Aragorn's place
ponedjeljak, 29.01.2007.
KVALITETA ŽIVOTA
|
Zima 1996., Njemačka, vani -18 stunjeva, snijeg.... u kući tetak, teta i moji. Otišli smo u posjet rodbini na sjever, ono preko Božića i Nove... Uglavnom, zadnja večer, vani zima, unutra toplo. Tetak je skuhao vino i sve nas pomalo ono obuzima. I pričamo mi kad će mi on suznih očiju "ajde bar ti ostani! Znaš kako je ovdje....ima svega ali ja sa svojim susjedima ne mogu ispeći roštilj...nema one bliskosti" "ma nemrem ostati. čeka me faks i druge obaveze" "ma daj ostani. Sve ti dam....auto ti ne dam!" - zasuzio je uz osmjeh Razmišljao sam kasnije dosta o tom razgovoru i imao je pravo. Koliko god vidio život vani, sa svim njegovim prednostima, zaradama i slično mogu komotno reći "nigdje se ne živi kao kod nas!!" Eto, to pokazuje i istraživanje |
- 22:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #
srijeda, 24.01.2007.
VELIKA ZVIJERKA
|
Gledam sinoć ovoj svoj blog i sve mi nešto čudno. Brojčanik se vrti puno brže nego inače, komentara je puno više i kontam si kaj se događa… Kad tamo – osvanuh na naslovnici bloga! Hmm dobar feeling ali unatoč tome i dalje sam ja onaj stari; iako je dobar taj Warholovski feeling. Čudno je to što sam dospio na naslovnicu samo zbog jedne svoje karakteristike koja mi je u životu pričinjavala podosta poteškoća, koja je sastavni dio mene, koju sam uvelike prevladao, stavio pod kontrolu… A s druge strane, što je tu čudno? U svim tekstovima sam ja, ja. I ne sramim se samog sebe! |
- 22:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.01.2007.
MUCANJE
|
Evo, pogledah Latinicu. Čudni osjećaji su se miješali u meni dok sam je gledao....ljutnja, jad, tuga, mržnja, olakšanje, suosjećanje.... Da, ja mucam! I nakon onoga što sam prošao i što sam večeras čuo i vidio mogu samo reći - ponosan sam na sebe! Moje mucanje je započelo jednom osobnom traumom. Sjećam se prvog dana nakon tog događaja kada sam izašao van na ulicu i htio nešto upitati susjeda. kenulo je "striček Ivek, od kud vam....." i stao sam! Nisam mogao dalje, on je čekao, ja sam samo stajao, pokušao izreći riječ, dovršiti miso ali riječi bilo nije. Stajao sam ja, stajao je on, ja sam pobjegao..... Onda, par godina nakon toga trčeči kroz stan, potpiknuo sm se na tabure, poletio zrakom i zubima pogodio ćošak stola (još dugo je na tom mjestu ostao trag mojih sjekutića). Valjda je to bio užasan šok za mene jer drugo jutro kada sam se probudio, mucanja nije bilo. Dolazi treči razred, povrtak iz škole, pješečaki prijelaz i bliski kontakt sa automobilom. Probudih se u bolnici.... nakon fizičkog zacjeljenja ostala mi je posljedica - ponovno mucanje. Prošao sam svašta.... Logoped - dobre vježbe, poboljšaš izgovor, dugotrajna borba ali ne riješavaš osnovni problem (barem ne kod mene) Tip iz Rijeke (ime možete saznati no ne želim ga reklamirati) - seronja prve vrste! Hipnotizira ljude i onda ih u takvom stanju pušta - posljedica, mucanje se vraća još jače nego prije. Naljutih ga te je rekao mojima "kakvi ste vi to roditelji?! Vaš mali me ne sluša, neda se hipnotizirati..." Zašto bi se i dao hipnotizirati seronji koji nama tamo okupljenima, daleko od roditelja priča "vi koji mucate ste manje vrijedni ljudi, i vaša djeca će zbog vas mucati"?! Dr. Novosel, Varaždin - prva liga! Čovjek zna što radi, kako pomoći ljudima - iako se ja nisam riješio mucanja kod njega. No dobio sam upute i znanja o procesu mucanja. zašto nisam uspio kod njega? Zato što moje mucanje nije tipično (svako je u neku ruku unikatno), a i bio sam premlad kad sam došao tamo. Iamo sam 13 godina i mora osam ispuniti poseban test da se odluči prima li me ili ne. Naime, metoda djeluje ali trebaš biti mentalno spreman za nju. Ja sam - pravo rješenje! Nakon godina pručavanja samog sebe, frustracija, literature o tom području upoznah sebe, shvatih na koji način i zašto se okida mucanje kod mene. Sada znam kad će se javiti, kada ge neće biti, na koji način ga prevladati kad se pojavi, ne opterečivati se njime, ne dati mu da mi upravlja životom. Imam ga pod kontrolom! No nije bilo lako... bilo je izbjegavanja društva, izrugivanja vršnjaka, nerazumijevanja od strane profesora ( "nemam vremena za tvoje čitanje" - učiteljica iz ruskog),nestrpljenja drugih (ne dovršavajte rečenice ljudi koji mucaju), plača, tuge i očaja, nerazgovaranja na telefon, skrivanja....ali pobijedih!!!! Sada znam da u svim životnim situacijama mogu biti pobjednik! Jer čovjek nije stvoren za poraze.... edit: Nisam se osvrnuo na pitanje iz emisije: "Biste li za se odlučili za bračnog partnera uzeti ososu koja muca?" Nisam ništa pisao o tome ali eto... Pitanje je i više nego uvredljivo!!! Strašno me podsjeća na stav onog Laze iz Rijeke (opis njegovih metoda je gore naveden) i ne shvaćam kako nekome može pasti na pamet takvo pitanje. No eto...neka Latinu bude - ako su takva pitanja potrebna da bi se ljudi educirali o bilo kojem problemu, istrpit ću uvredu. |
- 22:34 - Komentari (42) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.01.2007.
VAMPIRI
|
ne, neću o vampirima koji sišu krv, koje ubija glogov kolac i slično....prvo, ne vjerujem u takve stvari; drugo, ne znam kaj bi s njima. No o vampirima hoću - tak sam nazvao neke ljude... Bio na cugi s jednom curom i udavi me ona sa svojom bivšom vezom - dogodilo mi se ovo previše puta u životu! Valjda sam pogodan za glumit najbolju prijateljicu. Uglavnom, spika ona, spika, komentiram ja svoje ,ona svoje....a ja se osjećam sve neugodnije, živčanije i slično. Na karju sam bio kao iscijeđen limun, kao da me je kompletnog posisala (ne, ne radi se o onom ugodnom sisanju...), izvukla iz mene elan, snagu, volju... Eto, takve ljude ja zovem vampirima. Imate slična iskustva? Btw, unatoč tome mala je ostavila dobar dojam....no više ne bude sisala  |
- 22:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
subota, 06.01.2007.
MALA ANJA
|
Evo prije spavanja naletjeh na jedan blog - klikni ga Znam da nema puno ljudi koji svrate ovdje ali ajmo ljudi, podržimo ove roditelje! Ja već jesam i budem... |
- 00:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.01.2007.
ZABRANA PUŠENJA
|
Evo kaj su susjedi krenuli napraviti - Slovenija uvodi zavranu pušenja Hmmm mislim da bi mogao potražiti posao u deželi kad uđemo u EU. Ne zato kaj tako jako volim slovence (slovenke su nekaj drugo, pogotovo u ljetnjim mjesecima) već zato kaj razmišljaju glavom. Naime, ameri, europejci, a sada i slovenci su se zapitali zašto bi netko iz svog gušta trovao dimom nekoga kome to ne paše - vidiš, ipak nekaj pametnoga zna doći od amera... Naravno da će se sad gospoda pušači podići na zadnje noge i reči da gdje je njihovo pravo na slobodu izbora! I imaju pravo, apsolutno se lsažem s njima! Nitko nema pravo uskratiti im njihovo pravo na slobodu izbora hoće li pušiti i tako puniti državni proračun ili neće, baš nitko nema to pravo! Eto, niti ja - zakleti nepušač - neću im uskraćivati to pravo! ALI.... da, da ima i to ali (nema li ga uvijek?). Ali, zahtjevam i svoje pravo da me nitko na radnom mjestu, u kafiću, na javnim priredbama i slično (dakle na mjestima koja koriste razni ljudi - i pušači i nepušači), ne kontaminira raznim dimnim zavjesama i inim nusproduktima svojih aktivnosti. Da pojasnim, nemam apsolutno ništa protiv nečijeg osobnog mišljenja i njegovih aktivnosti dok god te njegove aktivnosti ne uzrokuju nelagodu, nezadovoljstvo ili neslobodu nekoga drugoga. Reči će neki pušači da oni uvijek obazrivo pitaju da li smiju zapaliti i da im gotovo nitko nije rekao ne. Naravno da nije - drugi imaju toliko učtivosti da istrpe njihovo pušenje. Zašto nemaju oni toliko obraza pa odu na terasu i popuše svoju nikotinsku turu na svježem zraku umjesto da zadime cijelu prostoriju?! |
- 20:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #
utorak, 02.01.2007.
POSLOVNA VEČERA
|
Dakle, obavih kavu sa dotičnom. Bilo je ugodno, čuh novosti kod nje, rekoh svoje, ispričasmo se, potvrdih još jednom da je među nama gotovo.... Nakon toga nađoh se sa frendom - da, spajam jedno s drugim (zašto nema trečeg?) jer mi je tako lakše. Lijen sam u duši pa moram kombinirat... Čovjeku vrsnuo mob i sad 'ajmo do VIP centra da si uzme novu bateriju. Izašao je van s novim mobitelom i širokim osmjehom na licu. Da ne velim da se prodavačici (komad i pol po mojim kriterijima) besramno upucavao (unatoč njenoj prstenčini na ruci) te se usput šepurio sa svojom, a kasnije mojom funkcijom na poslu..... Od njega sam prvi put čuo izraz "EGO TRIP"  otišli na kavu, ispričali se i nakon nje veli on meni "'ajd, očeš ići samnom do McDonald'sa na klopu?" "Ok" velim ja i odemo tam, naručimo jelo, sjednemo kad će on: "Eto da te izvedem na službenu večeru, kolega!" Pa di nećeš imat takvog prijatelja?! |
- 21:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
RADNI DAN? NE, NERADNI DAN!
 Baš tako, neradni dan se polako valja a ja uživam.Interesantno je kako ljudi što su stariji kraće spavaju! Moj deda - zvoni mobitel od starog u pola 6, tuli li ga tuli jer stari nema naviku stišat ga ili ugasit kad ode spavat. Na ekranu - deda "pa kaj radiš u pola 6?!" "ma evo igram se sa mobitelom, ne mogu spavati. Oprosti ali slučajno sam nazvao"  Kod mene je situacija obrnuta - što sam stariji duže spavam. Evo, jutros do 10! I to je rekord!!! Očito mi godi ovo opuštanje i godišnji. Eto ,trkleljam malo uz popodnevnu kavu i razmišljam kaj ću danas na kavi sa bivšom? Zvala me i predložila da se nađemo. Kako nemam isplanirano ništa pametnije, eto nas na kavi! Valjda bude zanimljivo... |
- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.01.2007.
NATRAG U BLOGOSEDLU
|
Eto, nakon par mjeseci apstinencije od piskaranja ovdje odlučih se vratiti. Ne, nema to nikakave veze sa današnjim datumom ili nečim sličnim. Jednostavno, imam vremen za pisati, a i volje je tu. Nije to ništa čudno - godišnji ipak radi svoje i čovjek se opusti i posvećuje samome sebi. Da, baš se o tome radi! Ovi dani su isključivo za mene; nisu za posao, za prijetelje, rodbinu - oni su za mene. Ne znači to da se ne družim sa ljudima, da ne posjećujem prijetelje, da ne primam iste na večere i slično...radim sve kao što radimo već godinama samo kaj je ovaj put sve posloženo u ritam koji meni odgovara. Ovog puta sam si na prvom mjestu. Trebalo mi je dosta da život okrenem u tom smjeru i još uvijek to radim - svaka promjena je teška. No primječujem da unatoč toj mojoj orijentaciji na sebe, drugima dajem puno više. Vjerojatno je to zato jer čovjek ispunjen iznutra daje i kad ne zna da daje.... Prođoh kroz dvije kratke ali burne veze, pokupih iskustvo, izbacio svu ljutnju, nervozu i jad od istih van i spremno krećem dalje! Uživam u novim zvucima! Nakon skoro godinu i pol kako nisam zasvirao, kupih si novu gitaru. Svaki dan od tada je pola sata njeno i moje - vjerojatno ja uživam više od nje, a definitivno više od mojih ukućana ali nema veze. Tako se dobro osjećam dok lupam po njoj.... Mislim da ću zasvirati onu Kemalovu: VRATIO SAM SE ŽIVOTE... |
- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O onome kaj mi padne na pamet - možda bude interesantno nekome , drugima garantiram čistu dosadu ;) Reci mi privatno Nekaj o meni - godine: 28 - spol: m - single - možeš me naći: na gradilištu, doma, na kavi,.... - slušam: Elvis...dugo ništa...Zeppelin, Straits, Queen....ima toga još - vozim: malog sa mfrknu, ostao samo službeni novitet - sviram: gitara - čitam: BRZO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||