ponedjeljak, 29.10.2007.

..parental care..

Inspirirano još jednom pulskom ličnošću (pitam se sjeća li se itko ove)


Šara: Rastislav

9 navečer, srednje devedesete, negdje na pulskoj rivi. Žena u svojim četrdesetim, prljavo plave kose, neukusno odjevena u topić koji je izašao iz mode prije 20-ak godina, jako kratkom minicom od lošeg platna, jeftinim štiklama iz još jeftinijeg kataloga (tada Neckermann nije postojao), je čekala na tom ozloglašenom mjestu. Pomalo se smrzavala, tako da je iz svoje oronule kožne torbice izvadila pljosku, poklon jedne mušterije, i ugrijala se s par gutljaja najjeftinije rakije. Zatim je izvadila ruž za usne, namazala par slojeva po svojim ispucanim usnama, te popravila topić kako bi dobila na dekolteu, koji nije bio bog zna što. Nervozno je mijenjala težinu sa noge na nogu, nadajući se da joj vene neće iskočiti u tom trenutku. Izvadila je kutiju Benstona, izvadila jedan španjulet i pripalila šibicom. Dok je uvlačila prvi dim, na drugoj strani se pojavio jedan starac. „Prva mušterija“, pomislila je ona i dobro ga odmjerila. Bio je to penzić iz kvarta, kasne pedesete, sa popriličnom sumom na računu (primao je talijansku penziju), čija je žena nedavno umrla, pa je čuo, od kolege s kojim je pio pivo u parkiću, gdje bi mogao dobiti malo „nježnosti“ za sitne pare, ako mu se Bog ili Viša Sila smiluje i dopusti da mu se digne miško (koji je bio mrtav već par godina). Imao je osjećaj da će mu se danas posrećiti.

- Dobro jutro, prozborio je starčić, došavši do žene.

- I tebi. Dakle, što ćemo?, hladno je odgovorila žena.

- Ja sam mislio…znate, odavno nisam, pa bih htio…, starac je bio zbunjen, poput nekog dječačića kojem je ovo bio prvi put.

- U redu. 400 kuna unaprijed za sat vremena, ako želiš perverzije, dodatno plaćaš.

Starac je izvadio uz džepa poveći svežanj novčanica. Izbrojio je 4, i drhtavim rukama joj predao iste. Ona je pohlepno zurila u svežanj, nadajući se da će ga izmoriti toliko da zaspe i ukrasti mu ostatak i tako si osigurati pozamašnu količinu alkohola, nešto malo jela i topli smještaj na tjedan dana u nekom jeftinom hotelu na periferiji grada.

Kad je dobro razradila plan, uhvatila je starca za ruku i povela ga je prema željezničkom kolodvoru. Dok su gazili po prašnjavom putu, starac je znatiželjno upitao kamo će. Nije dobio odgovor. Nakon 10-ak minuta pješačenja, skrenuli su prema napuštenoj plažici, na kojoj su bile privezane dvije barke, koje su tamo vječito stajale, kao da su vlasnici na njih zaboravili već odavno, a more im je izjedalo trup, sa kojega se boja već odavno ogulila. Dovela ga je do jednog osamljenog djela, okruženog sa svih strana grmljem, i dobro izoliranog. Na tom mjestu je stajao stari madrac, a sa strane par napola iskorištenih svijeća. Dok ih je žena palila, starac je ogledao malo oko sebe. Na zemljanom podu iza madraca ležalo je 10-ak nasumice pobacanih rabljenih kondoma. Naredila mu je da skine hlače i sjedne na taj madrac. Svjetlo je obasjalo njegov smežurani penis i rijetke, sijede stidne dlačice. Kako je sjeo, tako je ona pored njega. Uzela je njegovu stvar i počela lagano navlačiti. Prošlo je dobrih desetak minuta dok ovaj nije pokazao znakove života. Napokon je počeo slabo pulsirati, te ga je ona smjestila u svoja usta, između goleme rupe, koju su jednom davno krasili njeni zubi. Pušila ga je nekoliko minuta, pa kad je shvatila da se više od ovoga neće skrutiti, izvadila je iz torbice kondom i stavila ga na starčev ud. Zatim je ustala, skinula gaćice, podigla suknju i posjela se na starčićev ponos. Stari je umirao od sreće. Počela je lagano jahati starca, pa je sve brže i brže miješala kukovima. Za živo čudo, počela je osjećati malenu ugodu, iako je to najmanje očekivala od ovog starca. Starac čitavo to vrijeme nije skidao osmjeh sa lica. Nakon samo pet minuta, stari je počeo glasno uzdisati. Nedugo zatim je svršio. Ona je to osjetila i maknula se s njega. Očekivala je da će se svaki trenutak srušiti, iscrpljen. Tako je i učinio. Ali, odjednom se počeo hvatati za prsa i grčiti. Uhvatila ju je panika, jer je bilo očito da starac umire od srčanog, i to baš na njenom teritoriju. Brzo je zgrabila onu lova iz džepa, vrisnula kad je vidjela njegova, pjenom ispunjena, usta. Na brzinu je pokupila svoje stvari, sve kondome sa poda, kako bi uništila dokaze o svojoj prisutnosti na tom mjestu, i počela bježati. Pogledala je oko sebe, ali nikoga nije bilo. „Uf, dobro je. Nitko mi neće ništa moći. Sad samo moram promijeniti poziciju, i sve će biti u redu.“, pomislila je. „Ajd', barem je uživao, dok nije crk'o. i to je nešto. A i lova je tu.“ (…)


FIN

- 12:17 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2007.

..adultery..

..man, I'm so wasted..
..I thougt I'm reaching the sky..
..but I only took a bite of concrete..


sinoć sam pokazao više prijateljstva nego što sam mislio da je u mom dosegu..

..koja je ovo piva?

ti mu objasni da ga starija i zgodna riba hoće baciti pod svoje plahte..

kako je dobra! ti si luuud!

GLE! ljube se.
o sranje, tamo mu je riba..
"tis glup, odddi van", proškrgutah..
zašto ne mogu prestat misliti o njenoj prijateljici?! Još kad me nebi 'kliktala' lakše bi me prošlo.



ti imaš curu, a ovu iskoristi na probni rok, pa koja ti više paše..
daj mi još jedan marlboro.



nema ali, poslije će ti biti žao.
i namjesti mi njenu frendicu..

jutro, dehidrirano buđenje.

koj mi je sinoć bio kurac?
aha, sad se sjećam..
sranje..

Tu bi kontinujed..


By arachidus
Courtesy of: Wyna (pravi odlične fanart stvari, potražite ju na Devianartu)

- 16:38 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.10.2007.

..tell me why I should love thee..

By arachidus

..the poem..

cvijet, s raskršćja,
suho prati sunce na svom zalazu.
"kako si mi danas?"

dobro sam, malo usamljen,
dosađujem se razgovarajući s travama.
pratim vesele oblake.

"reci mi, dali je danas prošla ona?"
je, kao i prethodnih dana.
ruku punih briga, pogleda zakovanog u pod.

zašto me isto pitaš svako večer?
znaš da si ju uništio, više neće biti vesela.
"nisam ju volio, al mi je bila draga."

"pitah ju. zašto bih te trebao voljeti?"
ali razloga ti dala nije.
znam, iako sam tada bio samo sjeme.

"a sad si veliki i prekrasni cvjet, usamljen na raskršću"
svakoga si me dana hranio pitavši o njoj.
"kakve to sada ima veze?"

ima veze itekako. svakodnevnom brigom,
dokazao si mi da ljubav postoji,
iako nije uvijek sretna.

- 19:29 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 23.10.2007.

..take your time to learn to hate..

By arachidus at 2007-10-23
(courtesy of Déesse déchue)

the song

the poem..

"Kako možeš biti tako hladan?"
Smijati se smrti, veseliti tuđoj nevolji, ne voliti, nikad..
"Kako možeš biti tako indiferentan, tako racionalan?"
Prezirati druge, pomagati ljude koje ne znaš, ne poznaješ, a pustiti bliske osobe da se krckaju u vlasittom sosu..
"Kako možeš biti takav?"
Iz dana u dan, razmišljati, pretpostavljati, kalkulirati, sve umjesto osjećati..
"Zar nisi prazan, bijesan, emocionalno hendikepiran, veseo, trulo proračunat?"
Gledam, promatram, učim, igram se i nezamjetno sudjelujem..
"Kako te može ne biti briga?"
Za tebe!? Za nju, njega, za one!? Stoka, gamad, svi odreda.

"Asocijalan, antisocijalan, nonkomformističan, stran(stven), explozivan - čudan?"
Što? Pa zar nije sve ovo samo šala!? Iluzija, treptaj oka?
Gubljenje vremena. Videoigrica prije smrti, game overa?
"Ne, život je lijep."
Komu? Život je igra, jeftin produkt, otpad.
"Nepopravljiv si, pun mržnje!"
Ne. Ja sam progledao, shvatio. I sad se samo borim s time.

- 18:53 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2007.

Laganini after work poetry

by: Arachidus

hommage na svakidašnju jadikovku

Nije lako biti tako mlad, a tako star
jutrima se buditi sam i štediti pare za ići van
predavanja slušati mamuran, pa onda na posao ići umoran
I znanja bit uma puna
a nemoćan ostvariti si san
i biti ljubavi žedan i društva gladan
i biti tako mlad, a opet tako star..


Oda adolescentici

Cijeli se svijet vrti oko tebe, napokon,
samo šteta što je tako mutan;
i lijepa glavica ti je teška,
i kapci puni sjenila se lijepe
"Dal je kriva đus-votka?
ili pak pivo i bambus u parku otprije?"
Tvoje najbolje frendice te grle i griju
pridržavaju dok šetaš alkohol iz organizma
klimavih nogu.
Puše leden vjetar, a leđa su ti gola;
i tangice crne ti vire,
ali osjetila su ti mrtva,
i ti bi samo..
..da izrigaš to sranje što prije.

odlazim

Nemoj suze trošit' dušo
što ostavljam te samu
u dobrim si rukama
i brzo zavidat ćeš ranu

Sjeti me se povremeno
svih naših lijepih trenutaka
al vrijeme sad je kasno
i više nemožemo zakrpati našu dramu

ne brini, zaboraviti te neću
(nemoj ni ti mene)
ali odlazak mi je neimovan
i ostaviti moram ovu moru

ne plači ljubavi moja
životi su na prekratki za to
jaka si ti, poznam te
i preboljet ćeš odlaska mog sjetu..

- 18:28 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Pero Drkalo

(inspirirano pulskom urbanom legendom)


švrlja: Arachidus


"Oh, tako si fina, tako glatka, tako topla", dahtao je sredovječni muškarac natežući svog majmuna gladajući pohotno šesnaestgodišnju kćer svoje susjede, koja je preko puta ceste u svojoj sobi plesala na neki kvazi hit popularne skupine feminiziranih-emo-komercijalnih-maloljetnih-švaba wanna be-metalaca Tokio Hotel. U njegovom umu je mlado, blijedo i nadasve glatko tijelo susjedine kćeri u divljem galopu jahalo njegovu tvrdu, slinavu, nezasitnu kurčinu.

Toplo sjeme mu se rasulo snažnim štrcajima po prozorskoj dasci, a Pero je zabacio glavu slineći po svom starom plavozelenom puloveru nošen sladostrasnim orgazmičkim grčem, naravno, u njegovoj glavi je sjeme završilo razmazano po susjedinoj kćeri. "Vrijeme je za pivo", rekao je Pero sam sebi i krenuo poput mnogih nezaposlenih sredovječnih muškaraca u Puli do svojeg omiljenog lokalnog minimarketa na hladnu biru u dobrom društvu sebi sličnih beskućnika, skupljača boca, frustriranih Uljanikovaca i nezaposlenih invalida domovinskog rata sa ili bez PTSP-a.

"Nema ničeg boljeg od hladne pive nakon dobre ševe", promrmljao si je u bradu otvarajući svoju prvu Žuju. Nakon još tri Žuje i sendvića od čoška polubijelog kruha s mortadelom u hladu razgovora ugodnog sa svojim kompanjonima, Pero se sjetio da bi mogao poći i nešto zaraditi. Sjeo je na prvi Pulaprometov autobus za Verudu Porat, preko puta postarije dame od šest banki, koja se po njegovom mišljenju jako dobro držala. Pero je osjetio kako mu se pjevac budi, i prije no što si rekao keks, mazio je svog majmuna preko starih izlizanih rifli na opće groženje dobrostojeće dame, čije su pomalo oviješene ali pozamašne grudi veselo plesale pod njegovim palacajućim jezikom u njegovoj mašti. Dama je brže-bolje izišla na slijedećoj stanici, a Pero je svoju nezasitnu napaljenost prebacio na dvije studentice koje su veselo ćakulale na zadnjem sjedištu busa. Menaž'a'tra sa studenticama je bila jedna od njegovih omiljenih maštarija, pa makar se radilo o anoreksičnoj plavokosoj studentici prištava lica i obilnog poprsja i njenoj još prištavjoj i puno krupnijoj prijateljici minisisica čiji je hobby bilo žbukanje svog lica litrama tekućeg pudera svakog jutra prije kave i nakon ispuštanja viška balasta u WC školjku. Nije trebalo još puno trljanja, a Pero je opet zabacio glavu osjećajući kako mu toplo i ljepljivo sjeme puni boxerice.

Na Verudi Porat se pridružio lokalnim i bosanskim bauštelcima u zidanju garaže za novi porsche cijenjenog hrvatskog samoprozvanog "doktora" fizioterapije i bogatog puljana koji je rehabilitirao i samu legendu hrvatskog tenisa – Gorana Ivaniševića, kao i mnoge druge hrvatske slavne "športaše". Favorit se točio u zlatnožutim rijekama punih hmeljastih mjehurića i močio suha grla prašnjavih zidara. Na Perinu radost, put do najjeftinijeg dućana je prolazio kraj obližnje osnovne škole, za čije su se velike prozore obožavale ljepit njegove oči gladne prerano razvijenih sedmašica i osmašica u minjacima i dubokim dekolteima. Nakon što je još jednom istresao majmuna na lik neke maloljetne crvenokose koke skriven u grmlju tijekom velikog školskog odmora, Pero se vratio s pivama i dovršio svoju bauštelu, te dobio na ruke sedamtesetak kuna za svoj doprinos garaži.

Na svoju žalost praznim busom se vratio u centar i zasjeo kod istog društva pred minimarketom. Popio je još dvije Žuje, okladio se u tri pive sa šezdesetipet postotnim invalidom domovinskog rata da je Tuđman bio gay, vratio boce i otišao doma odmoriti do večeri.

Grad je četvrtkom navečer bio pun maloljetnih, punoljetnih, droljastih, ljepih, gadnih, ulickanih, zapuštenih koka koje su Peri sve odreda bile jako jebozovne i on se nakon jednog prolaska prvomajskom ulicom morao otići olakšati za čajnu žličicu sperme u javni WC iz doba austrougarske vladavine kraj crkve na trgu svetog Tome. Olakšan, u obližnjem parkiću je sreo dvojcu svojih kompanjona iz minimarketa i maznuo s njima litru Vranca i litru i pol bambusa smućkanog sa Venus tetrapak vinom i Sky Colom.

Alkohol ga je već pošteno udario, pa je odlučio otići doma spremiti si "Talijanettu – maccaroni bolognese" za večeru, naravno, nije propustio priliku proći kraj disco kluba Uljanik, gdje se četvrkom odigravao "student party", pun naprlitanih dobro razvijenih curica u izazovnoj odjeći. Pjevac mu se opet veselo ocrtao pod hlačama dok je promatrao dvoje pubertetlija kako se bare u starom golfu prijateljevog tate. I već bi stari golf ulaštio svoju bež boju štrcajima Perine sjemene tekućine kada ga je uočila ženska polovica pubertetlijskog ljubavnog klinča, koja je instantano vrisnula uzrokujući da se njen baritelj trzne i Perinom pohotnom pogledu otkrije svu golotinju njenih snježnobjelih, nejakih grudi. Na žalost, vrisak je privukao obližnju ekipu metalaca, pa se Pero, kojem je taman orgazam došao do grla glavića, morao dati u trk dignutog koplja i napol spuštenih hlača preko Monte Zaro parka.

Izbjegao je nalet, tekućom hrabrošću obljubljenih, klinaca/metalca sakrivši se u prvi portun i napokon, nakon što je pričekao da mu erekcija splasne kako bi se mogao izmokriti na nečiji ulazni tepih, navukavši hlače. Zaključivši da je ovo bilo za dlaku, otputio se doma putem zastavši u McDonaldovom restoranu, gdje je svoje posljednje trideset i tri kune dao za veliki "Royal Cheese" menu sa Fantom. Te još jednom bacio majmuna u nesvjest u čistom WC-u dok je čekao da mu mnogo jebozovna cura za pultom složi fast-food večeru.

Doma se Pero ponovno pomokrio i upalio telku na RTL-ovu reprizu vručih događaja u Big Brother kući, psujući boga što ove sezone nema ni jedna dovoljno jebozovna stanarica da mu pruži malo stimulacije za još jednu drkicu prije spavanja, a na drugim TV postajama jedine pičke koje je našao su bile Hloverka i Vesna Škare Ožbolt koje su debatirale na temu "trebaju li hrvatski mediji biti slobodni u profašističkoj zemlji u kojoj živimo". Pero je naposljetku izvukao stari prašnjavi "Smokvin List" i drkao na sliku u križaljci, pošto još jedino ta stranica, uz onu sa gay pričom, nije bila slijepljena njegovim izlučevinama, a zatim je usnuo pijanim snom u kojem je bio gospodar harema sa tisućama mnogo jebozovnih koka svih uzraštaja, naraštaja i tjelesnih atributa.


Kraj

- 14:01 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

laganini poetry of academic boredom..

eto, danas sam imao blok sat sredovjekovne književnosti i napisah dvije pjesme čisto da ne zaspim.. toliko su kriptične i asocijativno metaforične da čisto sumnjam da će ih skužiti i ona osoba kojoj su namjenjene (jebiga, bilo mi je STVARNO dosadno), no ako bar otprilike shvatite o ćem se tu radi, častim vas sladoledom..
lijep pOzDrAv i enjoy u prvoj..

- 18:06 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Na zemlji (kronike jednog tupana, vol.2)

Tipkao: Rastislav


Najdražoj starici. Nisam upoznao pošteniju osobu u ovom životu.



Fascinantna je činjenica kako brzo izgubimo tlo pod nogama. U jednom trenutku plutaš po oblacima, dok ti je već u drugome Bog, Alah, „viša sila“ ili u što već vjeruješ, otfikario krila, strune ili što te već drži na visini, pa si prisiljen brzinom većom od 10xg (iliti 10 x 9.81 m/s) strmopizditi se na majčicu zemlju i utonuti u vječni san. Odlaziš na „vječna lovišta“, u Vallhallu („gdje ratnici žive vječno“), Raj, Pakao ili Čistilište, Had ili u neku treću, „imaginarnu“, zemlju „snova“.

Većini je sreća što vjeruju da ima nešto na kraju tunela. Ali, što je s onima koji ne vjeruju? Anyway, u mom slučaju je stvar ovakva. Ova starica je bila zdrava k'o dren (izuzev posljedica ranjavanja u tzv. „domovinskom ratu“). Čitav život je s mukom i nedostatkom financija odgajala dvoje predivne i nadasve pametne djece (ujaka i majku) kao samohrana majka, jer je djed liječnikovom pogreškom preminuo jako mlad. Taj život je provela u konstantnoj molitvi po nekoliko puta na dan, između farmersko-stočarskih poslova, odgajanja i školovanja djece i redovitih odlazaka na tržnicu kako bi prodala nešto sira, jaja i mesnih proizvoda, ne bi li na taj način djeci olakšala prividno blagostanje. Naravno, mukotrpan rad ju je ojačao i pojačao joj imunološki sustav, tako da je to bila jedna žilava osoba (one tough lady). Tko je očekivao ovakvo nešto? Ako i jesmo, mislili smo da će biti za nekih 10-ak godina, u skladu sa njenom kondicijom i zdravstvenim stanjem. However, we thought wrong. Jednog dana se samo skljokala na pod, bez ikakvog razloga. Doktori su rekli da je riječ o blagom moždanom, te da bi se trebala oporaviti bez problema. Ključna riječ – trebala. Prošlo je nekoliko dana, oporavak je bio brz, da bi nakon toga svega, kad su svi mislili da je sve „high five“, došla obavijest da je preminula. Kad mi je stari javio tog jutra, došlo mi je da zapušim, a vjerojatno bih tako i napravio da sam imao cigare ili nekoga tko puši pokraj sebe. I dalje jedan dio mene misli da se radi o jako neukusnoj šali i da će me svaki tren netko nazvati i reći „prvi april!“ ili nešto slično, te da ću, čim dođem doma, čuti ju kako se smije svojim poznatim hihotavim smiješkom. Istina je što kažu da najbolji odlaze prvi.

Molila je svaki dan…nadam se samo da joj se isplatila ta molitva.


Počivala u miru, starice draga. Večeras pijem u tvoje ime.

Fin (opet, tu bi kontinjud)


p.s. kronike su produkt mojih emocija (muči Arachiduse!). oni koji su slabijih živaca, mogu slobodno preskočiti, jer su namijenjene onim njonji-njonji situacijama, kad te udari nešto. Meni se to događa iznenada, tokom cijele godine (za razliku od Archyja), tako da ćete se još ovoga nagledati. Hopefully, not too much. For your's sake and mine.

- 17:29 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

Design © by Gibo @HiTech@