petak, 16.03.2007.
Finalmente finito..
Evo ga nastavak sage o Rastislavu i Arachidusu.. Nije ispalo kako sam zamislio, već je ispalo duže i bolje, sa mnogo skrivenih elementata unutar naizgled bezvezne i besmislene priče..
Rastislavov propali izlazak sa curom
"..Izlazak, pih, ona to zove izlazak..", Razmišljao je Rastislav dok je usamljen sjedio na klupici blizu mora i promatrao praznog pogleda automobile koji prolaze, te dječicu kako se igraju u susjednom parkiću. Dao joj je nogu, malo mu je žao, ali taj izlazak na kojeg ga je odvukla pod obećanjem da idu sami, a nakraju se gnjavio sa njenim dosadnim kolegama onako bolestan i umoran.. Nije mogao pušiti ni piti, a oni su bacali interne spike dok im je alkohol unesen "per os" polako dopirao do mozga i ubijao stanice za zdravo rasuđivanje..
Možda je pretjerao, nekako mu nedostaje, ali onda se sjetio njenog sebičnog manično-opsesivno-posesivnog i nadasve djetinjastog ponašanja, pa mu je na neki način laknulo..pomislio je da je učinio pravu stvar.. Natjerala ga je da se odrekne većine prijatelja i skoro svih prijateljica svojom ljubomorom i željom da ga stalno ima na oku.. Rastislavu se želudac preokrenuo kada se sjetio toga.. sada je opet sam, nema žene, nema nevolja ni prijatelja, osim Arachidusa koji se počeo čudno ponašati, pregorjeli mu živci od silnog posla..
Sjedio je, pušio, i zurio u prazno..primjetio je kada mu se niotkuda stala približavati neka osoba.."Nije valjda da od svih slobodnih klupa dolazi baš amo", pomislio je čangrizavo. Što se više približavala, više je postajao uvijeren u svoju hipotetsku misao.. Mlada crnokosa djevojka šarene odjeće je od svih klupica praznih klupica na šetalištu kraj parka sjela upravo kraj njega.
Prošla je minuta a Rastislav se i dalje trudio zadržati nezainteresirani, "gnoriram te", pogled u prazno, ne da bi ispao cool, već da bi odjebala što prije..
prošla je i druga minuta i Rastislav se već opasno hrvao sa željom da je pita koj kurac hoće.. Osjećao je neko komešanje sa njene strane, kao da je kopala po torbici..
Nakon još jedne minute Rastislav se već počeo znojiti od znatiželje ali je i dalje izvana mirno održavao "ignoriram te" look..
"Oprosti, imaš vatre?", prolomio se nepoznati, mazni ženski glas unutar njegove glave..
"Hmmmpf..da..", odgovorio je i ne gledajući je izvadio kutiju šibica iz desnog džepa hlača,te ju pružio prema njoj. Ni sam nije znao zašto joj je dao baš šibice kada je u drugom, mnogodostupnijem džepu u jakni imao svoj lijepi Zippo.. Ubrzo mu je sinulo da puše lagani vjetar, ugodno topao u sunčanom danu, ali i dalje dovoljno snažan da onemogući paljenje cigarete šibicama.
Uživao je dok ju je slušao kako se muči i pali šibicu za šibicom, dok su se sve odreda gasile, sadistički je zamišljao mučenički izraz lica te nepoznate žene koju još nije ni pogledao.
Nakon otprilike petnaest šibica, izvadio je rizle, filtere i kesicu "BaliShaga", te si zafrljio jednu i kulerski je pripalio svojim Zippom pritom zamišljajući iznenađeni pogled tog nepoznatog lica..
"Oprosti, ovo sa žigicama mi baš neide, bi li mi mogao TI pripaliti cigaretu", zazvonio je taj mazni glasić.
"GrrrrrrRRrRrrrrrRrRrrrrrrr.........", zvučao je Rastislavov monolog, ovo je već bilo pitanje časti, pa ona njega zajebava. U djeliću sekunde se dosjetio, te je ni pet, ni šest, nego rukom naslijepo zaokružio tamo di je pretpostavljao da joj je cigareta (između lijepih punih crvenih usana, zamišljao si je), te nekim čudom u tom brzom pokretu i zgrabio ono što je tražio, bila je to Ronhill slims pizdarija od duhana za pičke, frknuo ju među zube i pripalio, a zati je kontrolirano sporim i naizgled nehajnim pokretom pružio prema njoj..
"Hvala..", osjetio je kako je uzela cigaretu iz njegovih prstiju te ono, KAO SLUČAJNO, pritom dotakla njegovu ruku..Ugodni srsi prožeše njegovo tijelo..
"Šta sad?..", pitao se dok se i dalje trudio izgledati što ležernije i nezainteresiranije moguće.."Hoće li otići?"
Kraj prvog dijela(žao mi je, morao sam, da nebi ispalo predugo, ovako malo patite par dana,hehehe
..)
- 17:05 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
