|
Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , i
nspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom,
kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham
i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke
uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima
u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja
odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu.
Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima.
Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss.
Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu.
Steve se bio zakačio sa bendom Smilar.
Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega.
Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno.
Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac
i mozak benda u tom basisti.
Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi,
da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena.
Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask.
To je bio metalni lijes (kovčeg, op. webmastera) sa bodljama unutra i
žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i
pretpostaviti. U proljeće 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću
the Cart and Horses u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata
dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio
zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog
talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terry Rancea i
Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist,
a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u
The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest
mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji
od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio
grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je
morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu
ony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je
Barry Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala
jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na
probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne
može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio
Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom
Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo.
Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodično
stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku
Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na
nogama. Stvari su bile drugačije u 1977. godini, kada je glavni bio
Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od
klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju
kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija
se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili da treba izdati demo pa su
tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler,
Strange World, Invasion i Iron Maiden
.
Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave
vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je
bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao
svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao
je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio
u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda
za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku.
Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen
reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati.
Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji
je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im
bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako
bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan
takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao
iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da
će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani
za EMI sljedeći mijesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je
značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang! i napraviti veliki
naslov novog talas britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili
na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada
zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je
još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U
međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta
pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio
nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem
pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa.
Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude
iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester
Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja
se zove Methal for muthas. Takođe su snimili četiri pjesme za Radio jedan i
njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist
kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još
nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog
zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati.
Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru.
Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u
producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao
na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov
prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku
kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops.
14. aprila bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je
uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal
for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel,
zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u 2 mjeseca.
Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući 4 zaredom rasprodane
noći. U avgustu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda
Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday
kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom
mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja.
Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta.
Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji.
Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog
neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu,
brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena
da bi se Adrian uveo u stroj.
Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao
producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas
koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući
izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio
ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers
je izašao u februaru 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku
turneju, ne znajući vjerovatno da će njihove turneje kasnije uglavnom
i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim
albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u
nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijećeni SAD,
Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan.
U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja
Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On
je živio puni Rock'n'Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i
doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od
Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena
je napravljena... vjerovatno zamjena koja će učiniti da IM postane
najcjenjeniji metal bend u istoriji..
Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu
muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši
svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za
zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend
dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the
air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova.
Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom
alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan.
Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve
njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad
je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste.
Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju
i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među
prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je
bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio
u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi
u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom
i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja!
Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata
pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda.
Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend
da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je
upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima
Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen
za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili
bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita
danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti.
Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu
Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za
prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o čovjeku koji je
obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je
počeo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila
rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi
su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko
albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom
vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred
TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao
svoju maskotu, hodajućeg Eddia. Bend je razmišljao o tome da
makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je
on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa
standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu.
Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore
prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u
Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u septembru mjesecu,
a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena
u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su
posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the
Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila
pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend
se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma.
Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali
kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu,
uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara
visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend
je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani.
Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili
na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni
u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je
bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi
budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u julu 1985. Sa
dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen,
bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video
koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao
na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim.
Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao
je u septembru 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum
u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere
on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pijesmama u kojima se
koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti
stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander
the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela
posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena
u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog
robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je
bio također usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije
1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka
do uspijeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su
umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na
novi album.
Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli.
To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, činilo se da
su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica
je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije. Seventh tour
of a Seventh Tour turneja je takođe imala onu Maiden-tradiciju počinjući
u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno
središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom
Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu
(Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao
pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična
sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego
što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata -
prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noći u Birminghamovom
NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi
uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12.
decmbra natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan
album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu,
da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su
zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima
svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan.
Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U januaru 1990. godine,
bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying.
Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež
sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena,
pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio
dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu,
pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od
Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma
postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o
stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile.
Album je izdan 1. oktobra 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj l
jestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se
na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je
tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. septembra 1990. godine. Nakon
goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom
rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike
pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku
promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije
sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni
zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine.
U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani
zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend
i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto
kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i
zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove..
proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani
da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran.
Novi album Fear of the Dark je izdan u maju 1992, kada je bend otvorio
turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici.
Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend
je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su šta će biti ovaj put pa su bili
manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za
izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su
snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego
onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma,
uostalom. Turneja se završila četvrtog novembra kada su se vratili iz Japana.
Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme.
On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa
obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati
dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni.
Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega.
Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo
onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići
na novu turneju Real Live Tour tražeći zamijenu za Brucea "vrištećeg". U
međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvaćen
od strane uspaljenih Rusa.
Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač.
Na kraju je ispostavljeno da će novi pijevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana.
Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio
omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija
bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na
novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na
novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog
producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran
od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati
i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo
snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao
pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana.
Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja.
Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u oktobru 1995. Turneja
za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama.
Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u
Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron
Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ). Sve
sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom
vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božiću bend je odsvirao
još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i
Japan. Na ljeto su počeli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su
otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu
pred 50,000 gledatelja. Bend zatim kreće na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju
najvećih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend počinje raditi
na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon
njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra
vremena jer se u bend vraćaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian. U međuvremenu
je Bruce Dickinson imao poprilično uspješnu solo karijeru, koja je djelimično izgrađena
i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno
da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa,
ali Bruce je zaista nešto posebno..
Počinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri
gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po
uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom
počinje ogromna svjetska turneja u koju je između ostalih bila uključena i
Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000
gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album.
U 2002. godini izašao je zadnji best album Edward the Great,
a sada se očekuje novi studijski album, kao i početak turneje
koja se zove GIVE ME ED... TIL I'M DEAD! Budući da im je ovo
vjerovatno zadnja turneja, i da je u nju uključen i Zagreb, ne bi
nipošto trebalo propustiti koncert na Radnikovom stadionu u
Velikoj Gorici 17. juna. Naravno, report sa tog koncerta čitaćete na ovim stranicama..
|
