S unutarnje strane...

utorak, 26.06.2007.

Kako dupini uče sanjati?

Danas sam vidio nešto što nikada ranije nisam. Plutao sam na mjestu gdje se obično susrećemo, dupini i ja. Neko vrijeme ih nije bilo (sada već osjećam njihovu nazočnost prije nego ih čujem ili vidim). A onda sam ugledao nešto neobično – mali tamni objekt koji je u pravilnim razmacima izlazio iz mora i vraćao se natrag. Isprva sam pomislio da je neka bova koju na neobičan način njišu valovi. Ali, uskoro sam shvatio da je to dupin! I to maleni, baby-dupin, možda 70-90 cm velik.
Kretao se nevjerojatno pravilno, uspravan poput strijele, gore, dolje, gore dolje. Promatrao sam ga desetak minuta prije nego sam ugledao odraslog dupina (možda majku) koji ga je pazio plivajući oko njega na udaljenosti od oko desetak metara.



Što su radili? Nisam siguran da znam. Ovo što ću napisati je samo moj utisak, a ako netko zna više o ovakvom ponašanju dupina – bit će mi drago da me izvjesti o tome! Dakle, iz ovog što sam vidio i osjetio – a promatrao sam ih gotovo jedan sat, zaključujem da je mali dupinčić učio spavati dok pliva i skakuće na pravilan način. Jer, da je učio samo taj pokret, imam osjećaj da bi to bilo više kroz igru. Ovako, mislim da je neka vrst koordinacije u “drugačijem” stanju svijesti od budnog bolje objašnjenje. Ili, možda je učio sanjati i posjećivati njihov “dream-time”?!
Morat ću potražiti u literaturi – znaju li dupinčići odmah spavati jednom stranom mozga, dok im druga održava ritmičko kretanje tijela i disanje, ili to moraju naučiti?
A, ako nisu to radili, što su onda radili? Neki dupinski ritual? Inicijaciju? Pozdrav suncu i svijetu? J Tko bi ga znao…
Moj digitalac je osposobljen i za snimanje kratkih video zapisa, pa sam i to napravio. Sedam sekundi i ne baš predobra kvaliteta, ali dat će vam bolju predstavu o tome kako je to izgledalo…



PS

I da iskoristim prigodu za jednu zahvalu i jednu pohvalu. Neki dan sam imao prigodu malo većim brodom otići do Kornata (zahvaljujem se Željku na predivnom iskustvu i gostporimstvu). Pohvala ide “konobi Robinson” u uvali Vrulje. Nisam očekivao da će znati napraviti tako dobru vegetarijansku hranu. A doista je bila odlična! Uz tradicionalnu ponudu ribe, sira i vina, bili su spremni ugostiti nekoliko vegetarijanaca i to na najbolji mogući način – kvalitetno i ukusno. Svaka čast!
U blizini imaju tovare – još jedna krasna životinja koja polako nestaje. Pa za uspomenu na ovo iskustvo – jedna fotkica mora i tovara!

srijeda, 20.06.2007.

Festival Boginje

Najranija religija čovječanstva bila je ona posvećena Boginji. Bilo je sasvim prirodno da ljudi zapažaju božansko u ženskom obliku. Na posljetku, žena je ta koja rađa (stvara) i daje život.
Prije nekoliko tisuća godina stara izvorna religija čovječanstva potisnuta je u zaborav, a na mnogim mjestima i u mnogim vremenima protiv nje se vodio otvoreni rat do istrebljenja. Zapravo, to je bio više masakr negoli rat. Usprkos svemu, Boginja je ostala među nama, nevidljiva ali čvrsta.

Prije godinu dana dobio sam poziv od Kriszte Veres da dođem u Budimpeštu na Festival Boginje. Pogledao sam njihov site i učinio mi se prilično šarenim. Ipak, pristao sam održati uvodnu NeoDance radionicu a također i predavanje o našoj neokulturalnoj zajednici. Obje stvari su dobro prošle – na Neodance-u je bilo 25 osoba, a ako ih ne prođe entuzijazam njih desetero će sljedeće godine postati neodance instruktorice i instruktori te nastaviti dalje širiti ovaj prekrasan duhovni ples.
U nedjelju ujutro, moja prijateljica dr. Connie Piesinger održala je predavanje o arheološkim dokazima o postojanju Stare Europe, a nakon nje sam slušateljima predstavio zamisao o neokulturi i našu neokulturalnu zajednicu. Mogu vam reći da su slušali otvorenih očiju i ušiju te da su postavljali vrlo zanimljiva pitanja. Osim publike iz Mađarske, bilo je tu gostiju iz Njemačke, Engleske i Amerike. Sve u svemu – svi su oduševljeni što se u koljevci Stare Europe ponovo rađa nada za povratak izvornih ljudskih vrijednosti i načina života. Dobili smo mnoštvo molbi za ogledne posjete, koje na žalost za sada ne možemo ispuniti. Ali siguran sam da će uskoro će i to biti moguće

Nakon toga smo se odvezli u Hrvatsku, u naš Centar, gdje je Connie navečer održala isto predavanje uz moj simultani prijevod (izvještaj o tome možete vidjeti na web site-u Duhovne akademije). Mislim da smo se tako uvrstili među rijetke kojima je uspjelo u istome danu održati predavanja u dvije različite države!

Ali, moram priznati da sam nadahnuće za pisanje ovog posta dobio u nečemu što se odigralo u subotu, na samom otvorenju Festivala. Prije svega, da ne bi bilo zabune, ono što se u Budimpešti događa je definitivna i jasna obnova stare religije. Ne radi se o duhovnom pokretu ili znanju koje se može prihvatiti bez promjene svjetonazora, kao što je to primjerice slučaj s neodance-om ili neokulturom. Radi se o religiji. Možda tako što izaziva otpor u mnogim ljudima, ali želio bih istaknuti nešto vrlo važno: izvorna religija nikad nije bila institucionalizirana. U njoj nema pravila, krute tradicije ili obaveza. Izvorna religija Boginje je stvaralačka i autohtona.
Oduševila me predstava na otvaranju festivala Boginje. Ispričana je priča o stvaranju i rođenju osam kćeri Boginje Majke. Isprva sam mislio da se radi o nečemu utvrđenom, “uvezenom” – o nekoj vrsti “službe”. Ali, kasnije sam saznao da se radilo o izvornom stvaralačkom djelu – o drami napisanoj i odigranoj iz duše. Kriszta (koja je autorica scenarija) uložila je mnogo truda da iz mađarske narodne tradicije izdvoji pjesme, legende i priče o ženskom aspektu Božanskog. Čak je i prateća glazba napisana na osnovi mađarskih narodnih pjesama. O šarolikosti scene neću ni pričati – radije dolje pogledajte tri fotkice i sve će vam biti jasno.

U svojoj knjizi “Jedno svjetlo, mnogo duša” pisao sam o izvornoj religiji koja ne poznaje pravila i čiji rituali i svećanosti izviru iz ljudi, iz samog tla na kojem ti ljudi žive. Nema osvajanja, nema misionrastva… jer čemu bi ih i bilo kad svaki komadić zemlje, vode ili zraka priča istu priču. Potrebno je samo oslušnuti i glazba s nebesa će ispuniti naš život, na svakom mjestu malo drugačije, jedinstveno, neponovljivo…

Drago mi je i počašćen sam što sam u današnje vrijeme prisustvovao jednom neponovljivom očitovanju izvorne mudrosti. Volio bih kad bi toga bilo više, kad bi ljudi shvatitli da je istina oko njih i u njima, u vodi koju piju i zraku kojeg dišu.

PS
Želim vam sretan solsticij – najduži dan u godini. Sunce je na vrhuncu, svjetlost ponovo vlada. Proslavite ga ljubeći jedni druge – ništa drugo i ništa više od toga.

srijeda, 13.06.2007.

2007. - godina dupina

Nisam znao, a vi? Proglašena od UN, a 12.06.2007, je održan govor tamo kod njiih. Obratila im se Lisa Biritz, šamanka.
I još: na Youtube imate 6 minutni video koji je vrlo lijep, a korišten je kao uvod u taj govor u UN-u.
Pa, eto, neka se zna. Uživajte.

ponedjeljak, 04.06.2007.

Želja

Ovih dana slavim obljetnicu – trideset godina od prvog napisanog i objavljenog retka! Uh, kad samo pomislim koliko je to – trideset godina! Ali, istina je: prošlo je za tren i bilo je bogato, ispunjeno i da,… smisleno.
Dakle, te davne 1977. godine, u časopisu “Sirus”, objavljena mi je kratka znanstveno-fantastična priča pod naslovom “Želja”. Mogao bih reći da se nisam mnogo promijenio. Još pišem o istim stvarima i još mi nije jasno kako ljudi mogu biti tako očigledno slijepi i ponavljati iste pogreške ponovo i ponovo.
No, dobro, iako bi moja “Želja” mogla biti napisana ove 2007., jednako kao i one 1977. (u tom se pogledu ništa nije promijenilo, štoviše, danas je u mnogo čemu gore nego tada) iskreno se nadam da sam bio pesimista i da djeca daleke budućnosti (nekih tisuću petstotina godna od sada) neće morati željeti takve želje.
I eto, samo za vas, drage moje čitateljice i čitatelji, repriza mog prvijenca. Nemojte biti previše kritični. Napisao ju je petnaestgodišnjak. Ali, poanta priče sadržana u datumu jednako je aktualna kao da sam ju pisao danas.

Želja
Zovem se Sen. Šest mi je godina i dva mjeseca. Već drugu godinu učim u Glavnom centru za osnovno obrazovanje. Dosad sam sve uspješno usvojio i roditelji su mi zadovoljni. Danas nam je voditelj naše skupine zadao zadaću: treba nešto napisati o svojim željama pod naslovom “Moja najveća želja”.
Moja je najveća želja uvijek bila da imam vlastiti svemirski brod kao moj tata, pa da lutam svemirom. Mama kaže da mi prve želje moraju biti ono što žele svi ljudi. Zato ću tako i početi svoju domaću zadaću:

Moja najveća želja______________04.06.3567.
Moja najveća želja je da svi ljudi budu sretni, da više nema ratova, da nigdje nitko ne treba ginuti, da se prestanu bacati bombe i proizvoditi oružje, da sva djeca u svemiru imaju što jesti i da imaju igračaka, da…

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv