srijeda, 19.03.2008.

Veseli se malim stvarima...poput njegovog osmijeha...

Dodano 22.03.2008.:...SRETAN USKRS...
btw.sorryte kaj vam sutra nam došla f komentarima čestitat Uskrs...al ipak danas vuzmenka...pa dok dojdem na jutro doma...pa onda k misi...pa na utakmicu...pa na pijaću itd....Jednostavno nebudem stigla...pozzek...

Zamisli da si u jednoj maloj učionici koja od početka sata miriše na pet drukčijih prejakih mirisa i opojan miris znoja nakon tjelesnog... Zamisli ispred sebe nastavnicu koja vrišti na tebe, a uokolo još dvadesetero druge djece koja vrište jedno na drugo... Svaka riječ u tebi udara u glavu poput malja, para ti bubnjiće i učini da te mozak boli...
Nastavnica te pošalje van... Misliš si da će biti bolje na hodniku, gdje je mir i tišina....
Ali ne... i tu te glava ubija... Osjećaš se kao da te netko pili napola... Tada hrpa pričljivih prvašića projuri kraj tebe, pričajući svi u jedan glas onim dječjim piskutavim glasom... Ti se hvataš za glavu, začepiš uši, ali galama ne nestaje... Osjećaš se izgubljeno, jadno i bespomoćno...
Prilaze ti razne poznate i nepoznate osobe, ispitivaju te besmislena pitanja, a onda se netko sjeti donijeti ti čašu vode...
Pružaju ti čašu, a onda netko ubaci Andol u tekućinu...
Čuješ taj šum raspadanja tablete... Zabija ti se u glavu poput nestvarnog čavlića, a nevidljivi čekić ga sve jače i jače zakucava u vašu glavu...
Bacaš čašu i bježiš van iz zgrade...
Iritantni i nesnosni zvukovi automobila odjekuju u tvojoj glavi poput nepodnošljive jeke... Nema izlaza... Zatočena si u svijetu besmislene galame poput uplašene zvijeri u kavezu...
Tada, odnekud se pojavi- on. ..Upire pogled u tebe... Ostaješ bez daha pred svom tom ljepotom... Čak vti daruje topli, blaženi osmijeh... Srce ti kuca sve brže i sve jače...Zagrijava se od ljubavi, naprosto se topi... Prestaješ disati i misliti... Osjećaš se lagano i krhko... Više nema nesnosne galame... Mrtva tišina i jedinstvena ljepota- to je sve što osjećaš... A njegov tajanstveni osmijeh je još uvijek tu, bode te u srce poput vatrene strijele, zagrijava ti srce, goriš... Osjećaš kako će ti oči popucati kao staklo od sve te ljepote... No, on ne mijenja izraz lica i još se zavodljivo smiješka dok ti kroz cijelo tijelo prolaze trnci i postaje sve hladnije... Osjećaš sreću... Osjećaš ljubav, ljubav koja te ubija- polako, ali sigurno...
On ti prilazi... drhtiš...Polako grizeš usnice, sve si više napeta... Tvoje oči blistaju...
Polako otvara usta... Čudni zvukovi njegova dubokog glasa dopiru ti do uha... Sad ti ne paraju bubnjiće niti ti zbog njih puca glava...Ne, ovo je sasvim drukčije...Čini ti
se poput predivne melodije koju pjevaju sami anđeli..Ljubav struji kroz tvoje tijelo, kroz svaku tvoju stanicu, dok ti se i kosa ne naježi...
Opet se smiješka, a ti opet umireš od ljubavi...Goriš
poput šibice..Topiš se, slamaš u tisuće komadića...
On odlazi..Čeznutljivo gledaš za njim...Odjednom ti je bolje..Vraća ti se životna snaga i postaješ radosna...
Sjećaš se kao da si ponovno rođena...
Vraćaš se u školu, u onu istu učionicu prepunu neugodnih mirisa... Sada ti se to čini poput predivnog parfema koji te odvodi u daleku zemlju ljubavi... Nema više vriska i galame... I ti počinješ vrištati, osjećaš se slobodno... Zabavno ti je, čak se i smiješ...
Nije se ništa bitno dogodilo, ali ti si se potpuno promijenila... Dobila si snagu za krenuti dalje...
I to samo zbog njegovog smiješka....

Image Hosted by ImageShack.us


20:05 | Komentari (157) | On/Off |

<< Arhiva >>

0