četvrtak, 20.04.2006.
a real friend is one who walks in when the rest of the world walks out....
da,u pravu ste,pisat ću o prijateljstvu..hm..kak ste pogodili?!..možda iz naslova?? pa daaaaaa... 
jučer sam dobila jednu jako lijepu poruku,ona me potaknula da pišem o ovoj temi.do tada zapravo nisam bila svijesna koliko ih sve volim,i koliko ja značim njima.nisam znala da je ta veza između nas svih toliko velika i jaka.jednostavno neprekidiva...moram reći da stvarno imam puno prijatelja,i drago mi je zbog toga.neki od njih mi stvarno puno znače.ne bi im sada spominjala imena,prepoznat će se oni,sigurna sam.
sad opet kreću ona filozofska pitanja..ako vam se neda čitat slobodno kliknite na x u gornjem desnom kutu..neću se ljutiti
prvo pitanje bi bilo,tko je zapravo pravi prijatelj? dal je to onaj koji ti govori sve tajne ili onaj s kojim tako lijepo istračaš ljude oko sebe pa se poslje osječaš nevjerojatno preporođeno?ne..baš kao što i moj naslov govori..pravi prijatelj ostaje uz tebe,u svakom trenu,kada te svi napuste..u to sam se i sama uvjerila.,nažalost.imala sam neku idealnu sliku o prijateljstvu,koja se na kraju pretvorila u nešto ružno..ne može se opisati kakav je to osječaj kada te napusti netko koga si smatrao najboljim prijateljem.ali,neću sada o ružnim stvarima,ovo bi trebao biti pozitivan post
htijela bi još spomenuti da užasno,nenormalno puno volim i obožavam svoje frendove iz razreda,moju anči..hvala vam šta me tješite,pomažete mi,šta mi govorite da vam puno značim onda kada imam nisko mišljenje o sebi..i vi meni puno značite,ne možete ni zamislit koliko..
voli vas vaša mala črnkica
