arabeska
srijeda, 24.05.2006.
90-60-90??
|
Evo upravo sam bila na nekom proana.blog-u i debelaituzna-blog-u i zgrozila sam se! To je inaće dnevnik nekih anoreksičnih cura koje jedna drugu savjetuju kako da budu kosturi... Pitam se dokud ovi ljudi mogu ići, što sve neće napraviti samo da bi došli u središte pozornosti. Ti Proana blogovi su zapravo online dnevnici koji pišu anoreksičarke i bulimičarke, objavljuju sličice djevojaka koje sa svojih 16, 17, 18 godina imaju kila koliko i prosječan šestogodišnjak. Mislim, stvarno... Ja fakat ne kužim što muči te cure. Ne znam zbog čega su toliko iskompleksirane svojim izgledom pa da idu na 'dijetu', tj. da se izgladnjuju. I da na takav blog dođe neka curica od deset godina, vidi njihove postove i umisli si da pod svaku cijenu mora imati ispod 50 kilograma da bude savršena. Ja ne bih ništa rekla da one na tim blogovima traže neku vrstu pomoći za svoju bolest (da, ja to smatram bolešću, pretpostavljam da bi isto mislio i svaki drugi normalan čovjek), no one promoviraju taj odvratan način 'mršavljenja'. Ne znam bi li itko djevojku kojoj se rebra u kupaćem kostimu vide kao na rendgenu smatrao mršavom. Kao što rekoh, ja je smatram bolesnom. Vjerujem da je takvo ponašanje posljedica i današnje mode. Evo jednog sasvim jednostavnog primjera. Četrnaestogodišnja djevojka šeće gradom i sasvim opušteno jede pločicu čokolade kupljene u obližnjem marketu. I hoda ona, hoda, kad ono, dođe pred veliku stambenu zgradu na čijoj je fasadi dočeka glomazan plakat Naomi Cambell u pozi koja jasno prokazuje njezinu savršenu figuru. I što onda takva djevojka može pomisliti? Da, ako ovako nastavi, nikad neće biti kao Naomi, da će je svi izbjegavati i govoriti da izgleda kao balon. I naravno, ne prođe ni par koraka, a nepojedena Milka završi u prvom košu za smeće. Bilo bi OK da to stane samo kod jedne čokoladice. No, te djevojke tada ne žele u usta staviti ni jedan jedini komadić nečeg jestivog, u strahu da ne postanu 'predebele'. Ili, još gore, da zavaraju svoje roditelje, jedu u prekomjernim količinama, a onda pravac u kupaonicu, glavu u školjku i povraćaj, povraćaj, povraćaj. I misle da ih ljudi gledaju s divljenjem. OK, prvih par mjeseci nakon što smršave, možda će primijetiti neku naizgled pozitivnu promjenu, ali nakon što to prijeđe granice normale, počet će ih žaliti, čak i smatrati ludima. A one to neće skužiti, već će i dalje slijepo nastaviti slijediti svoj cilj. Ne znam, stvarno ne znam što je to danas uhvatilo tinejdžere. Neki od vas će pomisliti da zvučim kao bakica, ali tako je. Mislim da bi se dečko prije okrenuo za nekom 'ugodno popunjenom' djevojkom nego za hodajućom čačkalicom. Uostalom, zašto te cure biraju tako mučan i odvratan način mršavljenja? Zar im ne bi bilo bolje (i korisnije!) svako jutro prije škole malo džogirati s najboljom frendicom i izmijeniti poneki trač, nego svaki put poslije jela imati bliski susret s WC školjkom? Eh, kad bi sve djevojke radile tako, bilo bi sve puno bolje. Ali nije. Joj, pišući ovaj tekst fakat sam se iscrpila. Najbolji dokaz za to je što se mojim Jaffa keksima od naranče u međuvremenu izgubio svaki trag. 'Ajde, ljudi, vidimo se. I pamet u glavu! *Idem prema frižideru |
- 16:02 - Komentari (63) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
„we write to taste life twice, in the moment, and in retrospection“ anais nin 
Anketa
  MySpace Avatars * SOMETHING ABAUT ME* Trenutno se nalazim u tajnoj misiji, otkrivam svoje svakodnevne stvari koje me prate. Ne volim baš pričat o svom karakteru, ali sam vesela i radoznala osoba koja ponekad i griješi -pa čovjek sam. Neki me vole, neki ne... ma kako god bilo, još uvijek sam svoja! Volim pozitivne ljude koje pršte energijom, glazbu koja mepokreće. Volim svoje frendove i frendice(sexy chice), volim subote i izlaske! Ono što stvarno ne volim su lažljivi i osvetoljubljivi ljudi! Znam biti skromna (he,he..) i cijeniti sitnice, znam biti i tvrdoglava, filozof i psiholog i brijati svoj film... Al ipak... TO SAM JA!   |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||