zar već?
|
Tko bi rekao, ali već je 21.05. To znači da sam negdje prije devet mjeseci sletila na američko tlo. Zar već?! I za početak, jučer je bilo službeno devet mjeseci otkako sam stupila na američko tlo. (klap, klap, klap) Devet mjeseci??? Bila sam svijesna da će deset mjeseci proći samo tako, ali me pak još uvijek iznenađuje da je bilo ovako brzo. Bilo je tu svega. Nevjerojatno... U kolovozu sam bila uzbuđena: Sletila u Ameriku! Počinjem pohađati neku novu školu na novom jeziku na novom mjestu! U rujnu sam upoznala mnoštvo novih ljudi, počela igrati neki novi sport pod imenom field hockey, što sam ja tada znala što je to. Sve mi je još bilo neobično i nerealno. Bila sam ponosna što sam se uspjela izboriti za stipendiju i što sam uspjela doći do Amerike svojom snagom (uz podršku roditelja i svih dragih ljudi). Tad sam upoznala i predragu mi Juline. Bilo mi je super što pohađam neku drugačiju nastavu u novoj okolini. I zeleni travnjaci~~~ aaaah, zeleni travnjaci su bili super!!! Što se tiče vremena, nisam mogla kratke rukave nositi ni sveukupno 2 tjedna! Uvijek sam morala imati neku majicu dugih rukava sa sobom. U listopadu sam bila već mjesec dana u Americi! :D Haha, tada sam počela sve više brinuti o plićini (hm? Jel' to prava imenica za plitak?) ljudi oko mene. Ju i ja (a bome i dobar udio međunarodnjaka) smo prigovarale kako su ljudi ovdje dosta fake. Znate, uobičajeno; niste imali osjećaj da su njihovi komplimenti iskreni, nego da to kažu tek tako itd. Ali naravno, još sam uvijek bila uzbuđena što sam u novoj zemlji u novoj školi i sve mi je još uvijek izgledalo nerealno. Ah, da, i kuće kao iz filmova! :D A i prelijepo lišće... aaaah, ta šarena divota od lišća... A kad god bih prigovorila na vjetar ili temeperaturu zraka, svi bi me upozoravali: "čekaj još malo dok počne zima, onda ćeš tek vidjeti što je hladno!" U studenom još uvijek nije postajalo hladno! Svi su se čudili kako je ovo neobično toplo za ovo doba godine! Temperatura se kretala od 15-20C! Sjećam se da su se svi čudili i žalili što još uvijek nema snijega na tlu. Thanksgiving bez snijega! Ja sva radosna: nije hladno! :D Tad smo imali i ispite. Mogu vam reći; naporno je pisati 5 ispita u tjedan dana :/ Još pogotovo ako u jednom danu morate napisati 5 eseja za dva predmeta na jeziku na kojem ste tek prije 3 mjeseci počeli pisati esej. Tad sam shvaćala da je američka čokolada loša, to bi svatko mogao primijetiti, ali još uvijek nisam bila spremna odreći se čokolade. No, pomalo... sve manje i manje mi se jela ta ploča šečera i masti kojeg u Americi zovu čokolada (Ja Hershey's čokoladu još ni danas ne priznajem čokoladom. Čokolada ima okus po kakau. Hershey's ima okus po masti. I šečeru. Mliječna Hershey's čokolada uopće ni nema okus poštene čokolade. Ne osječate kakao. Uopće :/ Europska čokolada, jei jei je~ :D) Ah, naravno, okusila sam (doslovno) i Thanksgiving! Ako ćemo ugrubo, Thanksgiving je ovih dana ništa više doli blagdan prejedanja. Trebalo bi se kao slaviti zahvalnost što su preci davnih dana stupili na američko tlo i počeli živjeti novi život. No, sada kao Božić i to prestaje gubiti svoju vrijednost. To je dan kad se najviše putuje i jede. A da, i Juline je otišla doma! :( U prosincu sam se uselila u novi dom! :D Dobila sam novu cimericu i novu sobu! :D U novoizgrađenom domu! :D Sjećam se da bih uvijek pomislila kako sterilno izgleda ovaj dom kad god bih kročila u njega. Nigdje ukrasa, nigdje osjećaja kao da je netko živio ili da živi tu. Prenov! Iako zvuči kao da prigovaram, ne prigovaram. Samo mi je trebalo vremena da se naviknem :) Kuhali smo i međunarodnu večeru i moje kokosove kuglice su bile hit :D A i lignje ;) Jeee, baka&teta. Tad smo imali i Semi-formal dance (ništa posebno u našoj školi pošto je mala, ali je bilo fora urediti se i poći :p). Tad sam počela i mačevanje i počela se kretati u drukčijem društvu. Pošto sam glumila u Božićnoj predstavi, trener nije bio previše oduševljen mojim izostancima s prvih treninga. Naravno, došao je i Božić. Božić je tako iskomercijaliziran. Svugdje ogromni natpisi i ukrasi na temu Božića i darova. Pošto ovdje ima vjernika različitih religija, Božić nije vjerski blagdan, već komercijalan: kupite dar i jedite s obitelji! Ali mislim da je lijepo što bar nastoje malo usporiti i skupiti se s obitelji na praznike makar i ne slavili zbog iskonskih razloga. I dobismo prvi snijeg! ... pa ga ubrzo izgubili. I opet dobili tek nakon Božića. U siječnju - Nova Godina! Došli novi ljudi u školu, novo društvo nastalo, neko se staro izgubilo. Falila mi Ju. Imali snijega koliko nas volja. Mačevala se. Radila dizajnove na grafičkom dizajnu. Još uvijek nosila haljine s dokoljenkama. I mislim da sam napokon nabavila čizme. Za snijeg. Koliko toliko. Recimo... I izradila snjegovića! :D U veljači je bio winter carnival. I pomalo sam počela upadati u fazu dosta-mi-je-teško-jeeeeee, zbog snijega i depresivnog vremena. Ljudi su bili ultra depresivni i bilo je teško održati optimizam. Ali bilo je zabavno na winter carnivalu. :) Sve neke aktivnosti. Tad sam se morala oprostiti i s Georgom. I Linom. Mrm... svi s kojima se zbližim moraju otići prije kraja godine! :( gwaa. (ok, ne baš svi) I onda smo ušli u proljetne praznike... U ožujku sam napokon putovala negdje van Mainea. Posjetila sam Floridu i Louisianu. Bilo je zabavno graditi kuće u Louisiani (or should I say... rušiti :p). Da, još vam uvijek dugujem priču. LA (kratica za Louisianu i ne, nisam bila u L.A.-u as in Los Angeles) me pomalo podsjetila na Hrvatsku :), a New Orleans je luuuud grad. Svidio mi se europski štih French Quartera. Onda smo sletili na Floridu. Jao, što je ta država drugačija! Palm Beach, ako ćemo specifično. Sve bogato, luksuzno, shopping centri na sve strane, ajme... materijalistički raj! :p I dobri restorani i dobra morska hrana... aaa, yum :) ... a onda smo se vratili u Maine. I ponovo sam bila sretnija jer sam izašla iz Mainea na neko vrijeme :) I ponovo poče nastava. U travnju sam počela s Outing clubom i išli smo na izlete. Bilo je fora :D O tome ću vam isto pisati. Što smo sve zanimljivog našli ;) Bilo mi je drago malo vidjeti okolicu u Maineu. Snijeg se još uvijke nije otopio. Naravno. :/ U biti, počeo je. Pa smo onda opet dobili veliku količinu snijega. I onda se napokon otopio. Jeeeeej. Uskrs, sudjelovanje u prosvjedu... Počelo mi je biti dosadno jer sam koliko-toliko svladala taj engleski pa mi učenje više nije bilo izazovno pa se počeh dosađivati. Onda sam počela nastojati uključiti se u što više aktivnosti da bar nešto radim! Počeo je i proljetni trimestar i počela sam s predmetom zvanim Digital Film Making i snimati film! Volim taj predmet :) Tako zabavno. I sad... sad smo u svibnju. Moj zadnji puni mjesec. U sljedećm se vraćam doma. O svibnju ću opširnije drugi put. Sad moram do knjižnice da se sastanem s mojom grupom iz DFM! Čitamo se! |
