U centru jedne od najplodnijih istarskih dolina, između s jedne strane zakonski zaštićenog krajolika( 570 ha), a s druge strane Parka prirode Učka, gradi se velika tvornica kamene vune, možda najveće na svijetu. Pićanska općina prodala je 51 ha plodnog zemljišta po cijeni od 1.98 eura po metru kvadratnom danskom proizvođaču kamene vune tzv. Rockwool - u. (dobila 51x10.000x1,98=1.009.800 eura)
Tvornica bi radila 333 dana u godini, 24 sata na dan. Za početak bi lokalnim cestama neprekidno prometovalo 140 (?) kamiona na dan. Lokacija na kojoj se tvornica upravo gradi je konkavna dolina u podnožju Učke gdje je slabo strujanje zraka osobito pri oblačnom vremenu.
U radijusu od samo 10 km koji se navodi kao "impact" zona Rockwoolovih emisija nalazi se 30-tak agroturističkih gospodarstava koji su uzeli kredite od države, a sada im se tu dovodi zagađivačka industrija. Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 miliona eura koje su oni bili dužni platiti za komunalni doprinos i uz to im je RH oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina. Isto tako HEP se obavezao izdvojiti 2,75 milijuna eura iz svog džepa kako bi preuredio trafostanicu za potrebe tvornice. Naravno HEP je u tome našao svoju ekonomsku računicu.
Sada već u RH postoji tvornica kamene vune koja podmiruje sve potrebe RH i još 60% svoje proizvodnje izvozi.
Tvornica u Istri se već gradi i do ljeta 2007 bi trebala biti gotova.
Tvornica bi radila 333 dana u godini, 24 sata na dan. Za proizvodnju bi se koristilo najmanje 75 000 tona koksa godišnje. Podsjećamo da u okolici već postoje: Cementara ( 30 km udaljena) koja koristi 40.000 tona ugljena godišnje, Vapnara (10 km) koristi 20.000 t ugljena godišnje i Elektrana ( 8 km) koja koristi 600.000 tona ugljena godišnje.
Postavljaju se razumna pitanja:
Kako će sve ovo djelovati na 'turističku ljepoticu Republike Hrvatske' – Istru?
Ako na tako relativno malom prostoru godišnje sagori ukupno 735.000 tona ugljena i koksa, zar ima netko tko bi povjerovao da će emisija ugličnog dioksida (stakleničkog plina) biti u granicama „propisanih“ i što to znači „propisane količine“)?
Zar ima netko tko će povjerovati da neće biti i drugih zagađenja tla, vode i zraka, pa makar to bilo i u „propisanim vrijednostima“?
Koliko će štetnih plinova (također stakleničkih)ispustiti u atmosferu kamioni godišnje samo oni koji će opskrbljivati tvornicu kamene vune plus svi ostali kamioni koji već opskrbljuju Cementaru, Vapnaru i Elektranu?
I na kraju, koliko će radnika zapošljavati ova tvornica? Je li zapošljavanje radnika ravnoteža za svu štetu koju je tvornica donijela (koliko plaća bi se moglo isplatiti iz novca od neubranog komunalnog doprinosa i od oproštenog poreza na dobit koji će otići u Dansku)i koju će još štetu sve ovo donijeti Istri i njezinim stanovnicima, Hrvatskoj i cijelom čovječanstvu jer je globalno zatopljenje sada već tu i nije eventualna napuhana opasnost?
Emisija 'Život u živo' obrađivala je ovu temu. Gospodin N.Ružinski spominje nekoga tko je nestručnjak za ekološka pitanja. Ne znam što on danas ima od obrazovanja ali znam da je 1978. godine za moje selo vrlo dobro izradio izvedbeni projekt za elektropostrojenje i automatiku za uređaj za pročišćavanje vode u mjesnom vodovodu (dakle elektrostruka). Danas je on državni tajnik za zaštitu okoliša i tvrdi da je oko ove tvornice sve po zakonu. Načelnik Općine Pićan izvrsno opravdava postupke Općine, predstavnik Rockwoola tvrdi da rade sve po zakonu itd.
Ima li sve to skupa nekakvog smisla osim da nas ka ovakvim postupanjima vodi naša pohlepa i težnja za ubrzanim razvitkom iako nas naš lijepi planet Zemlja upozorava – vrijeme je za održivi uzmak. Govori nam o potrebi da budemo puno skromniji nego što jesmo (a mi ustvari uopće nismo skromni).