a odakle si?
|
*Već ću u uvodu upozoriti da onima koji me osobno ne poznaju ovaj post neće biti previše jasan jer ću izostavljati detalje znane mojim poznanicima. Daklem, kad god se upoznajete s ljudima između ostalog pitat će vas odakle ste. Rečem Hrvatska. Većina ljudi naravno nikad čula za ovu zemlju pa onda nastane neugodan muk sve dok se oni ne okrene učenicima iz Francuske ili Njemačke i nastave pričati s njima o stvarima koje znaju o tim zemljama. Sad, ljudi običavaju čuti svakakve priče od Hrvata koji su pošli preko bare, em da oni nemaju pojma gdje je to, niti da uopće ostatak svijeta osim Amerike postoji, da ih pitaju svakakva glupa pitanja itd. Međutim, moj problem nije da se susrećem s pomalo glupavim komentarima o mojoj zemlji od strane Amera. A, ne. Ljudi ne mogu uopće pogoditi s kojeg sam kontinenta ili dijela svijeta. Prošle godine je u ovoj školi bio polu-Nijemac, polu-Hrvat, ali većina ljudi uopće nije imala pojma za njegovu Hrvatsku stranu pa se ove godine čude kad saznaju da dotični i ja imamo istu putovnicu. Vratimo se mi mojoj priči. Dakle, kad me netko pita odakle sam, odgovorim ja lijepo i odgovore "...aha..." i zatim nastane ili muk ili se tema naglo prebacuje na nešto drugo. Primijetila sam da ljudi baš i ne žele pitati gdje se to nalazi jer možda misle da će ispasti glupi ako takvo što pokušaju. U redu, odrasli me pitaju da im objasnim gdje se nalazi, ali ne i mladi. Kako su mi i kolege Nijemci ili Dalekozemci rekli: "Ljudi ne znaju kako bi osoba iz Hrvatske trebala izgledati pa onda ni ne znaju što pretpostaviti pa misle da si ti reprezentativni primjerak" i u pravu su. Ali ja sam potpuno netipičan primjer Hrvata. Bar što se tiče vanjskog izgleda, ne bih išla u osobnost jer baš i ne znam što bi trebao biti tipičan hrvatski karakter. Za svoj sam izgled čula svašta i u Hrvatskoj: Španjolska, Meksiko, Kina, Indija, Indijanci, (ne zaboravimo i Švedsku :p) itd. pa me svaki novi pokušaj pogađanja moje zemlje porijekla zabavlja. Jedan dečko s kojim imam povijest je rekao da je mislio da dolazim s West Indiesa (Jamajka, Djevičanski otoci itd.) pa je profesorica izvadila kartu da pokažem gdje je Hrvatska (na potpuno suprotnoj obali Atlantika, jelte...). Ali ne ga osuđivati, on se bar usudio pogađati! :D Suprotno nekim mojim kolegama u bijelom svijetu gdje ljudi misle da su iz Kazahstana ili Rusije, ja nemam ni hrvatski naglas kad govorim engleski pa ni to ne odaje da dolazim iz slavenske zemlje. No, čini se da ljudi vole kad stranci pričaju s naglaskom. Ne znam je li to želja za superiornošću, ali su im stranci draži kad imaju naglaske. A dobro, priznajem da na prvi pogled ionako izgledam dosta ... scary s obzirom da uvijek nesvejesno složim ozbiljnu facu kad stojim negdje. ... haha. :p Zatim, imamo obješene zastave u Dinning Hallu, iznad stolova. Igrom slučaja, mi internacionalci volimo sjesti za prvi ili drugi stol do prozora, a iznad prvog stola visi hrvatska zastava. S vremena na vrijeme volim dignuti ruku u vis i reći: "Ovo je moja zastava!" pa mi ljudi kažu da su se pitali koja je to zemlja, te da imam cool zastavu 8) Na međunarodnom sam festivalu nosila žensku nogometnu navijačku majicu na kockice pa mi je poslije prijatelj rekao da se uvijek ptiao koja je to zemlja kad bi igrao nogometnu igricu pa da sad zna. Gotovo svi odrasli Amerikanci koje sam do sada upoznala su dosta dobri ljudi i nisu steretipični glupi Ameri. Oni pitaju ako što ne znaju, pa tako i o mojoj zemlji, nije ih strah da će ispasti glupi ako pitaju pa im drage volje objasnim. Većini uvijek bude jasno kad im rečem da je blizu Italije. Ili me pak pitaju da im nabrojim zemlje s kojma Hrvatska dijeli granicu. Ili im pak bude jasno kad čuju da smo bili u sastavu Jugoslavije. U biti, neki misle da smo još u sastavu Jugoslavije. Pokažem im slike, oduševljenju nikad kraja i čujete samo rečenice tipa: "Nisam znao/la da je Hrvatska tako lijepa, uopće nisam očekivao/la takvu arhitekturu" Nekad ima ljudi koji znaju o Hrvatskoj. O, da! Ti ljudi su rijetki i jednom sam odjednom čula "Sretna nova godina!". Ostala sam paf. Profesor Španjolskog je u svojoj mladosti bio dosta uspješan gitarist pa je imao turneje po Europi i u Danskoj je nastupao s Bosancem i odatle zna za Hrvatsku i pokoje fraze. Ako mi netko počne pričati o Hrvatskoj onda je to osoba koja zna bar nešto o toj zemlji. Netko je pogledao kartu: "Hrvatska ima zanimljiv oblik, zar ne?". Ili spomenu nešto u kontekstu Jugoslavije. To je simpatično. Ali priče Nijemaca dokazuju da znanje lokacije nije sve (bar ako to znanje nije potpuno). Moja je prijateljica na primjer bila upitana proizvode li ikakve aute ili se pak iznenade kad čuju da je Heidi Klum iz Njemačke. Ljudi se zbune kad Njemci pričaju s Austrijankom na Njemačkom. Pa se čude i pitaju: "Mislila sam da si iz Austrije?" "Jesam" "Pa kako to da s njima pričaš Njemački?" jer misle da se u Austriji priča austrijski. To je donekle točno, ako uzmemo da je Austrijski dijalekt Njmačkog. Njemci ne razumiju pola toga što Austrijanka reče pa i kažu da "ona priča austrijski, ali se razumijemo" pa neki Amerikanci još uvijek ne znaju da obje zemlje pričaju na njemačkom. Zanimljivo je isto tako da unatoč nepoznavanju Europe, većina bar zna bar malo o Latinoameričkoj kulturi. Ajde, bar znaju za svoje susjedne zemlje :) Doduše, ta rečenica će pasti u vodu ako rečem da ih se nemali broj iznenadi kad čuju da se u Kanadi priča Francuski! :/ Unatoč svim obješenim zastavama u Dinning Hallu sumnjam da bi većina uopće i prepoznala 3 zastave. Čini se da je nama u Europi (or should I say, Hrvatskoj o,O ili ne toliko razvijenijim zemljama?) mnogo lakše što se tiče zemljopisa jer em nas u školi rešetaju, em imamo satelistsku na njemačkom, talijanskom, mađarskom, em se moramo dokazati svijetu znanjem jer mnogo ljudi ne zna za nas pa mi moramo znati o njima. Eto, osjećam se bogatijom nego oni jer imam malo veći uvid u svijet oko nas u nekom pogledu. And the last news: izravnala sam kosu :D Trebalo mi je 1,5h-2h. Da. :D |
