četvrtak, 27.04.2006.
lutala sam gradovima,čega sve na svijetu ima..previše suza,premalo smijeha..
u ovih par dana puno se toga dogodilo...puno razočaranja,smijeha,suza,utjeha,svađa i mirenja..iako sam mislila preskočiti tu temu i napisati naprimjer post o proljeću,jednostavno ne mogu...a ako ćemo već iskreno,taj post bi bio pljuga!
uglavnom,ne želim se ponovno doticati "afere zvane-starke" nego mi se baš piše o iznenađenjima.i baš ću sad napisat nešto o njima,jer danas mi ih je bilo stvarno previše.stvarno je impresivno koliku moć imaju neki ljudi kada mogu tako jako utjecati na tvoje svakodnevno raspoloženje,zapravo na neki način,oni utječu na naš život.jer svaki dan,svaki sat i svaka minuta je dio našeg života.zastrašujuće je kako se u jednoj minuti mogu dogoditi takve stvari koje će utjecati na mjesece ili čak i godine naših života.zvuči nemoguće? e pa moguće je...žalosno je to kako na neke ljude lijepe stvari utječu i drže ih sretnima kraće vrijeme,dok one malo manje lijepe stvari ostave trag na duže vrijeme..zauvijek..i svaki put kada nas nešto podsjeti na taj trag on se produbi..svi smo mi ponekad takvi..premalo sretni,previše tužni..teško je priznati,znam...nisam sigurna postoji li nešto što nas bez obzira na sve silne probleme čini sretnima.postoji li nešto što je jače od toga?da,znam,već svi pretpostavljamo da je to ljubav.,a šta ako nije? šta ako je ta ljubav posesivna i neiskrena..što nas onda čini sretnima? prijatelji? što ako te okružuju samo oni kojima zapravo nije stalo do tvoje sreće? možda obitelj? što ako je nemaš..da,ružna je sama pomisao na to.. zato se moramo truditi da naš život bude ispunjen iskrenošću i ljubavlju prema drugima..nikad ne znaš tko može naići i učiniti tvoj život boljim,ljepšim,sretnijim.možda ti to bude najljepše iznenađenje..možda će to biti ono što će te držati na površini,kada ćeš biti nadomak potonuću..
