nedjelja, 30.10.2005.
osiguran od okoline
Uglavnom me veseli šetnja. Volim prošetat bez ikakvog cilja. Nabit mp3ice u plejer, smjestit slušalice u uši, te pritisnit: PLAY. Sama riječ pley sve govori. Samo joj se prilagodim. Zvuk me ponese, zakoračim i akcija. Poseban svijet, drukčije karikiranje svojih misli prolongirano zvukom, ritmom i njihovim konstantnim promjenama. Posebnost, jebote. Obožavam gledat ljude, samo promatrat onako u hodu. Toliko različitosti, toliko svega, toliko sudbina. Toliko kratkih zaljubljivanja u simpatične curke koje hodaju suprotnim putem od mog. I svaki put kad prođem istim putem kojim često prolazim, uvijek je sve drukčije. Uvijek nova situacija, novi mirisi, nove siluete... nevjerovatno. Sitnice me te raduju. I onda stvarno guštam. I aj sad ti to nekom objasni. Ili nekima.A neki su okolina. Okolina uvijek ima oružje za rez individualnosti, osobnosti i tih lipih osobina. Uglavnom je to neka giljotina. A ako ne giljotina, onda definitivno onaj gospodski mali pištoljčić koji puca u slučaju samo kad si okrenut leđima. I sve te giljotine i pištoljčići često padaju i pucaju. Pa ostaneš bez glave ili probušenih leđa. i najsmišnije je što si uvijek osuđen, i uvijek kriv. Gledaš tisuće očiju kako te gledaju i nasmiješ se. I paf! Nestaju. A to je to tvoje oružje kojim pucaš i najbolje je. Zove se osmijeh i piše se ovako :) Apeliram na korištenje jer je stvarno jednostavno Za one koji neznaju kako se piše ili se boje Vrlo je jednostavno 1. korak : pritisak na tipku shift+.=: 2. korak ) pritisak na tipku shift+9=) jel tako da je jednostavno a sad u borbu:) |