali barsunasto je. Moram nesto pojesti. Ne znam zasto ljudi kazu da je vani magla, kada ona tamo stvarno i je, kao da hodas kroz mlijeko. Mislim, magla, koliko god da je gusta, nikad nema onu boju mlijeka. Boja magle je prehladna, mlijeko ima toplu bijelu boju. Cak i kada pijes full hladno mlijeko ta boja je jos uvijek topla. Doduse, skuzio sam da sto manje mlijecne masti mlijeko ima, boja mu je hladnija. Dakle, toplina mlijeka dolazi iz udjela masti. To ne vrijedi za vrhnja, makar su to neki derivati mlijeka. Bijela boja mlijeka je vise slicnija bijelim zenskim hlacama nego magli. Sto neprozirnije, to slicnije mlijeku.
Mlj, mlj. M-l-i-jeko.
Doduse, boja se mijenja kada mlijeko vrije. Prvo se pojave mali oni mjehurici sta idu dosta brzo po povrsini. Onda se pojavi ona opna. Skorup, skorbut, tako nesto. Kada se ona stvori, mjehurici ne mogu van pa se isod nje skupljaju i onda skuzis kako taj skorup ima boju magle. Kad se skupe, povecaju se. Mjehuruci, jel... Povecaju se i onda pocnu sjebavat skorup pa se on podigne gore. Kad se dovoljno to sve digne, sve ti zajebe po stednjaku jer onda, kao, mlijeko iskipi. Najveca je fora ako skuzis da ce ti mlijeko iskipiti pa u zadnji tren iskljucis plin. E onda postaje stvarno zanimljivo. Ako iskljucis plin, prestane plamen goriti, mjehurici se smanjuju i skorup se spusta i skuplja ali prestaje gubit boju magle na rubovima. Gdje dotakne lonac, valjda zato jer je vruc, skorup pocne smrdit i postajat smedj i to nemres tak lako ocistiti. Ta smedja boja ne valja.
Da. Mleko.
Ma jebemu, nemres prodavat ono magleno mlijeko od 0.nesto % mlijecne masti. To je kao da pijes otopljenu maglu. Fuck, dosta je te magle. Podsjeca me na rana jutra. Kvragu, i mlijeko me podsjeca na rana jutra. Rana jutra ili kasne veceri. Zasto, kvragu, moram uvijek mlijeko zagadit s kavom? I secerom? Ili corn flakesom? Ili onim blesavim smedjim kuglicama sta ofarbaju mlijeko u smedje? Ili kakaom? Rijetko pijem cisto mlijeko. Toplo je ali prazno. Nikad se ne nejedem toga, niti me ne razbudi ili nesto.

E! Moram probat mlijeko u prahu. To mi poprilicno besmisleno zvuci.