Knjiga sedam pečata:
1. pečat: konj bjelac i konjanik s lukom (pobjednik)
2. pečat: konj riđan, konjanik s velikim mačem podiže mir sa zemlje (rat)
3. pečat: konj vranac i konjanik s vagom u ruci (trgovina i gospodarstvo)
4. pečat: konj sivac i konjanik smrt i podzemlje (vlast nad četvrtinom zemlje, ubijaju: mačem, glađu, smrću i zvijerima zemaljskim)
5. pečat: duše zaklanih koji čekaju Božju pravdu
6. pečat: veliki potres; Sunce pocrnilo a mjesec kao krv; zvijezde pale s neba; nebo iščeznu a planine i otoci pokrenuše se s mjesta; ljudi se skrili u pećine i spilje iz straha.
7. pečat: pojava sedam anđela sa sedam trubalja:
(ovo su sitematizirani oblici nevolja za zemlju i ljude:
u početku život s prirodom – luk i strijela,
ratovi među ljudima,
razvitak trgovine – mjerilo vrijednosti,
četvrtinu zemlje uništava smrt (neizlječive bolesti), mač (ratovi), glad i zvijeri (ekološka katastrofa)
nedostatak pravde prema ljudima
prirodne katastrofe – snažni potres
(sljedeća otkrivenja opisana su kroz sedam novih detaljnijih najava)
Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje. (tuča i požari, trećina zemlje izgorje)
Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, bačeno bi u more. I trećina se mora pretvori u krv te izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade. (pad asteroida ili komete u more, uništavanje trećine živih bića u moru)
Treći anđeo zatrubi. I pade s neba velika zvijezda – gorjela je kao zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. Zvijezdi je ime Pelin. I trećina voda se pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda. (pad komete prati štetno radioaktivno zračenje ili nešto tome slično i trećinu ljudi uništava svojim štetnim djelovanjem)
Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. (zamračenje izazvano ogromnim oblacima prašine nastalim od udara komete o Zemlju)
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova. Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz zjala. Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu imaju štipavci zemaljski. I zapovijeđeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božjeg na čelu. I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.
Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, kose kao u žena, a zubi kao u lavova. Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet mjeseci. Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grči Apalion – Upropastitelj. Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. (zračenje iz rupe u Zemlji koje šteti samo ljudima – rupa nastala vulkanskom erupcijom ili više njih, a erupciju je izazvao pad meteorita ili asteroida)
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: „Odriješi ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj Eufratu.“ I odriješena bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše dvije mirijade mirijada. Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. Od ovih triju zala poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude.
Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnim, ni srebrnim, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji niti vide niti čuju niti hodaju – i ne obratiše se od svojih ubojstava i od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. ( veliki rat između istoka i zapada s najmodernijim i do sada neviđenim vrstama oružja, vojnog oruđa i vrsta oklopljenih vojnika; ratuje se novim oružjima na bazi ognja, dima i sumpora; oružja djeluju na psihu ljudi)
Sedma trublja: Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo!
I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:
„Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!“
(sedma trublja je najava još preciznijih opasnosti po Zemlju i ljude u obliku sedam čaša Božjeg gnjeva)
Sedam čaša gnjeva Božjega
Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. (opasnost po ljude od „žiga Zvijeri“ – kodizacije svakog čovjeka, apsolutna kontrola nad ljudima)
Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru. (potpuno uništavanje života u moru zagađivanjem)
Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. (uništavanje pitke vode)
Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. (uništavanje ozonskog omotača i Sunce pali UV zračenjem)
Peti izli čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. (ljudi ne uviđaju i ne žele se odreći lagodnog života u materijalnom blagostanju – radije se klanjaju „Zvijeri“ (Sotoni) , bogatstvu koje donosi zlo)
Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnog proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. To su dusi zloduha što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zobe Harmagedon. (izbija rat između istoka i zapada – između siromaštva na istoku i bogatstva na zapadu)
I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: „Svršeno je!“ I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres veliki, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše jak potres taj.
I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje.
I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, a iz neba se spusti na ljude velika tuča, poput talenata. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko. (nakon rata uslijediše strašne prirodne katastrofe, osobito potresi)
Bludnica velika (crkva)
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: „Dođi, pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim (nad mnogim narodima), s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se napiše vinom bluda njezina.“ I odnese me u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imana, sa sedam glava i deset rogova. Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečistih bluda njezina. Na čelo joj napisano ime - tajna: „Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih.“ I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim načudih. Nato će mi anđeo: „Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.“
Zvijer i Bludnica
„Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit će se pozemljari – oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života – kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu.
Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava je sedam bregova na kojima žena sjedi (sedam rimskih brežuljaka). A i sedam kraljeva: pet ih već pade, jedan jest, a jedan još ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iza broja sedmero je, i ide u propast. Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će samo za jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.“ I reče mi anđeo: „Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer – oni će zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednostavno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim (Vatikan - crkva).
Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice
Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. On povika iza glasa: „Pade, pade Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduha, nastamba svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih mrskih jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina.“
„Zvijer“ i „crkva“ su pobijeđeni.
I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.
(novi početak – život u prirodi i s prirodom)