nedjelja, 29.04.2007.
GIBONNIJEV KONCERT NA ATP STADIONU STELLA MARIS U UMAGU
Veličanstveni «Dobar dan» sezoni
Gibo je pravi režiser svojih koncerata, pa je publiku snimao kamerom, neprestano animirao i oduševljavao, osim pjesmom, komunikacijom i raznovrsnim ludorijama napominjući kako mu je ovo vrhunac i kako je sretan što ga može podijeliti sa njima.
UMAG
Nema boljeg načina za otvaranje turističke sezone od nečeg veličanstvenog, pa je tako u Umagu preksinoć pred punim ATP stadionom Stella Marisa nastupio renomirani, mnogostruko nagrađivani domaći kantautor Zlatan Stipišić – Gibonni. Ljudi su počeli pristizati od 20.30, a otvorena se dvorana dupkom punila punih sat vremena obožavateljima ne samo domaćim, već i iz cijele Istre, susjedne Slovenije ali i krajeva istočno od Učke. Do početka koncerta, koji je kasnio pola sata, dvoranom je vladala kakofonija mrmljanja na Hrvatskom, Slovenskom i Talijanskom jeziku ljudi svih generacija, a padale su i oklade na boju i tip kape koju će Gibo ovoga puta nositi.
«Dvije Duše» je bila prva stvar kojom je Gibo, nakon teatralnog bacanja stalka za mikrofon, počastio svoje skandirajuće goste na stadionu, a uslijedile su «Ja u ljubav vjerujem» i «Ovo mi je škola», sve u Gibinom koncertno produženom aranžmanu uz suradnju publike, koja je neprestano pljeskala, pjevala i njihala se u ritmu skladbi. Nakon što je predstavio članove svog benda i zahvalio se euforičnoj publici, nastavio je sa «Ne odustajem», koju je počeo i završio «a capella» klečeći sa back vokalima i pjevajući sa publikom. Cesaricu je otpjevao sa željom da se približi publici, pa je s violinistom sišao sa bine i doskakutao do ograde kako bi bolje promotrio svoje obožavatelja.
Gibo je pravi režiser svojih koncerata, pa je publiku snimao kamerom, neprestano animirao i oduševljavao, osim pjesmom, komunikacijom i raznovrsnim ludorijama napominjući kako mu je ovo vrhunac i kako je sretan što ga može podijeliti sa njima. Odplakao je «Htia bi te zaboravit», pjesmu koja «nije hit i nije na top listama», ali koja mu očito puno znači, otklečao je «Jude, zviri i beštimje», otplesao veličanstveni bubnjarski solo tijekom pauze, «Učinio pravu stvar», «Opraštao» i otpjevao zlatne godine pred simulacijom neba mobitela i upaljača u publici. Gasio je i palio reflektore, utišavao publiku i prateći bend po želji. Pozdravio je publiku pa se vratio otpjevati «Mirakul» i za kraj «Vrime da se pomirim sa svitom», koja je deliričnu publiku pomirila sa krajem koncerta nakon dva sata Gibonnijeve katarze.
Iako najavljen kao koncert sezone, ona ipak tek počinje pa ima vremena za nova iznenađenja, ali je Gibo, preksinoćnim spektaklom postavio vrlo visoka mjerila.
Eto, to je bia preview službene verzije, koju moram kratiti jer nema mjesta i urednica je hipernervoža te nema razumijevanja za trud i veličinu koncerata.. a sada slijedi osobna:
pa eto, taj čovjek se drogira, majke mi, gore je navedeno večina, ali treba vidjeti da bi se povjerovalo kako se Đibo boksa sa vlastitom sjenom i hvata dim po bini cmizdreći i pjevajući.. uhh..
Ovom prigodom se ispričavam svim obožavateljima na koncertu koji su me morali slušati kako uz Đibu pjevam (bolje reći stonirajući vrištim) Merakhul od Vatrogasaca (ova pisma tu dole) umjesto Mirakul, zatim "Zlatne godine i druge smjese, pomokri se, na naše dijete, jednu pljugu ljubavi, popuši za mene..", "moglo bi bit da je laklje ubit nego ljudima reć, odjebi", i druge perverzno izvinute autorske obrade njegovih pjesama.. ah, ali kad me to zabavlja.. Sve u svemu, čak se i meni svidjelo, ali to nebi ponavlja tako skoro..
MERAHKUL [5:18]
(Gibonni/T. Borošak)
Novo godno!
Dvaputjedno!
Buškulatjedno!
Novo godno!
Dvaputjedno!
Buškulatjedno!
Denijefinogutanje...
Bola-bola-ne...
Bola-bola-ne...
Bola-bola-kola-kola!
Divno je... Kad žena ima metlu
Pa je uzme k sebi, a ti odeš van
Ružno je... Kad šuti opareno
I hladi me, kad tata hoće van
Bola-bola-ne...
Bola-bola-ne...
Ma grozno je...
Divno je... Kad ugasim svijetlo
A ti sklopiš oči, ja opet odem van
Ružno je... I događa se često
Da sam s tobom nekad posve sam
Posve sam...
Ma grozno je...
Ante ne liči na mene!
Sve je moje njeno; konji, krave, sijeno
Pa na engleški pivam za sebe, da nerazumin ništa
Something in my bones, something under skin!
Something in the world, it's America to me...
It's America...
Nađi mi žilete...
Makes me a better man...
Ma grozno je...
Ja nisam kriva za to...
Šuti ženo ili bum te pljunul...
Ja nisam kriva za to...
Mate ne liči na mene!
Sve je moje njeno; konji, krave, sijeno
Pa na engleški pivam za sebe, da nerazumin ništa
Something in my bones, something under skin!
Something in the world, it's America to me...
It's America...
Ja nisam kriva za to...
Ni Branko ne liči na mene!
Odakle joj pravo; farbat se u plavo?
I mučit malog Jožu zauvijek; odakle joj pravo?
Something in my bones, something under skin!
Something in the world, it's America to me...
Ma, it's America...
Ma ja nisam kriva za to...
Sve je moje njeno...
Ma ja nisam kriva za to...
Nemoj mi sentimente...
Ja nisam kriva za to...
Da nerazumin ništa...
Di si mi žilete...
Da nerazumin ništa...
Makes me a better man...
- 15:50 -