Nemam namjeru slaviti to, a niti obilježavati bilo kako ovu "obljetnicu", ali danas su tri godine otkako je nastao ovaj blog. Tri godine bloganja, ali i tri godine života u kojima se izdogađalo toliko toga koliko nije u prethodnih trideset što sam na ovom svijetu. Zapravo i nije puno vremena gledano kontekst ukupne povijesti a nije baš puno niti u kontekstu ljudskog života, pa ipak mi se čini kao da traje već jako, jako dugo.
I nemam se što žaliti. Dapače, mogu biti zadovoljan. Preko 40.000 posjeta u barem dvije i nešto godine otkako imam Free Hit Counter, mjesto na listi cool blogova, više puta na naslovnici, jednom čak i na
Monitor.hr, par puta u Metrou, jednom i u Večernjaku. Tko bi očekivao da ću biti toliko čitan? Ja to svakako nisam očekivao, a nije mi bilo niti cilj, kad sam jednom davno jednog dosadnog uredskog poslijepodneva odlučio otvoriti ovaj blog.
Još su mi davno predlagali razni ljudi da pokrenem blog, nakon što sam brojne frendove davio beskrajnim mail diskusijama u vremenima kad i nisam imao baš što raditi na poslu. Tada nisam baš puno znao o blogu, a nekako me prvi zainteresirao i motivirao
Daywalker. Tada još nisam ni mogao naslutiti, kakav me tamo virtualni univerzum čeka. Imenu je kumovao jedan moj stari prijatelj, koji me, u nekoj zajebanciji, aludirajući na moj posao u upravi, prozvao aparatčikom. Učinilo mi se to dobrim imenom za blog, samo ga je trebalo drugačije spelovati. Zapise kao formu sam posudio od Turgenjeva, bez namjere da se uspoređujem s njime i "Lovčevim zapisima".
Tako je počeo ovaj ne-dnevnik bez slijeda i forme, asketski neukrašen, samo tekst na jednostavnoj podlozi. Uspoređujući svoje pisanje od prije tri godine i danas, mislim da mogu biti zadovoljan vlastitim razvojem, i vjerujem da sam napredovao, kako stilski i gramatički, tako i sadržajno. Mnoge prijatelje iz stvarnog života susrećem i u ovom virutalnom svijetu, a to su pretežno oni iz linkovlja s desna. Mnoge sam zanimljive ljude upoznao, što virutalno, što uživo, a bilo je još zanimljviih događaja zahvaljujući blogu.
Nakon 195 postova, uslijed svih životnih i poslovnih obveza, možda malo trokiram u pisanju postova i prorijedio sam objave, ali to ne znači da neću pisati dalje. Za sve se može naći vremena, samo treba imati inspiracije. Ona uglavnom dolazi kad ju ne očekuješ, i trebaš je uhvatiti u pravi trenutak.
Hvala svima koji su me čitali u ove tri godine!
