N/A
Neki od vas koji me čitaju su sigurno primjetili kako već dugo nije bilo posta. Dijelom su tome razlog tehnički problemi sa kompom doma, ali više je razlog angažman svih preostalih intelektualnih kapaciteta na učenju za pravosudni. Izgleda da intelektualni kapaciteti skoro pa tridesetdvogodišnjaka poput mene nisu baš neki kad jedino što mi ostaje nakon cjelodnevnog gaženja zakonima jest ugodna tupost na kraju dana i nesposobnost za bilo kakav dodatni intelektualni angažman, kao što je recimo pisanje bloga. Ništa od toga, nema volje, ni inspiracije, ni snage elaborirati neku misao.
I nema me, nema me u javnosti. Osim ponekog pojavljivanja na nekom koncertu, nisam baš za neku javnost. Možda je tome razlog incognito bolovanje, ako si tako bolestan kao ja onda se baš i ne muvaš gradom. Uglavnom sam preselio u nsb. Sve je to onako čudno, znam da tamo baš i ne pripadam, okružen uglavnom puno mlađima od sebe (izuzev nekolicine studenata-veterana koji studiraju u tridesetima i kradu bogu dane te male skupine supatnika u pravosudnom), pa ipak sam tamo. Zabrinjava me koliko mi je lako bilo otići od posla, koliko mi posao uopće ne fali i kako mi je dobro što nisam tamo. Ovo je kao neki drugi život, i zato mi je čudno. Neki drugi život? Pa, zapravo, ako je prvi život bio onaj uobičajeni život poso-kuća-birtija kakav sam donedavno živio, drugi život bio onak posao-nsb kako sam do prije 2 tjedna funkcionirao, onda je ovaj život u kojem samo učim neki treči život. Da se čovjek pogubi u svim tim životima. U svakom slučaju posao mi uopće ne fali i drago mi je da nisam tamo, fale mi poneki ljudi s kojima sam upražnjavao pauze na poslu. Osjećam se čudno, kao da sam ponovno sudent, da više ne spadam u svijet radnih ljudi. A ne spadam ni u svijet studenata, ipak više ne.
U svakom slučaju, ne piše mi se baš. Mislim, volio bih ja da mogu nešto suvislo napisati ne blog, ali jednostavno mi ne ide. Nema koncentracije, i tko zna koliko je još neće biti. Možda jedno vrijeme neću baš uspjevati pisati postove na blogu, ali vjerujem da će to biti kratkotrajno, i da ću se kad tad vratiti. Jednostavno me sada nema....
|
