baaaaack :p
|
Pa evo, kao što ste mogli primijetiti nije me dugo bilo! Erm... da. Mislila sam da ću više pisati preko praznika, ali kako se čini, to se ipak nije dogodilo :/ Uglavnom, nastava mi je počela 03.01.2007. i kako svi govore, ovo razdoblje iza praznika do dugog vikenda u veljači najsporije prolazi. Ja ću još vidjeti je li istina ili ne, ali u svakom slučaju imam najveću količinu domaćeg otkako je počela škola, ili jednostavno previše chatam na MSN-u :p Kad smo kod MSN-a, znate kako velika većina školaraca u Hrvatskoj koristi ICQ? Ovdje ćete jedva naći nekog tko je čuo za ICQ, ovdje svi koriste ili MSN (Windows messenger) ili AIM (AOL Instant Messenger). Kako ovdje postoje dva djevojačka doma i tri muška doma, jako često koristimo neki oblik instant messengera; bilo za pitati nekog što je za domaći, ide li na večeru, ili jednostavno popričati - MSN je tu za sve to :p Nekad iz zezancije pošaljem poruku i cimerici preko MSN-a. (yes, I am a geek) No kako interent vrlo često zna izazvati nesporazume jer ne moćete čuti intonaciju, ni vidjeti gestikulacije ni izraze lica, preferiram razgovore oči u oči, što ne bih rekla za neke moje kolege... Kod novosti, u srijedu je bilo grzomorno HLADNO. LEDENO. UŽASNO. VJETROVITO. Govorili su da je -20F (što je nekih -29 C!), vjerojatno zbog vjetra. Vjetar je grozan. Ne bi bilo toliko strašno da ne puše, ali kad već puše, onda obvezno navući dva sloja na nogama (ako imate tanke čarape, ne bi škodilo i tri!), jakna, fleece, čizme, grijači za uši, ruke i noge. SVE!!! Tek sam tada počela shvaćati što je prava Maineovska zima. I da, imamo snijega kao u priči. Doduše ne koliko bi neki htjeli imati, ali imamo dobru količinu snijega svuda okolo. Ali ja, ponavljam, koja je iz DUbrovnika, pa s obzirom na to nema baš puno veze o subpolarnoj klimi, još uvijk nisam nabavila čizme! :( *vrisak strave zbog hladnoće* Obećajem, nabavljam ih u nedjelju, tada idem kupovati čizme. Eto, još jedno novo iskustvo: kako preživjeti u subpolarnoj klimi! :D Zapravo, imam toliko toga za ispisati, pa ne znam ni odakle početi! Da! Imali smo Međunarodni festival prošle subote i ako je tko od međunarodnih učenika htio prezentirati svoju zemlju bio je dobrodošao! A kako smatram da će dugo vrijemeproći prije nego još koji učenik iz Hrvatske dođe u ovu školu, pa eto, odlučih iskoristiti priliku i hvaliti se svojim gradom, te tatinim i svojim slikama tog motiva! :D Ljudi se naravno oduševe kad vide ljepotu mog dragog Gruada. Jako često čujem: "Nisam znao/la da je Hrvatska/Dubrovnik - tako lijep(a), - ima takvu arhitekturu - na toj lokaciji - predivna itd itd :) Čak sam i nekome uspjela razjasniti koja je hrvatska nogometna navijačka majica noseći ju na tom festivalu. A uz to se ljudima i sviđa. U joj, nepovezana sam :/ Completely random: Dress code. Dok nije ovako zahladilo nosila sam suknje svaki dan. U kombinaciji sa šarenim prugastim čarapama. Šarene prugaste čarape su postale moj zaštitni znak. Dress code i nije tako loš ni strog za cure jer gotovo da ni nemate ograničenja osim t-shirtsa, plavih reba, flip-flopsa (a to ni ne trebate ovdje) i imate dosta slobode u improviziranju svog izgleda. Košulje nisu problem, a dolcevite ionako trebate. Dok mi je malo žao dečkiju; oni uvijek moraju biti u odijelu, ne morau uvijek imati sako (mogu nositi trenirke s natpisom škole), ali uvijek moraju imati kravatu i košulju s nekim hlačama koje nisu jeans. Tek na proljeće smiju nositi polo-majice umjesto košulje i kravate. Vikendom izlazimo negdje van jesti. Ovdje nije običaj sjesti u kafić i tamo beskonačno visiti. U biti, mislim da ni ne viđam kafiće kao u nas. Postoji Starbucks, Dunkin Donuts itd. ali nema kafića koji postoje u nas oko mene. Umjesto toga mladi ovdje idu jesti u restorane (ne baš sad fancy, ali tipa Panera -gdje jedete bagel, kruh, peciva, kava, kako, čaj, salatu, sendviče itd.-, sushi restorane -obožavam ih-, kinesku hranu -yummmmmmyyyyyy- itd.) I tako nekad idemo jesti sushi, nekad sjednemo u Panere pa visimo. Zanimljivo je što ne viđate Amerikance da se zadržavaju u restoranu toliko dugo koliko i mi, jer se oni pokupe odmah nakon što završe jesti, a mi, stranci sjedimo dovijeka :p Ne znam više što bih napisala, kosa mi je preduga i postala je preteška pa me boli vrat od pundže, a i nisam dobro naspavana i odoh se spremati za večer vanka. Ljudi, vidimo se! :D |
