aparatczykovi zapisi

Nekako sam se ustalio pisati svake godine rezime sezone Formule 1. Možda sam koju sezonu propustio, događa se, teško je održati koncentraciju u bilo čemu. Tako je teško bilo održati koncentraciju i na ovu beskrajno dugu i dosadnu sezonu Formule 1 koja, uzgred rečeno, još nije gotova. Još dvije nas utrke čekaju, i ući čemo dobrano u skijašku sezonu. Dvije utrke, ali skoro da ih nemam volje gledati. Ishod je vrlo očekivan, pobjednik je unaprijed poznat. Sebastian Vettel ubio je sezonu, vozivši se praktički sam na prvom mjestu skoro cijelu sezonu. Kao Mansell 1992., kao Scumacher u ona najbolja vremena u Ferrariju. Već dugo nije tako dominirao kao mladi Vettel ove godine u Red Bullu. Talenat Seba Vettela+tehnički genij Adriana Neweya+ogromna lova Dietera Mateschitza+moćni Renaultov motor=dominacija koja ruši sve rekorde! Kad je onomad mladi Seb Vettel pobijedio na kiši u Torro Rosso Ferrariju (što je bio zapravo Minardi u vlasništvu Red Bulla) u Monzi prije par godina, jasno mi je bilo da se rađa nova velika zvijezda Formule 1. Ali ovo ipak nisam očekivao, da će ovako pomesti konkurenciju, u obrani naslova prvaka, protiv čak četri druga svjetska prvaka. Bez neke posebne drame, dapače, bez spektakla borbe, praktički vozeći barem dvije sekunde ispred svih cijelu sezonu. I Schumacher je u svojoj sezoni obrane naslova 1995. u Benneton Renaultu vladao, ali ni približno tako nepobjedivo. Williams je ipak bio žestok protivnik. Crveni bik ove sezone nije imao pravog protivnika.
Vettel je prvo psihički dotukao svoga momčadskog kolegu. Mark Webber prošle je sezone i sam grizao za naslov. Ove sezone bio je samo ostarjeli i indisponirani drugi vozač koji skuplja bodove za ekipu, iako se nikad nije poklonio mladoj zvijezdi i priznao njegovu prevlast.
Mclaren je trebao biti pravi protivnik Red Bullu, ali bio je to polovično. Od svih vozača, jedino se Jenson Button dostojno borio protiv Vettela, pokazavši da njegov naslov svjetskog prvaka iz 2009. nije slučajnost. Jedini ga je u pravom smislu riječi pobijedio na stazi, tijekom kišne i isprekidane utrke u Kanadi kad ga je slomio i prestigao u zadnjem krugu. Lewis Hamilton je bio opasnost za sve i prvenstveno se borio sa samim sobom (i onom nekom MTV fuficom kojoj je konačno dao nogu). Sveskupa jadna sezona za nekoć perspektivnog vozača. U Ferrariju vlada kaos kao nekoć u doba prije Jeana Todta. Fernando Alonso je vidljivo indisponiran, ostvario je jednu pobjedu ali skoro nikoga z jačih ekipa ne može dobiti na stazi. Postao je poput vozača za mirovinu. Felipe Massa prestao je biti onaj brazilski junak od prije koju godinu koji je nesretno izgubio naslov svjetskog prvaka u zadnjim metrima utrke. Sad je sveden na drugog vozača s tendencijom prema čestim odustajanjima, i njegova je budućnost u Ferrariju upitna. Tužno izgleda slavna Scuderia danas.
Mercedes je disfunkcionalna kanta iz koje su Nico Rosberg i konačno-uhvatio-ritam Michael Schumacher uspjeli izvuči maksimum, što je dostatno za maksimalno peto mjesto iza prethodno navedene tri momčadi. Dobra je vijest povratak Schumachera u kompetitivnu formu, a loše vijesti su to da je i Rosberg letargičan, što nije ni čudo jer Mercedes ne može pobijediti nikoga iz prve tri ekipe.
Dugo bez Kubice, Renault je postao drugorazredna ekipa. Petrov nije briljirao, a i Heidfeld i Bruno Senna samo su popunjavali mjesta u ekipi. Opet nas je zabavljao ludi japanac Kamui Kobayashi u Sauberu, prema bodovima su stremili i momci iz Force India Mercedesa i Torro Rossa. Svi ostali bili su samo lijeva smetala na stazi, koja vodeći vozači obilaze za puni krug dok oni vode borbu za petnaesto mjesto.
Jedna sezona koja nije za pamćenje, odnosno pamtiti će se jedino po premoćnoj dominaciji Sebastiana Vettela. Zvijezda je već odavno rođena, sada je jasno da sija sjajnije od skoro svih drugih. Još dvije pobjede i dostići će po broju pobjeda i najveću među legendama prošlosti, Juana Manuela Fangia. Tek će se vidjeti koje će sve statistike i rekorde potući, ovaj potvrđeni Kralj staze.
Formula 1 i dalje ide putem sve bogatijih investicija i funkcionira kao poligon za tehnološke inovacije. Prvenstva se ne osvajaju na stazi, nego u zračnom tunelu nekoliko mjeseci prije početka utrkivanja. Pitanje kompetitivnosti, natjecanja, utrkivanja, viteških dvoboja na stazi, na neki način pada u drugi plan. S druge strane u drugim natjcanjima brzine, puno uzbudljivijim i dramatičnijim od Formule 1 u zadnje vrijeme ponovno bilježimo nesreće i pogibije, jer se ne poklanja toliko pažnje tehlnološkim inovacijama pa ni sigurnosti vozača. Zato "Veliki cirkus", predvidljiv i elitistički, ipak uvijek ostaje na vrhu svih oktanskih natjecanja.