|
Osmi sat je glasno odzvonila budilica. Teška je ruka kovrčave žene poklopi i već živčana i ljuta ustane iz kreveta. Danas je odlučila -"bit ću stpljivija. Toleratnija. Neposesivna. Neljubomorna. Neegocentrična. Poslušnija.... Kvalitetnija. Inspirativnija. Kreativnija. Odlučnija. RADIŠNA!
Jutra su divna. Sve je još mlado i još je lako manipulirati svoj ego. Tako je divno da se i snova još sijeća. Jutrom se kovrčava žena češlja i vidi svoj uspavani odraz hrabre lavice na ogledalu koja kreće u potragu za hranom. Krenila je niz stepenice i izašla na ulicu, udahnula punim plučima ostatke dima automobila i odlazila je dok je ulica nije progutala.
Vrijeme otiče lagano kroz dan a kovrčava žena je sve gladnija i gladnija svojih ciljeva. Vidi da nije našla svoj plijen. Previše je razmišljala o problemima koje je čekaju u brlogu. Ljuta na sebe što se dovela u stanje nemočnosti postaje jako živčana. Svaku dlaku na glavi osjeća. Istančali su joj se zvjerski osjeti. Morala je noćnu zvijer pustiti van.
Divna je ta simbioza bila. Napokon ju je sloboda milovala. Putem se sprijateljila s markizom de Sadeom. Obnovili su prijateljistva i sa Masochom.
Igrali su se Justine i Juliette. Mjenjali uloge. Igre je krutog lateksa, crne i gole kože s okusom krvi voljela voditi. Duboko je u sebi znala da je to sve otrovno al s osmjehom se igrala i dalje.
Mračni ples ugasila je prva sunčeva zraka. U grudima ju je tištilo i ujedno uveseljavao bezpotrebni slatko-kiseli otisak.
Sunčeve zrake pokazivale su joj put brlogu. Snagom leptira otvorila je vrata i drhtajući se skrila među plahte. Utonila je u predivan san koji se vrtio na drugom programu Hrvatske radio televizije.
|
