Canoe saffari
jutros, dizanje - 5:30razlog? canoe saffari na rijeci Trebižat :D (za one koji ne znaju: to je u BiH) dolazak u luku: tipican klise iz obiteljskih filmova: tata- (mami) jesi uzela karte? mama- ma ne, pa ti si t- nisam, mislio sam da si ti m- ja sam mislila da si ti! :o i tako tata zamoli da nas cekaju, ode po karte i malo poslije 8 krenusmo. (btw, ovo nema neke prevelike veze s tekstom, ali ipak ima s danom, procitajte ili se barem informirajte o knjizi "He's Just Not That Into You" korisno stivo ;)) i nakon 2 sata voznje i neke pauze izmedu, stigosmo na odrediste! put rijeke trebizat. dakle, vozi se po dvoje u jednom kanuu. onaj koji sjedi straga nosi svu tezinu posla, mora kormilariti, i ako on ne kormilari, ode sve k vragu (uvjerila sam se na svojoj kozi). vazan je ritam i uskladenost zaveslaja. otisli su brat i mama, a ja s tatom. on je, naravno, htio slikavati i veslati, a kako nije bas najbolje raditi to dvoje odjednom, nije nam islo, jos uz to sto je on sjedio straga. pa je tako instruktor preuzeo tateka da moze samo slikavati, a instruktor voziti, a mene je preuzela jedna od voditeljica ture.pokusale smo zajedno veslati, ali lakse i bolje joj je islo akd je sama veslala, pa sam ja mahala veslima samo kad je hitno i nuzno trebalo uspostaviti ravnotezu, a ostatak vremena gledala u mutnu daljinu predivne prirode (skinula sam naocale, divota sto -ni-sam sve vidjela...). priroda je stavrno prekrasna. vilin konjici tamno modre boje lete svuda naokolo, kao da ste se zvukli u neki sanjivi vilinjski svijet. jos uz to lovite tom bistrom, prozirnom, glatkom (iako ponegdje s brzacima) vodom. do rucka se vesla oko 1,5 sat. i sunce nam je udaralo i peklo nas strasnooooo. rucak je bila piletina ispod peke s krumpirima i slaatom + pice. MLJAAAAC :D jos onako gladni i izmoreni od veslanja i vrucine jos bolje pase :Dveslanje je prava vjestina. toliko snage morate uloziti u to, jednostavno su vam i sake i ruke pa cak i prsni i trbusni misici umorni nakon toga (ako nemate bas puno kondicije). i dok ovo pisem, meni se strasno spava :p uglavnom, nakon rucka ponovo u camce i vodu pod noge! moja koordinatorica je sve radila pa mi je bilo jako drago svaki put kad bi mi rekla:"veslaj!" :) drugi dio puta, negdje od 14-16 se sunce malo skrilo iza oblaka pa je cak i mala kisica kapala. bas lijepo sve u svemu :) najdrazi djelovi su mi (a vjerujem i mnogima) kad se spustamo niz male brzace pa kad camac klizi i wush! ideeee, weeeeeeee :D izmamio mi je osmijeh svaki put :)))))to se jednostavno mora iskusiti :D Elite travel je dobro organizirao, rucak je bio STVARNO dobar, uz to su se mogle i kupiti i slike s canoe saffarija :D e da, zatvorenje festivala nagradu za naj kratki film dobio je film "victoria para chino" zasluzi je, stvarno. film je o istinitom dogadaju o 90 meksickih imigranata koji su trebali doci do houstona (?) i na putu do tamo ih je vecina umrla, medu kojima i 4-godisnji djecak, na mjestu Victoria, a jedan od protagonista (akocemo uopce izdvojiti jednog) se zove Chino. za dokumentarni "vlak za Seoul"zao mi je sto ga nisam pogledala, jer taj je film takoder dobio i nagradu publike. potresne prica o ljdima koji se iz kine ili iz sj koreje sele u seoul. nagradu za naj film ode "sto je Iva snimila 21. listopada 2003" hrvatski film, nisam gledala, ali govor nagradenog redatelja je bio zanimljiv :) dobar je bio festival, nikad nisam u jednom danu toliko visila u kinu, 2 dana po 3 filma zaredom :D divota. ovaj tjedan je bio dobar, puno novih iskustava :D jos samo malo do skole, a ja sam tek pocela uzivati...... |
jutros, dizanje - 5:30
otisli su brat i mama, a ja s tatom. on je, naravno, htio slikavati i veslati, a kako nije bas najbolje raditi to dvoje odjednom, nije nam islo, jos uz to sto je on sjedio straga. pa je tako instruktor preuzeo tateka da moze samo slikavati, a instruktor voziti, a mene je preuzela jedna od voditeljica ture.
rucak je bila piletina ispod peke s krumpirima i slaatom + pice. MLJAAAAC :D jos onako gladni i izmoreni od veslanja i vrucine jos bolje pase :D
najdrazi djelovi su mi (a vjerujem i mnogima) kad se spustamo niz male brzace pa kad camac klizi i wush! ideeee, weeeeeeee :D izmamio mi je osmijeh svaki put :)))))
za dokumentarni "vlak za Seoul"