S unutarnje strane...

ponedjeljak, 27.07.2009.

Prolog

Prošlo je više od petnaest godina od kako se prvi put pojavio u mom životu. Od tog trenutka na dalje postao je moj najbolji prijatelj. Jedino u njegovoj nazočnosti mogu biti poptuno otvoren, potpuno… svoj. Bez njega hodam pustim poljanama i dišem rijedak zrak. Nalazim se na prilično usamljenom mjestu koje malo tko uopće može razumjeti. Ipak, nisam nesretan, pa čak ni nezadovoljan. Ako sam bilo što preuzeo od njega, onda je to oko i uho za zabavnu stranu života. U svemu, baš svemu što dođe na moj put, vidim skrivenu igru prožetu radosnim smijehom.

To ne znači da sam naivan (iako se sam sebi ponekad takvim činim); nisam ni bezosjećajan za patnju drugih, niti ne zanemarujem svoju. Također, nisam nezainteresiran za promjenu jer upravo u njoj vidim smjer prema kojem pokazuje taj skriveni smijeh, nečujna radost koja vrije ispod površine života.

Pripisati sve to samo njemu bilo bi pogrešno – na takvu bi izjavu on prvi odmahnuo rukom, a oči bi mu se nezadovoljno suzile. Umijesto toga reći ću da zbog njega i njegove nazočnosti u svom životu osjećam sigurnost i postojanost kakvu je teško opisati. Zbog njega i zahvaljujući njemu moje se misli uvijaju oko istine i tako jasno iscrtavaju ono što bi inače bilo neuhvatljivo. Iz istog razloga moje srce divlje kuca slijedeći ritam njegovog mridangama. A kad se on raspadne i razlomi, kad ga tišina podijeli i rascijepa, sve što mi preostaje jest njegova tabla i njegova pjesma koja podsjeća na zveckanja zvončića i grmljavinu tamnih oblaka.

Znam da je moj život obilježen njegovim znakom, čak i kad to ne bi bilo jasno rečeno. Malo pomalo, taj je znak postao dijelom mene, utisnut čak i dublje od onog što me određuje. To me izokrenulo, preoblikovalo, učinilo nemogućim.

Kako inače objasniti činjenicu da moje postojanje počiva na nečemu što tek moram spoznati? Nije li sve to skupa nalik na onu prispodobu o podizanju samog sebe od tla povlačenjem za vezice na cipelama? Nju ponekad koriste znanstvenici da bi objasnili kako je nešto nastalo iz ničega; kako je svemir nastao iz…Naravno, oni ne žive to što govore –samo izražavaju slutnje proizašle iz neiskušane apstrakcije.

A meni se ponekad čini – sve više i više kako vrijeme prolazi, da živim u svijetu u kojem su upravo te slutnje postale stvarnost. Ono što je prethodilo nalazi se u budućnosti, a ono što slijedi samo je sjećanje.

Da li je on “kriv” za to? On i njegovi paradoksi, izvjesnost zakrivljenja stvarnosti i vremena u njegovoj nazočnosti? Možda nije kriv, ali je suodgovoran! Možda bi ta struja potekla mojim žilama i bez njega, napajajući sve što jesam sokovima neke druge loke, nekog skrivenog svijeta iz snova koji se pretaču u stvarnost.

Možda bi tako i bilo, ali dogodilo se drugačije. Sjećanje – ono što slijedi – ukazuje na njega i njegovo pojavljivanje u mojem životu. Tada i tako, na točno određeni način, iz nevidljivog tkanja ništavila izronila je točka preokreta. U njenom jarkom svjetlu izgorjelo je moje meso; rastopilo se i isteklo s mojih kostiju poput crne smole. A zatim su i same kosti postale savitljive i mekane te na kraju potekle i nestale u istoj neraspoznatljivoj tmuši.

Što sam ja i tko sam ja pored nevjerojatne snage njegovog postojanja? S vremenom, sve me manje bilo, a crni demon ahamkare počeo je jesti svoje vlastito tijelo. Kad je on nestao, ostala je samo posuda. Promijenjiva. I, što je najvažnije, zamijenjiva.

S tog, navodno “visokog” ali sasvim nepostojećeg mjesta, sada govorim i pišem, održavajući privid sakupjenosti u jednoj točci vremena i prostora. Upravo te riječi su sredstvo pomoću kojeg zaludne zamisli održavam u tijeku i promjeni - od prošlosti prema budućnosti, od istoka prema zapadu. Posao je to sličan održavanju rijeke u njenom koritu. Može se to, neko vrijeme. Ali, kad bi rijeka stvarno htjela ili bi zbog više sile, smisla ili svrhe odlučila preliti se preko zamišljenih granica, bio bih sasvim nemoćan. Na posljetku, jednom će, prije ili kasnije, sva ta voda, sav taj tijek, i sve te riječi, nestati u bezgraničnom.

srijeda, 22.07.2009.

Kako je to...

...cvasti, kad svi oko tebe misle da nije vrijeme za to?




...vidjeti ljepotu, kad drugi nemaju vremena ni za gledanje?




...pjevati, kad drugi misle da bi trebao lajati?




...i biti živ, disati punim plućima, povijati se na vjetru i upijati svjetlost…




...i slijediti svoj put, ostajući sasvim nepokretan, usprkos svemu, usprkos svima …

petak, 17.07.2009.

"Duhovna" iskustva i snažno tijelo

Što je, umorili ste se od "političkih" komentara? :-) Mogao bih još malo o sličnim temama, recimo o spornom zakonu o umjetnoj oplodnji. Ali, bojim se, kad bih vam rekao svoje mišljenje, da bih ostao neshvaćen... :-((

Umijesto toga, evo još jednog vrućeg krumpira (i ne samo zbog toga što su dani tako nemilosrdno vrući...)...

U posljednjih desetak dana javilo mi se barem pet, šest osoba s istim ili sličnim pitanjem. Smatraju me autoritetom za ta pitanja i traže odgovore, ponekad savjete, a neki i pomoć. Priča ide otprilike ovako (razlikuje se u detaljima, ali u globalu je uvijek ista): radili su razne duhovne tehnike (ili oni ili netko njima blizak), a sada imaju kojekave psihičke smetnje. Dvoje od njih je završilo na psihijatriji zbog psihotičnih epizoda, troje imaju nedefinirane, ali ozbiljne, tjelesne probleme koji završavaju silnim pretragama bez rezultata (i sumnjom na psihosomatiku, odnosno, ponovno, predlaganjem psihijatrije).

Jedna od njih u bolnici je srela "učiteljicu joge" i "reiki majstora", oboje hospitalizirani, pod ljekovima. Šokirana i zbunjena, žena postavlja pitanje: kako je to moguće? Pa ti su se ljudi godinama bavili duhovnim tehnikama? Zar oni ne bi morali biti primjerno mentalno zdravi?

Što se to događa, Adriane?

Onda ja pitam, a što su ti ljudi zapravo radili?

I uz male varijacije, gotovo bez iznimke, dobivam uvjerljive odgovore da su jako marljivo i predano "radili na sebi". Pohađali su mnogobrojne tečajeve i seminare - sve što im je bilo dostupno, što god se pojavilo u njihovoj blizini. Išli su na barem pet, šest raznih vođenih, svjetlosnih, nebeskih i inih "meditacija", prolazili kroz procese kidanja veza, radili regresiju, svjetlosno čišćenje, gong terapiju, reiki prvi, drugi, treći i sve posebne, posjećivali predavače razne, hodali po vatri, uklanjali duhovne nametnike, vrtjeli čakre, kanalizirali arhanđele i galaktičke entitete, tantrički se seksali ili barem to pokušavali, znojili se u šamanskim "kolibama", vjerovali i uvjeravali druge, zurili u Sunce, okruživali se kristalima, jantrama (da, da, čak i labirintima), živjeli od prane, išli u Indiju na daršan...

Što sve nisu radili, morali bi biti čisti poput vode iz gorskog izvora. A kad tamo... :-(

I sad, što? Što da im kažem? Najlakše bi bilo reći: nisam vas ni slao tamo, pa sad što hoćete - idite i pitajte one koji su vam preporučivali sve to. A opet, ne mogu tako jer, prvo, nema nikoga koga bi mogli pitati - uglavnom su im informacije došle iz izvora jendako tako zbunjenog kao što su i oni sami. I drugo, kad već imaju pitanja, neki od njih su valjda spremni i za odgovore. Što, neizravno i, naravno, općenito, vrijedi i za vas koji ovo čitate...

Međutim, problem je u tome što u takvim slučajevima ne mogu puno učiniti - jednom spetljana, karmička i enrgetska struktura raspliće se samo vremenom. Kao što se mutna voda bistri puštanjem na miru, tako se i uznemirena svijest treba jednostavno odmoriti. U međuvremenu, dok se to odvija, važno je osnažiti tijelo.

Gotovo bez iznimke, takozvani "duhovnjaci" koji završe s mentalnim problemima imaju slabašno tijelo i uglavnom ga zanemaruju, Tjelesna aktivnost ih gotovo odbija. A upravo to je, osim zdravog razuma na čiji nedostatak se nitko ne žali, pa se zbog toga taj nedostatak teško ispravlja, najvažnija pretpostavka stvarnog duhovnog iskustva (bez navodnika).

Netko me je pitao da li bi i on morao pronaći neku ekstremnu tjelesnu aktivnost poput mojeg soul-windsurfinga pa da ukloni i spriječi pojavu daljnih problema? Odgovorio sam potvrdno i dodao kako se na tako nečemu može dogoditi samo da slomiješ par rebara ili da eventualno sretno završiš ovu inkarnaciju. Šteta je u svakom slučaju minimalna. Za razliku od onog do čega dovodi redovito prakticiranje takozvanog "duhovnog turizma".

Uzgred, to je pitanje došlo nakon što su na Adventure Sportu objavili članak vezan uz onaj windsurferski "french kiss" video... :-)

Ali, zapravo nije ni važno što je. Važno je samo razumjeti, istinski znati, da vam je za snažna duhovna iskustva potrebno snažno tijelo. (Da odmah preduprijedim pitanja o tjelesnim manama i nedostacima: to nje problem. Onakvi kakvi smo, u redu je. Ovo se odnosi na neiskorištene i zanemarene tjelesne sposobnosti.)

Bez toga ste uvijek u području rizika: em ne znate jeste li zapravo napredovali u razvoju svijesti ili ste skliznuli prema potencijalnom mentalnom odnosno psihičkom problemu, em zapravo ne možete doživjeti ni trećinu onoga što biste doživjeli da vam je tijelo spremno - čim se pojave prava iskustva, tijelo kiksa i počinju, kako to duhovnjaci prigodno zovu "čišćenja".

Znači, koristim još jednu prigodu da svima vama tamo vani, koji ćete iz bilo kojih razloga navratiti ovamo i potrošiti vrijeme na čitanje ovoga, istaknem i naglasim, dvostruko i stostruko: bez stabilnog tijela, nema duhovnih iskustava. Ako želite biti sigurni da je "duhovno" postalo duhovno, pobrinite se da iz svog tijela, kakvo god da je, izvučete najviše što možete.

utorak, 07.07.2009.

Za Ženu u Jadranki

Nemojte misliti o kontroverzama. Zanemarite moguće tajne i smicalice. Tu smo gdje smo, baš kako zaslužujemo.

Ali, nakon svega što radim i pišem, nakon bezrezervne podrške ženama i njihovoj ulozi u povijesti, u današnjici i mogućoj budućnosti, ne mogu a da ne priznam: drago mi je da je žena!

Možda je malen, ali je ipak znak: među svim našim političkim veprovima sada vlada jedna žena. Nadam se da će joj ruka biti više ženska nego čvrsta. Želio bih da probudi Ženu u sebi i pokaže kako bi se moglo drugačije.

Ne gajim prevelike nade - vjerojatno još nije vrijeme za velike promjene. Ali, znak, mali znakić, mala slutnja onog što bi moglo biti - tome se nadam...

I kako god bilo i zbog čega bilo (ponekad je božanska igra doista zanimljiva), ostat će u povijesti kao prva žena na čelu Hrvatske! U to ime, čestitam nam. I želim joj sve najbolje.

nedjelja, 05.07.2009.

Gurmansko blaženstvo

Ispeče se kruh, friški, od pšeničnog brašna sa sjemenkama suncokreta... Još je topal...



Marelice se uberu s drveta na neokulturalnom dvorištu (to je za posle), a na kruh se namaže jednako tako friški pekmez od marelica (by Linda&Željka), ondao kiselkasto-sladak, za polizati prste...

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv