S unutarnje strane...

nedjelja, 22.06.2008.

“Ja sam ništa” – nogomet kao put do prosvjetljenja

Preduhitrio me Rozakolis pitanjem. Pa, iako sam mislio i ranije o tome nešto napisati, ovo će ispasti odgovor… malo poduži odgovor…

Dakle, zašto? I čemu sve to? I u čemu je stvar?

Vjerovali ili ne, ali radi se o duboko duhovnoj potrebi za – prosvjetljenjem! No, čak je i riječ “potreba” pomalo neprikladna – više se radi o procesu. Vrlo prirodnom procesu.

Nestati kao osobnost i postati dio cjeline – to čovjek mora imati, po svaku cijenu, u svakom trenutku svoje evolucije, na ovaj ili onaj način.

Kad se to desi na nogometnoj utakmici (da, da, radi se o sjedinjujućoj energiji prve čakre) to iskustvo izaziva žmarce i suze radosnice, ekstazu i ponos. Ništa lošeg u tome nema – poistovjetili smo se s nečim većim od sebe, nestali i sada dišemo kao jedno. Nije više važno što smo i tko smo, kakve nas brige muče, kao ni milijun sitnica iz naših malih života. Važno je samo JEDNO – i to iskustvo oslobađa jer je toliko različito od svega drugog što imamo u svakodnevici.

Poznajem ljude, neke “duhovne ljude”, koje sve to skupa ne zanima, a neki se čak i zgražaju nad tim što se zbiva. U šali im kažem da im nedostaje prva čakra i da se nalaze u teškoj energetskoj neravnoteži!

Malo šala, a malo istina, jer bez dobrog djelovanja prve čakre nema ni dobrog djelovanja sedme, a tek njih dvije zajedno daju istinsko iskustvo cjeline.

U čemu je međutim problem s tim nogometom i poistovjećivanjem s nacionalnom vrstom, onakvim kakvo je danas? Sve to skupa prati velika doza agresije, nasilja, velikih emocinalnih šokova koji jako odudaraju od iskustva cjeline i nestanka osobnosti. Tu je izrazita manipulativnost takvih “pretopljenika”, koji lako postaju žrtve doslovce bilo čega ili bilo koga tko iole djeluje na nekoj višoj razini (recimo s pozicije jake treće čakre, dakle moći i autoriteta).

Jedan od primjera takve manipulacije je povezivanje religioznih osjećaja s nogometom. (U subotnjem Jutarnjem je Ante Tomić imao izvrstan esej o krunicama, molitvama, “Bog i Hrvati” filozofijama prije utakmica, blagoslivanjem nogometaša i sličnim da-ne-povjeruješ glupostima koje itekako žive u glavama ljudi.)

I iako se takozvani obrazovani i intelektualci trude odvojiti jedno od drugog, to se nikad neće dogoditi sve dok masa nema drugog izlaza nego potražiti iskustvo pretapanja SAMO na razini prve čakre, dakle poistovjećivanja s nečim, bilo čim, što je veće od njih samih.

U današnje vrijeme rijetki će biti ljudi, ili trenuci, kad će snaga poistovjećivanja s jednim (recimo nacionalnom nogometnom vrstom), popustiti stisak i pretvoriti se u poštovanje prema protivniku, stisak ruke i priznanje snage, vještine ili jednostavno – sreće (hm, to je bilo to s Turskom, sreća, zar ne?).

Ako se to može, to znači da je poistovjećivanje na razini prve čakre nadopunjeno tolerancijom četvrte (ljubav i prihvaćanje), a možda čak i višim oblikom pretapanja (sedma čakra) u kojem se zajedništvo osjeća sa svima (pa čak i s “mrskim nogometnim protivnicima”!) i u kojima pitanje pobjede ili poraza ne izaziva osobne emeocinalne drame niti ne utječe na cjelinu života.

Oni koji ne osjećaju zanos i polet, radost i tugu, uzbuđenje i razočaranje povodom svog tog nogometa, dakle, ne mogu se nikako poistovjetiti s tim i sve im to ide na živce, imaju dva moguća objašnjenja za svoje ponašanje. Prvo, doista imaju težak poremećaj prve čakre koji rezultuira u nemogućnosti doživljaja zajedništva. Ili, drugo, nalaze se na određenoj stepenici svoje evolucije gdje ne mogu jasno razdvojiti pozitivno djelovanje prve čakre, od činjenice da ona daje negativne rezultate kad je odvojena od viših energetskih funkcija. Dakle, odbijeni su grubošću djelomičnog iskustva pretapanja, pa se jednostavno drže po strani. Aha, ima i treće objašnjenje: indoktirnirani su takozvanbim duhovnim znanjima koja im kažu da se duhovnost nalazi na nekim drugim mjestima, a ne u svakodnevnom životu, dakle posvuda, pa i na Europskom nogometnom prvenstvu.

Sve u svemu, zašto razmišljati o “boljem upotrebljavanju energije”? “Nogometno ludilo” je neadekvatna zamjena za rituale i druga duhovna iskustva zajedništva, i rado bi vidio mnogo više ljudi kako svoju oprvu čakru aktiviraju drugačije, a ne na takav, zapravo opasan način, tijekom kojeg je "skliznuće" u poremećaj vrlo vrjerojatno. Ali u nedostatku boljeg, i to bi bilo sasvim u redu. Nadopunjeno barem malim znanjem, odnosno barem malo profinjenijim djelovanjem duh/tijelo sustava, sve bi bilo u redu. Zajedništvo na razini prve čakre je potrebno, lijepo i dobro iskustvo – ne treba bježati od njega. Ako su druge razine djelovanja uravnotežene, aktivacija tog iskustva će biti dio životne igre, radosti i uživanja.

Eh, da, stvar je u tome da druge razine djelovanja NISU uravnotežene, što nas ponovno vraća natrag na potrebu osvješćivanja, obrazovanja i širenja istinske životne mudrosti …

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv