Reci zbogom smrti...reci zdravo vječnosti i živi za svaki svoj dah...

Došla sam k vama da vas pozdravim...
Moje je ime Sreća i sastavni sam dio života, života onih koji vjeruju u snagu ljubavi i života, onih koji vjeruju da je ljubav beskonačna...
A znate li da sam u braku?
Davno sam se vjenčala za Vrijeme i ono vam je odgovorno za rješenje mnogih problema koji vam na početku izgledaju veliki i bezizlazni... Ono izgrađuje srca i osobnost, liječi rane i pobjeđuje tugu... Vrijeme i ja zajedno imamo troje djece... Nasa su djeca Prijateljstvo, Mudrost i Ljubav...
Prijateljstvo je najstarije dijete lijepo, iskreno, veslo i nasmijano.... Zbližava ljude, a da pri tome nikoga ne ranjava već utješi svakoga kome se približi držeći ga za ruku....
Mudrost je naše drugo dijete... Ona je pametna, sa čvrstim principima i neprekidno uči i sve je zanima.... Najsličnija je svom ocu Vremenu... Možete zamisliti kako je to kad njih dvoje koračaju zajedno – Mudrost i Vrijeme...
Najmlađa je Ljubav... Koliko posla s njom!!! Tvrdoglava je, uporna i prevrtljiva tako ponekad želi živjeti na samo jednom mjestu a onda se nakon nekog vremena sjeti i kaže da je stvorena da bi živjela u dva srca, a ne samo u jednom... Ah, moja je Ljubav vrlo složena i zapletena osoba, tako da zna i pokoju nesmotrenost učiniti i to samo kakvu!
Kada do toga dođe na scenu moram pozvati njenoga oca... Vrijeme dođe i pokuša pokrpati rane koje je njegova kći Ljubav izazvala, a često u pomoć priskoči i Mudrost, mada nije u svim slučajevima od velike koristi sa svom svojom pameću...
Jednom mi je jedna osoba rekla:
- "Na kraju sve dođe na svoje, na ovaj ili na onaj način. Ako se stvari još nisu sredile i posložile znači da još nismo na našem pravom putu..."
Zato, kažem vam, vjerujte mojoj obitelji, mom suprugu Vremenu i mojoj djeci Prijateljstvu, Mudrosti i Ljubavi...
Budete li imali povjerenja u njih, znajte, da ću i ja,
Sreća jednog dana svakako pokucati na vaša vrata...
I nikad se ne zaboravite smiješiti!!!

Ima dana kada poželim
Da sam ptica pa da odletim
Prema nebu, tamo je mirnije…
Ima dana kada poželim
Da sam dijete pa da zažmirim
I da sanjam…




Sjećam se…ti i ja…moj jedini…
Pamtim sve…ti i ja…plave ulice…
Mjesec svud oko nas…a ti ljubiš me…
Topao si…drhtiš…da li sjećaš se??




Kad si mlad i kad misliš…osjećaš da će ti ljudi koje voliš živjeti zauvijek…nažalost u jednoj sekunda život se može promijeniti tako da izgubiš one voljene…nemoj čekati da se to dogodi..pokaži koliko ti je stalo do nekih ljudi još dok su uz tebe..nikad nije prerano reći volim te…

Sve što jednom prođe…opet vraća se…




Da bi ljubav vodili
potrebni su nam samo mali impulsi…




Čekam te da nastavimo
tamo gdje smo stali..




Imali smo mi romancu..sada imamo novu šansu..budi mi ko sinoć blizu jer ja pristajem na reprizu…

…Vuzmenka…
Bilo je super…zajebavali smo se…plesali…jahali kojeka…hehe…papali…njami…hm…još puuuuuno toga…al nebi ja u detalje…pa ewo vam par fotkica…










Karolina & Rajko...

…Uskrs…
Utakmica Borac PMP Turčišće i NK Draškovec 2:1…zanimljiva utakmica…napetost igrača i navijača…pa crveni karton jednom iz Draškovca…da da…ubiti morali ste to videti…da da…bilo je zanimljivo sve u svemu…al ipak se zna ko je pobjedil…hehe…bravo mi…



btw.naslov posta...hmm...sigurno se pitate zakaj takvi naslov na taj post...heh...ja znam zakaj...a znadu i još nekoji...al sad bi svi htjeli znati...al nejde to tak...ne ne...

Dodano 22.03.2008.:...SRETAN USKRS...
btw.sorryte kaj vam sutra nam došla f komentarima čestitat Uskrs...al ipak danas vuzmenka...pa dok dojdem na jutro doma...pa onda k misi...pa na utakmicu...pa na pijaću itd....Jednostavno nebudem stigla...pozzek...

Zamisli da si u jednoj maloj učionici koja od početka sata miriše na pet drukčijih prejakih mirisa i opojan miris znoja nakon tjelesnog... Zamisli ispred sebe nastavnicu koja vrišti na tebe, a uokolo još dvadesetero druge djece koja vrište jedno na drugo... Svaka riječ u tebi udara u glavu poput malja, para ti bubnjiće i učini da te mozak boli...
Nastavnica te pošalje van... Misliš si da će biti bolje na hodniku, gdje je mir i tišina....
Ali ne... i tu te glava ubija... Osjećaš se kao da te netko pili napola... Tada hrpa pričljivih prvašića projuri kraj tebe, pričajući svi u jedan glas onim dječjim piskutavim glasom... Ti se hvataš za glavu, začepiš uši, ali galama ne nestaje... Osjećaš se izgubljeno, jadno i bespomoćno...
Prilaze ti razne poznate i nepoznate osobe, ispitivaju te besmislena pitanja, a onda se netko sjeti donijeti ti čašu vode...
Pružaju ti čašu, a onda netko ubaci Andol u tekućinu...
Čuješ taj šum raspadanja tablete... Zabija ti se u glavu poput nestvarnog čavlića, a nevidljivi čekić ga sve jače i jače zakucava u vašu glavu...
Bacaš čašu i bježiš van iz zgrade...
Iritantni i nesnosni zvukovi automobila odjekuju u tvojoj glavi poput nepodnošljive jeke... Nema izlaza... Zatočena si u svijetu besmislene galame poput uplašene zvijeri u kavezu...
Tada, odnekud se pojavi- on. ..Upire pogled u tebe... Ostaješ bez daha pred svom tom ljepotom... Čak vti daruje topli, blaženi osmijeh... Srce ti kuca sve brže i sve jače...Zagrijava se od ljubavi, naprosto se topi... Prestaješ disati i misliti... Osjećaš se lagano i krhko... Više nema nesnosne galame... Mrtva tišina i jedinstvena ljepota- to je sve što osjećaš... A njegov tajanstveni osmijeh je još uvijek tu, bode te u srce poput vatrene strijele, zagrijava ti srce, goriš... Osjećaš kako će ti oči popucati kao staklo od sve te ljepote... No, on ne mijenja izraz lica i još se zavodljivo smiješka dok ti kroz cijelo tijelo prolaze trnci i postaje sve hladnije... Osjećaš sreću... Osjećaš ljubav, ljubav koja te ubija- polako, ali sigurno...
On ti prilazi... drhtiš...Polako grizeš usnice, sve si više napeta... Tvoje oči blistaju...
Polako otvara usta... Čudni zvukovi njegova dubokog glasa dopiru ti do uha... Sad ti ne paraju bubnjiće niti ti zbog njih puca glava...Ne, ovo je sasvim drukčije...Čini ti
se poput predivne melodije koju pjevaju sami anđeli..Ljubav struji kroz tvoje tijelo, kroz svaku tvoju stanicu, dok ti se i kosa ne naježi...
Opet se smiješka, a ti opet umireš od ljubavi...Goriš
poput šibice..Topiš se, slamaš u tisuće komadića...
On odlazi..Čeznutljivo gledaš za njim...Odjednom ti je bolje..Vraća ti se životna snaga i postaješ radosna...
Sjećaš se kao da si ponovno rođena...
Vraćaš se u školu, u onu istu učionicu prepunu neugodnih mirisa... Sada ti se to čini poput predivnog parfema koji te odvodi u daleku zemlju ljubavi... Nema više vriska i galame... I ti počinješ vrištati, osjećaš se slobodno... Zabavno ti je, čak se i smiješ...
Nije se ništa bitno dogodilo, ali ti si se potpuno promijenila... Dobila si snagu za krenuti dalje...
I to samo zbog njegovog smiješka....

Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi…Otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao da, svaki put kada pobijesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu…
Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu… U sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao… Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu…
I dođe dan kada uopće nije bijesnio! Pohvali se ocu, a on mu reče da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan čavao… Dani su prolazili i, jednoga dana, dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle…

Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde:
- Dobro si to učinio, sine… Ali, pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista! Kada u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda! Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš kako ti je žao, rane ostaju…

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristila bih ovo vrijeme najbolje kako znam...
Vjerojatno ne bih rekala sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislila o svemu što kažem…
Cijenila bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti…
Spavala bih malo, više bih sanjala, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla…
Hodala bih kad se drugi zaustave, budila bih se kad drugi spavaju...
Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukla bih se jednostavno, okrenula se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu…
Uvjeravala bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti...Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!!!
Djeci bih napravila krila, ali uzela bi im ih dok se ne nauče letjeti…
Starijim osobama bih kazala da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću… Toliko stvari bih se naučila od vas, ljudi...
Naučila sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh…
Naučila sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek…
Naučila sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kada mu hoće pomoći da bi se podignuo...
Toliko je stvari što sam se od vas mogala naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti...
Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš…
Kad bih znala da te danas posljednji put vidim pospanog, snažno bih te zagrlila i molila se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom…
Kad bih znala da su to posljednje minute što te vidim, rekla bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljala da to znaš…
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htjela bih ti reći da te veoma volim…
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari…
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš…
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje…
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ…
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli….
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti…
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni…

Bili mi(viši raz OŠ Domašinec) f srijedu…odnosno 05.03.2008. f Čk-u išli smo glet nekvu predstavu «Muž i žena»…ehh…dobro pustimo ve to…glavno kaj smo Karo,Jaya & ja išle f Paladin na capuchino…hehe…tam sam srela jadnoga dečka(Basku) kojega sam već dosta dugo ne vidla…pa smo se i naspominali…inače super dečko…pa sam ja nakon razgovora išla igrat pikado…karo i ja dobile volju pa…i nebi bila ja da sam ne ftrgla strelicu…inače…navek dok f Paladinu igram pikado…navek strelicu ftrgnem..heh…kaj buš z menom…nakkon toga pa je trebalo iti glet predstavu…mi mislile ve pak nekva glupost…inače bilo je jaako smiješno…a meni posebno jer su se stalno spominali piceki…chiken hehe…jan dečko…pa sam Iviku stalno durala i crkuvale smo od smeha…ehh kaj buš z nama…sve u svemu bilo je okk…e da..pošto je danas 8.3. odnosno dan žena...pa happy day womens ...super mi se provedite danas...mislim naš dan je i još k tome subota...mmm...al ja sam nešt bubana...al nema toga kaj bi mene moglo zastaviti kaj bum f subotu doma...hehe...kai buš z menom...užiwayte mi...pozzek sema...


naš capuchino...


Karo si jemle strelice...


žena..(muž je malo posle došel)...

× ZaGrLjAjI iLi PoLjUpCi ×
poljupci…

× PePsI iLi CoLa ×
svejedno..

× ČoKoLaDa IlI vAnIlIjA ×
čokolada...mmmmmmm…

× LoVeR iLi FiGhTeR ×
obadvoje…

× PrIjAtElJi IlI oBiTeLj ×
obadvoje…

× LjUbAv IlI nOvAc ×
narafno da ljubav…

× SlUšAtI nEkOgA kAkO gOvOrI iLi GoVoRiTi ×
obadvoje…

× OsObNoSt IlI iZgLeD ×
i jadno i drugo…

¤ KoD dEčKa ¤
× BoJa OčIjU ×
svejedno...

× BoJa KoSe ×
crna ili smeđa…

× KrAtKa IlI dUgA kOsA ×
kratka…

× ViSiNa ×
sam kaj je viši od mene…

× StIl ×
lijep…

× PeRcInG iLi TaToO ×
percing…

¤ FrEnDiCe ¤
× TkO jE nAjGlAsNiJi ×
Ines…

× TkO jE sRaMeŽlJiV ×
hm…nema takvih..

× JeSi Li ZaLjUbLjEnA ×
najbolje da nisam…

× VjErUjEš Li U lJuBaV nA pRvI pogLeD ×
da…

× Bi Li IzAšLa S nEkIm SaMo RaDi NoVcA ×
neee…

¤ TkO jE zAdNjA oSoBa ¤
×KoJu Si PoLjUbIlA ×
jadnoga dečka…hehe…

× KoJu Si ZaGrLiLa ×
Mojca…

× KoJa Ti Je ReKlA dA tE vOLi ×
mislite da bum vam rekla???

× S kOjOm Si RaZgOvArAlA nA tElEfOn ×
Ines…

× Na KoJu Si ViKaLa ×
Dajana…

× KoJa Ti Je SlOmIlA sRcE ×
…

× KoJa Ti Je ReKlA dA tE mRzi ×
još mi je to niko ne rekel f facu…

× UzImAš Li DrOgE ×
ne…

× PiJeŠ ×
da…soka i vodu…a alkohola sam dok se fešta…

× ŽeLiŠ lI sE uDaTi ×
za sad ne…al jednog dana da…

׎eLiŠ lI iMaTi DjEcU ×
sad ne…al kasnije da…volim bebače…

× VjErUjEš Li U sEbE ×
da…

× KoJi Je ZaDnJi FiLm KoJi Si PoGlEdAlA u KiNu ×
hm…nznm…ne zmislim se…

× MoŽeŠ lI pOdNjEtI iStInU ×
da…

× NaJvEcA sLaBoSt ×
nemam ih...

× NaJvEcI sTrAh ×
no fear…




ewo npisah ja štafeticu koju mi je predala Paulina...a ja je predajem
Iviki...