Svijet nije fair
Nedavno je umro Steve Jobs. Bila je to najkomentiranija vijest u povijesti Interneta. Svi živi su se raspisali o njegovom poslovnom geniju i legendi, brojni izrazi sućuti, beskrajne osobne ispovijesti o značenju njegove legende i kompanije Apple za povijest čovječanstva i razvoj tehnologije uopće. Sasvim legitimno je povodom smrti takve osobnosti osvrnuti se na njegov značaj i povijesni doprinos. Sasvim primjereno je povodom smrti bilo koga izraziti pijetet i saučešće njegovoj obitelji, prijateljima i sljedbenicima.
Međutim, par dana nakon smrti je već bila druga priča. Počeli su se pojavljivati tekstovi i prilozi širom interneta koji više ne glorificiraju toliko slavnog pokojnika i ne uzdižu njegovu legendu, već govore o načinima na koji njegova kompanija zgrče bogatstvo na račun izrabljivanih radnika u zemljama dalekog istoka, a do sirovina dolazi nekolonijalističkom eksploatacijom rudnih bogastava Afrike. Priče o brutalnim uvjetima rada, desetosatnom radnom vremenu uz deset minuta pauze za pišanje, neljudskim uvjetima života i minimalnim plaćama.
Jedan se zapadni novinar čak upitao čini li njegova strast za Appleovim proizvodima i njega suučesnikom u torturi koju prolaze ti nesretni radnici globaliziranog kapitalizma? Na to bih nastavio s pitanjem bi li smanjenjem naše potrebe za produktima potrošačkog društva došlo do promjene u životima "robova" 21. stoljeća? Nisam ziher da mogu uopće razmišljati o nekom suvislom odgovoru na to pitanje.
Pogledajte svoje tenisice, jaknu, majicu. Na svim tim proizvodima je krv radnika iz zemalja istoka. Ne vidim razloga posebno isticati Apple, kada svi proizvođači koje znamo tako rade, svi brandovi tako nastaju. Jednostavno, jer se to poslovno isplati, proizvoditi negdje u nekoj zemlji u kojoj stupanj zaštite prava radnika nije visok, a jeftine radne snage ima na bacanje.
Svijet jednostavno nije fair.
Pada mi na pamet jedna davna stvar od pomalo dosadnjikavog glazbenika za dosadne ljude Phila Collinsa: All think twice, cause it's another day for you and me in paradise!" Da, sve što možemo je biti sretni što smo se ipak rodili na zapadu, što nismo rođeni na kineskom selu ili indijskom slumu. Što smo ipak na jednom sasvim drugom dijelu ekonomskog hranidbenog lanca. I rahmetli Steve Jobs bi teško postao biznismen prorok koji je bio, da se rodio u nekom slumu u predgrađu Nairobija ili Leopoldvillea. U životu je u nekim ključnim stvarima potrebno imati i malo sreće.
A oko potrošačkog društva, izrabljivanja radnika, pljačkanja tuđih prirodnih bogatstava i ostalih sranja koja na ovom svijetu postoje, ne možemo ništa osim truditi se da i sami ne upadnemo u takvu situaciju. Možemo jedino salonski mrmoriti kako je to grozno i kako nije pravedno. Jer ništa promijeniti ne možemo i ništa se promijeniti neće. It is the way of the world.
|
