nedjelja, 07.05.2006.
I´m back :)
da,da,stigla ja domeka:)
šta da vam kažem,bilo je fenomenalno! požalila bi da nisam otišla..istina je šta je rekao sada moj već bivši ravnatelj:"kada dolazimo u Koljnof osjećamo se kao da idemo doma"! stvarno je tako...baš nekako posebno...
krenuli smo u petak,negdje oko pola 8 ujutro..ove godine nas je bilo jako malo,baš mi je falila ona naša stara ekipa,pogotovo na bobu:)) šmrcek...kad smo stigli prvo su nas odveli na ručak u njihovu školu.dojmovi,kao i svake godine-FUUUUJ! na sreću svaki put dobijemo riže na tanjuru,tak da sam se bar toga najela! inače,ti Mađari ne rade kisele salate već slatke! dajte si zamislite kakav okus imaju slatki krastavci..brrrr.... al evo iznimke,.probala sam slatko zelje i mogu reć da je iznenađujuće dobro!
večer je bila rezervirana za mali program na kojem su nam mlade mađarske nade pokazale svoje plesove,recitacije,pjesme i naravno svirku!..bez obzira na velike tehničke probleme i bez obzira na to šta se zadnje 3 točke uopće nisu čule mogu reći da je bilo ok.kratko je trajalo pa valjda zato.. :))
..e sad subota.,
ona je bila rezervirana za shopping..neda mi se pisat o tome baš,pa svi valjda znamo kak izgleda kada 5 pripadnica ljepšeg spola ide kupovat,ne?
nakon napornog proučavanja dućana išli smo malo papati da obnovimo energiju za nove pobjede!
navečer smo imali malo slavlje..inače,žena koja djecu u Mađarskoj uči hrvatski jezik slavila je rođendan pa smo morali ići tamo... bilo je svega,a najviše smijeha,pogotovo od strane nas mlađih.. ma ludnica!
naši domaćini:)
..i eto ti nedjelje..prebrzo je došla,kao i svake godine.,
ukratko:probudili smo se,jeli smo,išli smo u tesco(to je dućan tipa mercatone,billa..),pa smi išli na kavu,pa opet jesti i doma... ludo,kaj ne?
moram se pohvalit da sam čak uspjela naučit 5 mađarskih riječi..neznam kak se pišu pa ću vam ih napisat kako se izgovaraju: pirož-crvena boja,onju-mama,igem-da,nem-ne,kikiriki-pijetao :)) ovo zadnje mi je zakon..,
i evo da se kratko osvrnem na sve to...lijepo je imati toliko poznanika mogu reći i prijatelja, i sporazumijevati se s njima rukama i nogama.,nije važno.,oni će te uvijek razumjeti i ti njih! a to je bit
takve vrste druženja! važno je otkriti da se razumiješ s nekim bez obzira na to da li on govori mađarski,turski,francuski ili arapski.. i zato je sve tamo još ljepše i bolje!
i da,tek sam sad skužila kolko smo zapravo tamo jeli...pa sve me sram..