S unutarnje strane...

nedjelja, 25.02.2007.

Blagoslov

Danas poslije podne susreli smo jednog anđela. Šetali smo, moj sin, pas Cosmo i ja. Djevojčica je bila s majkom, imala je možda petnaest godina ili tako nešto. Shvatili smo da je anđeo tek kada je, ugledavši Cosma, krenula nekako nespretno prema njemu. Majka joj je vodila ruku objašnjavajući joj da je pas još beba i da se voli igrati. (Voli? Taj bi se prodao za jedno maženje!)
Aneđeo je milovao drugog anđela, ponavljajući majčine riječi, a onda me upitala, pomalo nerazgovjetno, kako se psić zove. Nekoliko puta je ponovila njegovo ime, kao da ga želi doživjeti bolje. Onda se nasmiješila, prišla mi i pružila mi ruku. Mislio sam da se želi rukovati, ali me iznenadila i prinjela moju ruku svojem licu. Prešla je njome preko obraza. Nisam mogao a da ne ponovim taj pokret i pomilujem ju i po kosi. Nešto je rekla, ali nisam siguran što.
Zatim su njih dvije otišle, dok me junior iznenađeno gledao govoreći nešto o svjetlonoscima. Pokazao sam očima u njenom smjeru i rekao da su oni, anđeli, pravi svjetlonosci. Iako, da, treba imati oko za njih. A i srce, naravno.
Kao da čuje moje riječi djevojčica se još jednom okrenula i poslala nam nekoliko poljubaca. Blagoslov, bez sumnje.
Eto, u slučaju da danas niste primili ni jedan, poželio sam ovaj naš podijeliti s vama.

subota, 17.02.2007.

Koji BLIP uopće znamo?

Ovako bih preveo naslov knjige i istoimenog filma (jer tako je u pristojnijem originalu), ali izdavači su bili malo izravniji, a naziv “Koji k.... uopće znamo” se već uvriježio. Knjiga se u nas pojavila prije par mjeseci, a jučer je održana premijera filma u zagrebačkom Kaptol Centru. Organizator (Discovery film and video) je nakon projekcije zamislio kraći okrugli stol na kojem je sudjelovao i dragi vam autor ovog bloga. Moderator razgovora bio je Krešimir Mišak s ruba znanosti, a ako možete razaznati s fotografija dolje, tu je bila i spisateljica Vesna Krmpotić, moja poznanica Suzana iz Umijeća življenja (koju nisam vidio možda više od deset godina) te troje pravih pravcatih fizičara!
Oni koji su pročitali knjigu znaju zašto su fizičari bili tu, a ideja je bila da na pozornici sjede tri muškaraca i tri žene (organizator je to lijepo zamislio) te troje predstavnika “tvrde” znanosti naspram troje predstavnika, hm… čega? Valjda onog BLIP.
Vremena nije bilo mnogo, a publika se pokazala škrta na pitanjima, ali zato daraželjiva na komentarima. Uzgred, dvorana je bila prepuna pa se nadam da će dolazak filma u naša kina biti uspješan poput ove promocije.
Dvoje od troje fizičara pomalo je kritiziralo film ističući da nema baš nikakvih “pravih” dokaza o povezanosti kvantne fizike i našeg subjektivnog doživljaja svijeta, kontrirajući tako postavkama filma. No ukupni dojam je ipak bio pozitivan budući da smo mi “blipovci” zdušno zagovarali jedinstvo zakona prirode i neodvojivost čovjeka od fizičara (kako se lijepo izrazio jedan od njih rekavši da je film gledao “više kao čovjek a manje kao fizičar).
Jedan gospodin iz publike bio je vrlo kritičan izjavivši da je za njega film čista manipulacija i da ne razumije kako bi bilo tko mogao biti nadahnut nečim takvim. Ja sam se pak, osjetio nadahnutim da izravno zamolim publiku u dvorani da se dizanjem ruku izjasni da li su sada, nakon gledanja filma, raspoloženi za promjene u svom životu. 90% njih je diglo ruku. Toliko o nadahnuću…
Film je dobar. Čak vrlo dobar. Vrijedan je gledanja, a kad dođe u vašu kino dvoranu povedite prijatelje sa sobom. One skeptične posebice.

utorak, 13.02.2007.

Neolitsko Valentinovo

Nakon teških “materijalnih” tema, evo malo romantike! Prigodni post s još prigodnijom fotografijom. Što kažete? Izaziva li ovaj prizor u vama povjerenje u vječnu ljubav? Ili osjećate nešto drugo?
Kako god bilo, ovo su, kako izgleda, neolitski Romeo i Julija. Nađeni su u mjestu Mantua, 25 km od Verone, Italija.
Sinkronicitet ili neka druga nepoznata nam sila stavila ih je vrlo blizu mjesta na kojem je Shakespeare smjestio radnju svog poznatog romana. Samo, ovi su kosturi stari preko 5000 godina, dakle njihovi vlasnici su umrli taman negdje pri kraju neolitskog razdoblja.
Umrli su mladi, kažu arheolozi (zubi su im netaknuti). Posebni su ne samo po izgledu nego i po činjenicu da su dvostruki pogrebi u neolitu vrlo rijetki, iako su pronađeni i drugi kosturi koji dodiruju jedan drugog.
Međutim, ovo dvoje ne samo da se dodiruje već se očigledno i grle! Ne zna se još kako su umrli, a to će biti vrlo teško otkriti. No, kako bilo da bilo, ovo otkriće, osim znanstvenog, ima i veliku emocionalnu vrijednost.
Neolit (10000-3000 pr.n.e.) je po svemu bilo posebno razdoblje. Iz njega nismo naslijedili tehnologiju, ni onu znanstvenu ni onu društvenu, ali smo zasigurno naslijedili nešto drugo – ono što nosimo u srcima i u duši. Ljubav i zajedništvo tada su cvjetali mnogo više nego što to današnji čovjek može i zamisliti.
I evo sad, poput znaka iz davnine, preko provalije vremena, dolazi nam ova fotografija ljubavnog para. Ako ništa drugo, njihova je ljubav ostavila trag koji čak i mi možemo vidjeti.
Vjerujte u ljubav, čak i kad je teško, čak i kad sve oko vas govori drugačije. Slijedite samo nju, sve ostalo je privid.
Sretno vam Valentinovo.

četvrtak, 08.02.2007.

Novac (3. dio)

No, da završim serijal oko novca. Iza mnoštva komentara ostalo je par neodgovorenih pitanja, a posebice ono: kako povećati inteligenciju, da bismo privukli energiju?
Pa, zapravo, ako tako postavljamo stvari, već smo otišli ukrivo! Naime, inteligencija ne brine za energiju: ona zna da će energija doći, budući da je to njena narav. Nije njezin cilj privući energiju već izraziti sebe. Vratimo se našima Indri i Agniju, pa pogledajmo kako to njih dvojica čine.
1. Indra ne mrzi Agnija niti ga ne odbacuje. Kako bi to izgledalo da Indra kaže da mu Agni ne treba? Ili, nedaj Bože, razvije teorije po kojima mu je navodno bez Agnija bolje a s njim da je gotovo griješan!
2. Indra ne uzvisuje Agnija niti ga ne smatra ciljem svog djelovanja. Svašta! Pa Agni službuje; on je sredstvo, nikako cilj.

Zapravo, Indra uopće ni ne misli na Agnija. Ima drugog posla.
Tako i vi, dragi prijatelji, pustite filozofiju oko novca. Imajte na umu i to da odbijanje priznanja vrijednosti novca, omalovažavanje i prezir vezuje vašu inteligenciju za krivo mjesto. Tako stavljate svog Indru u podređeni položaj. A to ne želite, uvjeren sam.
Brinite se oko inteligencije, stvarajte i živite iz srca. Ima ljudi koji trče za Agnijem i ne vide ništa osim njega. U nedostatku boljeg Indre, Agni će otići k njima. Što će drugo? Ima li nešto bolje u blizini? Pobrinite se da ima.

Evo nekih prijedloga kako to učiniti:
- Ne brinite za rezultat djelatnosti, uživajte radije u procesu!
- Radite posao koji volite ili zavolite posao koji radite, svejedno. Ali, uvijek radite srcem.
- Dobro je da vam posao ima višu svrhu – da koristi drugima, a ne samo vama.
- Nikako nemojte raditi ono što izravno šteti ljudima i prirodi oko vas.
- Promjena potiče tijek inteligencije – ni jedan posao nije vječan.
- Naučite davati – posebno ono što želite primiti.
- Naučite primati – vaša inteligencija zaslužuje svu energiju koja se pojavi u njenoj blizini.
- Vrednujte svoj rad. Ako nećete vi, tko će?
- Imajte povjerenja u svoje zamisli. Ponovo, ako nećete vi, tko će?
- Ako energije (novca) nema, a potrebna vam je, razmislite o tome kako upotrijebiti neki od gornjih postupaka. Posebice onaj o promjeni. Zapamtite: energija dolazi tamo gdje je inteligencija. Budite dovoljno veliki i široki pa sebi priznajte da, ako nema energije, to znači da vam nedostaje inteligencije. Nešto (ili sve) radite na ne-inteligentan način. Promijenite to.

Ima toga još, između ostalog i neke stvari napisane u komentarima od dragih mi posjetitelja. Ali, za blog, i ovo je sasvim dovoljno!
Želim vam mnogo inteligencije u svim oblicima...

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv