Vapaj uspaljenog diletanta
28.12.2007., petak
KUDA IDU DIVLJE SVINJE
Božić sam preživio. I moram priznati da je prošao iznenađujuće dobro, nije bilo uobičajeno naporno i odvratno. Spasila me seoba u novi stan. Zadnji put. Jer ova je gajba moja i samo moja. Nema više podstanarstva, idiota gazde, lošeg namještaja, nemogućnosti da išta promijenim, da si učinim život boljim. Sada mogu slagati do mile volje, preslagivati, pituravati, šta god mi padne na pamet. Danas sam odnio masu stvari, onih nepotrebnih a zapravo masu potrebnih sitnica i zaprepastio se kad sam shvatio da su mi samo za CD-ove trebale tri velike kutije. Jer 90 posto te mjuze nisam godinama stavio u player. Dobro, filmove konzumiram konstantno, ne znam zašto ih uopće pržim s obzirom da ih najveću većinu više neću pogledati. A i sad mi je hard krcat filmovima koje trebam zapržiti. Jebiga, treba vremena. Najviše me ubija činjenica da neovisno o tome što imam novi stan koji je već krcat mojim stvarima, ja i dalje ne mogu odseliti. Jer moram čekati da se fuckin telekom sjeti prebaciti mi tamo glupi telefonski priključak. Tim gore što telefon uopće ne koristim. Ali bez DSL-a ne mogu raditi. Bogme ni bez MAX TV-a ne mogu funkcionirati jer nekako mi se čini da bi popizdio da moram tamo sjediti i imati samo četiri TV kanala na raspolaganju. Na TV Šibenik uopće ne računam. To je radio s lošim soundom i 12 istih telopa. Koje smeće. I tako moram čekati i živcirati se. Već nekoliko mjeseci ured mi je doma što znači da sam bez priključka na Internet mrtav jer bez neta ne mogu poslati tekst ni slike. A što ako mi ovdje gdje sam sad iskopčaju net, i treba proći pitaj T –com koliko dana dok me ne ukopčaju, što me uopće ne bi začudilo, poznavajući ih!?? Jebote, popizdit ću. Umjesto da sam večeras tamo ja sam ovdje gdje mi se ne stoji, gdje nisam sam i gdje pucam po šavovima. Jer znam da će tako vjerojatno biti i sutra. Osim… hm, wirelles!? Da se pokušam spojiti na kvartovski Internet… tko zna ima li signala tamo. I ovdje gdje sam visoko lovim ga samo na jednome mjestu. No, valja pokušati. Ali to mi i dalje ne rješava TV program. Grrr, koje muke. Ali slatke muke. Ili, da živim bez televizije neko vrijeme, da počnem čitati ili da masu pišem…. Ma neee, ne bi išlo. Jebiga. Ovako je kako je. Osuđen sam na čekanje i veze u T-comu da me odspoje odavde i opet tamo spoje u 24 sata. Tko zna, možda mi se i posreći. Bilo bi super dočekati tamo Novu godinu. I smijati se nekoj novoj idiotariji made in Croatia debila tipa ministar unutrašnjih poslova koji je ponovno nadmašio sebe. Divan tajming, nema šta. Našao je kad će pucati u beštije i s kim će pucati. Mora da je tatica Sanader oduševljen. Ha, kako mu je smjestio dobri Ivica, pametni dečko da ga nema država. To sama majka može voljeti. Joj koja faca, koja lijepa glavica. Pravi je mucek. Podsjeća me na jedan crtić iz djetinjstva, kako li se ono zvao… Mariolino!? Hmm, ne znam… o nekom dječaku kojem se okretala glava za svih 360. Imao je kockastu glavu, onako baš ko Ivica. Samo što ovaj dječak nije ni izbliza radio sranja ko naš Ivica. Naš je Ivica više ko Denis the menace, samo u svijetu odraslih. Ivica je blesan kakvog nema u cijelom svemiru. I ako nas dođu gnjaviti svemirci, to će biti zbog Ivice. Jer Ivicu bi izložili odmah, samo da ga nađu. O Ivice made in Croatia, daj da te prodamo Marsovcima…. Al bogme ipak ne bi. Jer dok Ivica pije Ivi krv, meni je odmah toplije kraj srca. Čim znam da mu nije lako. A sve zbog lova na divlje svinje. Roditelje Gile baksuza iz onog sjajnog filma koji sam gledao na dan pionira s osnovnom školom u kinu Šibenik. Kuda idu divlje svinje?  V O D S M R T I : SVINJARIJA "MADE IN CROATIA"  |
