Reci zbogom smrti...reci zdravo vječnosti i živi za svaki svoj dah...

Bokich…ewo prešel je još jan vikend…i to je luuudo prešel…f subotu je Ivana slavila ročkas…bilo je ludddo…da da…u detalje možete pročitati na njezinom blogecu…imate ju f linkichima…a da…nedjelja…hm…morala sam se stati f pol 8…a meni se jakko hajalo…dobro ok…i to sam preživela…išla ja do Ines f 9h…pa je došla i Karo…i onda smo pobrale i Vanju…i go na grabicu…jutro započinje smijehom,zajebancijom & …hehe…i tak je nam na putu do Ivanić grada bilo zabavno…a f Ivanić gradu još bolje…da da…jooj kak mi je lijepo decu plašiti…hihi…onda se plačeju…al onda mi ih je malo žal pa im dam pet…onda poslije povrke narafno na fešticu…bili smo f nekvi dvorani…plesalo se…pjevalo…yeah…bilo luudo…pa smo onda malo išli utakmicu glet…pa nakon utakmice nazaj f dvoranu…i tam su igrale pjesme samo za Međimurce…i da naučili su nas nekvoga plesa…ha ha…baš je smešen…skoro smo krepali od smjeha…i onda dok smo krenuli doma f naše prekrasno Međimurje lepo smo si na busu pjevali i svirali s harmonikom…i tak je i taj Ivanić grad prešel…ostal mi f pamćenju jer je bilo zakkkkkkon….luuuudilo….a sad f subotu idemo f Matulje i to krećemo f jutro f 5h…mamaa ko bu se stal???ja…mi…narafno…i opet će biti luuudo…yeah…ma jedva čekam…i onda f nedjelju idemo f Čk…da da…hm…baš me zanima kak bumo to zdržali..hm…neznam kak bumo hodali po Čk-u…lijevo desno…ha ha…bomo vidli…da da…aha…fotkice…pa nisam baš preveč fotkala jer mi je digitalni ostal doma…kad sam ga imala f subotu na ročkasu…al imam par fotkica kaj sam s mobom zafotkala…pa ewo…


...oblačenje...


...papanje na tribinama nakon povorke...


...malo plesa...tak se vam to plesalo s početka a onda se posle vrtelo...


...sviranje harmonike...


...a uz harmoniku se i popevle...narafno...al svi smo popevali sam kaj sam ja ne se zafotkala...


...krštenje z rakijom...

btw.imate nove fotkice f 3. box-u...pa ak očete...poglednite...

Ewo počeli su maškari…bar za nas koji smo f udrugi…da da…tak je ove subote odnosno 19.01.2008. naša poznata Lafra bila f Podturnu…krenuli smo negde oko 14h z busom…a mi smo na busni bili od 13:30h…hehe…inače bilo je zakkkon…ono baš za pamćenje…hm…a zakaj???hehe…pa tak…plesalo se…jeah…zvrteli su me jaaako…i hm…da…on…hihi…al jednostavno nebrem to s riječima opisati jer je stvarno bilo nezaboravno…aha…sigurno se pitate za naslov…jer vam nejde skupa…ne???al meni ide i to jaaako…nažalost neznate svi kaj to ve meni znači…al…nebrem objasniti drugač nego kak jesam…pa ewo da ne kompliciram tu su vam fotkice...al sam one s povrke jer ove posle su ne za javnost…btw.f nedjelju idemo f Ivanić grad…o daa…jedva čekam...






...ja...





ima ih još puuuno...al...

Ellow...kak ste mi??ewo mi smo danas bili f čk-u...na Mihovljanskom groblju...pa smo to nekaj razgledavali...odnosno glupirali se...i malo fotkali...nakon toga smo išli f Muzej...Karo,ja,Mayika,Štura i Marek smo se sam jaaako smijali...a ova je prepovedala za židove i holokaust...hihi...e a nakon toga pa smo se lepo išli gubit po gradu...Karo i ja smo narafno odlepršale f IN na pijachu...i onda zu hause...

fotkice s groblja...=)

ja & Jasmina...


ja & Melita...

užiwayte mi...pozzek...

Čeka me svijet koji nisam vidjela…
mnogo usana koje nisam ljubila…
plava topla mora
u koja nisam skočila…




Dođi da mijenjamo šapat
za sekund vrištanja...
Ti i ja nismo na sigurnost pretplaćeni...




Sanjati, nakon kiše...
sunce donijeti...
igre sve i bez nas
će se igrati...
mi moramo sanjati...

Ne znam glumiti, izmišljati, ni lagati…
hladno mi je bez tebemoje najdraže…




istina da volim te i volim te ludo…to nisam prestala…




Nije slučajno što smo blizu, znaš ti koliko meni fališ…jer za tobom čak i suze plaću…




nedjelje mi teško padaju...




Ne mogu i da želim
da ne mislim na tebe...što da tražim od života
kada ti si mi sve…

Dok ležim u tišini svoje sobe, potresena svojim životnim iskustvima, u meni se prepire i bori tisuće nedefiniranih i bizarnih osjećaja koji teže izlasku iz tog kaosa...Osluškujem ritam svoga srca koje kao da će puknuti okruženo tom crnom paučinom...Ona ga izolira, ne da mu da opet voli, isto kao što ne dopušta da ga netko okruni svojom ljubavlju...Kako bi divno bilo kad bih uspjela ispoljiti sve te osjećaje, verbalizirati tu anarhiju mog duševnog života...Razmišljam o ljudima koji puni entuzijazma kroče kroz život, rušeći sve prepreke da dođu do cilja i njihovi životi mi se čine tako isprazni...Sve stvari i slike gube vrijednost i blijede, ljudi hodaju naokolo kao marionete nekog nadnaravnog gospodara, s tupim pogledom koji ne odaje ništa...Razdire i guši me pomisao da ljudi danas ne znaju čak niti voljeti i pitam se što se dogodilo? Dokle? Kako? Osjećam se tako samom i izdanom, bujica osjećaja me polagano ubija, a riječi ostaju zakopane negdje duboko u mojoj duši ostavljajući nezacjeljive i bolne ožiljke...Neki ljudi pak, imaju veoma bogat rječnik i jaku moć izražavanja pa svoju tugu ispoljavaju pišući i otvoreno pričajući o svom unutarnjem stanju, koje uspiju donekle slikovito prikazati...Kažem donekle jer smatram da se osjećaji nikad u potpunosti ne mogu verbalizirati...Drugi pak, zbog ponosa kriju svoju bol i tugu, a iza hladnog i arogantnog lica krije se krhko, slomljeno i uplašeno stvorenje koje vapi za pomoć, ali njegov glas ne dopire nikud, jer veći dio njega čvrsto drži do principa, a u suštini teži k otvaranju svoje duše...Produkt svih mojih osjećaja nisu bile riječi, jer se smatram jednom od onih koji to ne mogu, ali jedna hladna suza polagano klizeći niz moje lice ulijela mi je nadu i pokazala da sam ipak samo čovjek...

Bio si mi sve
moje najbolje i najgore...




Ljubav kad prestane…
poslije ljubavi ništa ne ostaje…samo laž…




neprijatelji vise nisu iskreni…




Ne mogu vjerovati da neka druga ima te…
a ne mogu da ti kažem sretno neka ti bude…




Dao i krao si mi sve…ono najbolje...
jer ti si mi bio sve za što se živi i umire…

Ako te neka djevojka pogleda, reci joj.,.:
I ONA ME TAKO GLEDALA…
,,ako te poljubi reci joj..:
~..I ONA ME TAKO LJUBILA..~
,,ako ti sjedne u krilo reci joj..:
~..I ONA JE TO RADILA..~
,,ako ti kaže da te voli reci joj..:
~..ONA ME VIŠE VOLJELA..!!~




TeŠkO Je mRzItI OnOg kOmE Si sRcE DaO,
TeŠkO jE NaStAvItI kAd sI JeDnOm sTaO…
TeŠkO Je PrOćI pOrEd nEkOg tKo tI Je bIo sVe
TeŠkO Je vOlJeTi i rEćI Ne…




Jednom kad se sjetiš mene
I svih mojih riječi
Sjeti se ljubavi
I naših maštanja o sreći...
Jednom kad opet put svoj nađeš
Znaš put do mene kreni...
Zaboravi što je bilo i vrati se meni....

Imala je sedamnaest godina. Bila je lijepa, mlada i pred njom je stajao jos dug zivot, ali nazalost, jedan dan je saznala da ima rak. I morala se pomiriti sa time da tu nema lijeka i pomoci, te da se od te bolesti umire.

Doktor joj je rekao da pred sobom ima jos samo tri dana zivota. Dva je dana iskoristila za oprastanje od roditelja, rodbine, prijatelja i poznanika. A zadnji dan su je roditelji odvezli u Slavoniju. Tamo gdje je
upoznala svoju prvu ljubav. Na rukama ju je odnio do malog ribnjaka. Zadnji put je lezala u njegovom narucju, zadnji put mirisala njegovu kosu. Osjecala je njegove ruke oko struka, ljubila je njegove usne.
Na kraju su se posljednji put poljubili i zagrlili, a onda se dogodilo ono najgore. U posljednjem trenutku njene rijeci su bile upucene samo njemu. Rekla mu je: ''Reci mojim roditeljima da me pokopaju tamo negdje daleko od svih. I znaj da sam te uvijek voljela i voljet cu te i u onom drugom svijetu gdje cu biti sama i cekati tebe. Jos jednom ti od sveg srca HVALA za tvoju neizmjernu ljubav koju si mi samo ti mogao pruziti. Dragi, ne zaboravi da te neizmjerno volim''. A onda je njeno srce prestalo kucati i umrla
je sretna u njegovom narucju. Noseci je na rukama, onako blijeda i hladna lica, do njezinih roditelja da im kaze zadnju zelju koju je zazeljela.
Usao je u sobu gdje su bili njezini najmiliji i rekao zadnju njezinu zelju, onako jedva izgovoreci. I naravno, njeni su joj ispunili zelju. Treci dan bio je sprovod , skupila se povorka ljudi, i mladih i starih tuznih lica, oprostili su se zauvjek od nje. On je stajao kraj groba, sav uplakan i tuznog lica, sa velikim buketom crvenih ruza. I spustili su njen lijes u hladnu i tamnu zemlju. Bacio je buket crvenih ruza na lijes u kojem je ona lezala. Crnom i mokrom zemljom poceli su pokrivati lijes kad su svi otisli, a on je ostao da se oprosti od nje. Pricao joj je i govorio lijepe rijeci. Rekao je: ''Ove rijeci upucujem samo tebi. Znaj da te ludo volim i da te nikada necu zaboravit. I ja cu jednoga dana doci tamo gore tebi, i opet cemo biti sretni, bas kao nekada''. Na kraju je ostavio jednu sliku na kojoj su bili njih dvoje i otisao. Poslije se po selu pricalo da se taj mladic nikada nije htio ozeniti niti jednom osim nje ali, nazalost, nje vise nije bilo.

Svaki je dan dolazio na njen grob i uvijek joj je donosi buket crvenih ruza. Pricao je sa njom, mada ona tijelom nije bila prisutna, ali duhom je. I stvarno se taj mladic nikada nije ozenio, jer je njegovo srce kucalo samo za nju i nikoga vise...




btw.ova priča nema nikakve veze samnom...jednostavno me dirnula kad sam je pročitala...i da nekak mi slabo komentirate tak da bu novi post tek nakon 150 komentara...