čitajte glog!

divina maathematica

nacrtamo jednu beskonačnu ravninu. zatim jednu sferu iznad nje. odredimo sjeverni pol te sfere pod pravim kutem 90° od ravnine.
svaki pravac koji ćemo uputiti iz sjevernog pola prema toj ravnini će
proći kroz jednu točku sfere te kroz jednu točku ravnine.
dakle sve se preslikava!!
svaka točka ravnine prolazi kroz jednu točku sfere.
znači da se sfera i ravnina preslikavaju jedna na drugu.
baš su si super.
odnosno nije sasvim ne moguće da je ravnina samo projekcija sfere.
pogotovo ako poistovjetimo sferu sa duhom, a ravninu sa materijom,
tada ćemo dobiti: mens agitat molem.
a dali će ikada sama točka sjevernog pola dotaknuti beskonačnost pravcem a da se pritom nigdje ne preslikava na sferu?
hoće, možda u beskonačnosti.
tada bi točka tog sjevernog pola i sama beskonačnost bile isto.
odnosno tada bi se same beskonačnosti preslikavale direktno u sadašnjost. odnosno “u sad”. odnosno “sad i ovdje” bi postojalo sve.
ako bi tada uopće postojale sfera i ravnina