aparatczykovi zapisi

Već sam jednom pisao o ovome, prije nekih dvije godine kada je Tomo Horvatinčić najavio svoj projekt uništenja Cvjetnog trga kakvog znamo, ali sad mi je palo na pamet ponovno pozabaviti se tom temom, na neki način je oteti od zaborava. Ponukalo me na to dugoočekivano haerteovo uprizorenje cijenjene američke serije Momci s Madisona (The MadMen). Po meni je to serija povijesne tematike, o poslijeratnoj američkoj eri i tadašnjem razvoju industrije oglašavanja. Tada su se stvarali okviri marketinškog svijeta kojeg danas poznajemo, bila je to jedna nova grana u ekspanziji i vjerujem da u seriji prikazana nemilosrdnost tog svijeta i nije daleko od stvarnosti.
Nedavni članak u Jutarnjem govori o stvarnim protagonistima marketinškog biznisa koji su podigli uspješna poduzeća koja danas posluju kao multinacionalne korporacije, oblikujući i usmjeravajući potrošačku kulturu. Imena kao Leo Burnett, Ogilvy & Matter, Saatchi & Saatchi, BBDO i ostali poznata su i površnim poznavateljima marketinškog biznisa. Danas je osvanuo i članak o hrvatskim MadMen, pa se skupina mladih i uspješnih likova iz svijeta marketinškog biznisa u Hrvatskoj identificirala sa likovima iz serije. Sve okej, mislim da su ti tipovi fakat super, iako imaju pomalo čudan riječnik i radna mjesta koja se zovu kopirajter, akaunt menađer, ivent menađer i šta ti ga ja znam što još. Rade strašan biznis, ideje im vrijede milijune, općenito su super. Ali oni nisu hrvatski MadMen, oni su parnjaci svojim kolegama u suvremenim svjetskim marketinškim firmama, i ja se stvarno nadam da su i kvalitetni poput tih svojih kolega, kad već zbog relativne slabosti domaćeg tržišta nisu tako dobro plaćeni. Autor članka u današnjem Jutarnjem sasvim pogrešno navodi da je razvoj reklama u Hrvatskoj doživio bum u devedesetima. Razvoj reklama u Hrvatskoj teče još od sedamdesetih, a procvat je imao u osamdesetima do početka rata. Momci koji se spominju u današnjem tekstu u Jutarnjem ipak su od nekoga morali naučiti posao. Naučili su ga od pravih hrvatskih MadMen.
Pravi hrvatski MadMen nisu bili suvremenici onih iz serije, već su se uobličili mnogo kasnije, jer ipak su se tržište i mediji bitno drugačije razvijali u siromašnoj socijalističkoj republici Hrvatskoj, federalnoj jedinici Socijalističke federativne republike Jugoslavije, od medija na zapadu. Od kraja šezdesetih pa kroz sedamdesete i osamdesete do rata, razvijao se svijet reklama u Hrvatskoj, udareni su temelji (blesava li izraza) za ovaj moderni marketinški svijet danas. Za mene su najbolji predstavnici hrvatskih Madmen bili ekipa iz Vjesnikove agencije za marketing, kasnije poznate i kao EP 64. Dobro sam ih poznavao, jer je i moj stari bio jedan od njih, i tamo proveo 29 godina svojih najboljih godina rada. Bili su najveća agencija te vrste u tadašnjoj Hrvatskoj, i bili su fakat face u tom poslu. Opjevao ih je na određeni način i veliki Goran Tribuson u svojoj „Povijesti pornografije“, koji je i sam dugo vremena tamo radio.
Čudna su bila ta vremena. Privreda je bila „planska“ (štogod je to trebalo značiti) ali istovremeno je postojalo nekakvo poluslobodno tržište. Ekipa iz agencije je dobro plivala u toj i takvoj privredi i bili su zapravo vrlo profitabilni. U ta neobična vremena društvene i ekonomske uravnilovke, oni su poslovali s dobiti. Imali su brojne klijente širom SFRJ i radili su dobar posao. Istina, prilično ih je jebalo to što su bili dio neobičnog komunističkog mastodonta Vjesnika, kaotičnog partijskog kolektiva sa nebrojenim zaposlenima, od kojih je barem pola bilo suvišno. Ipak, bili su i fizički i mentalno prilično daleko od središnjice, i to ih je valjda održalo kvalitetnima. Istina, bilo je i tamo svega, svakakvih ljudi, svakavih situacija i čudesa u poslovanju kakvih je valjda bilo u svim firmama u to vrijeme, ali oni su povrh toga ipak bili uspješni. Dapače, iz današnje perspektive sječajući se kako je to izgledalo u osamdesetima, jer ipak sam kao dijete često navraćao tamo, mislim da su živjeli i radili bogovski i da im ništa nije nedostajalo. Živjeli su i radili ugodno i neopterećeno, bili su ležerni, imali su pristojne plaće, ali povrh sve te ležernosti bili su vrlo uspješni i profitabilni, i vrlo ugledni u poslu, moj stari pogotovo.
Kao i mnogo toga što je valjalo u Hrvatskoj, devedesete su ih uništile. Preživjeli su rat, ali tadašnja vladajuća stranka u svom pohodu razaranja hrvatskog gospodarstva nije imala milosti ni prema njima. Nakon par instaliranih nesposobnih direktora (od kojih je jedan bio bivši murjak) rasturila se sva stara ekipa. Neki na druge poslove, neki u mirovinu, a neki nažalost i na groblje. Firma postoji i danas, na drugoj lokaciji i s nekom novom postavom. Ipak je preživjela ta loša vremena, ali nisam baš siguran koliko je ostalo ugleda i slave koje je imala nekoć.
Ležerni u poslu i životu, ali unatoč tome uspješni i profitabilni, za mene su moj stari i njegova ekipa s posla hrvatski heroji osamdesetih. Postavili su osnove i utrli su put modernom reklamnom biznisu u Hrvatskoj. Oni su bili pravi hrvatski MadMen.