"Ostavi onome koji voli ono što voli, jer ako mu kažeš da ostavi ono što voli, on će i dalje voljeti ono što voli, a tebe će mrziti."
"Ljubav je staklo koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto."
“Cvijetu je potrebno sunce, a čovjeku ljubav i prijateljstvo.”
“Ne idi za mnom, ne mogu te voditi, ne idi ispred mene, ne mogu te slijediti, koračaj uz mene i budi mi prijatelj”.
Ples i muzika... to je ono što me pokreće... to je moj život =)
Ples je ritmično pokretanje tijela prema zvucima glazbe (rjeđe bez glazbe), pojedinačno, u parovima ili u skupinama. Ples prati čovjeka od pamtivijeka, a još i crteži u spiljama pokazuju čovjeka kako pleše. U svojim počecima, ples je bio motorička reakcija na određene emocije, na pojačano veselje, strah, žalost, ljubav ili mržnju. Motoričke reakcije na ta uzbuđenja bili su živahni, iracionalni, ali vrlo izraženi sljedovi pokreta, koji su višekratnim uzastopnim ponavljanjem poprimili određeni ritmički obrazac i pretvorili se u ples.
Glazba (ili razg. muzika)je umjetnost koja za svoju građu upotrebljava prvenstveno tonove, ali i druge zvukove. Jedan zaokružen i cjelovit ostvaraj glazbene umjetnosti se zove skladba, glazbeno djelo ili kompozicija.
Glazba je reproduktivna umjetnost, slično kao i drama ili ples, što znači da se proces stvaranja glazbe ne svodi samo na skladanje, nego da je skladano djelo potrebno i izvesti (reproducirati) da bi ga se moglo pružiti publici kao gotov proizvod umjetnosti.
*PABLO NERUDA*
TIJELO ŽENE Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.
Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.
Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!
Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.
NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
svidjas mi se kad sutis...
svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
cini se kao da su ti letjele oci
i cini mi se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.
leptirice sna, dusi mojoj si slicna
i slicna si rijeci melankolija.
svidjas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
i kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
pusti me da sutim s mucanjem tvojim.
pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedna prsten.
kao noc si, sutljiva i zvjezdana.
sutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
udaljena i bolna kao da si umrla.
jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
i veseo sam, veseo sto to nije tocno.
SADA
Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.
Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.
Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,
dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.
(Potpuna zeno, putena jabuko...)
Potpuna zeno, putena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?
Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jedinim medom porazena.
Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobrazen u slast
juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.
JUTRO
Matildo, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega sto se radja i traje,
rijeci u cijem rastu svice,
u cijem ljetu planu svijetlo limunova.
U tome imenu plove brodovi od drveta
okruzeni rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke rijeke
sto utjece u moje zakreceno srce.
O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznata tunela
sto se s mirisom svijeta spaja!
O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istrazi me, ako zelis, svojim nocnim ocima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu.
Gledam u njegovu sliku.... i zapravo sada razumijem koliko sam tužna... nisam te voljela iz nekih onih dječijih razloga, voljela sam te jer si to baš bio ti... ne sjećam se više kakav poljubac imaš.... znam da sam te voljela... a tvoji dodiri... što se tako drastično promijenilo da si me zaboravio, odbacio od sebe... kako je teško opisati rad mog srca... radi ubrzano kada pomisli na tebe.... ali ne voli te... ne smije te voljeti... sama pomisao na tebe doveo me do krivog razmišljanja...voljela bih plakati sada, ali me ti nećeš čuti i nećeš doći... koliko bih te voljela grliti... imati pored sebe... ali ne smijem te željeti... možda se ponovno zaljubim.... srce je tako tanka linija koja svaki tren može puknuti i voljeti ili mrziti! sjetiš li me se ponekad? ili su ti savjest čista što si me napustio u o vom tužnom gradu... otišao bez pozdrava... u zgrljaju druge... biti zaljubljen je divna stvar, voljeti još divnija... kada ćeš biti zaljubljen i voljeti osjetit ćeš koliko si zapravo divan čovjek... a ako si me ikada volio... krive misli... oprosti mi srce moje maleno, ne želim da patiš... ne pomislim li na sadašnjos, pustit ću suzu... što je bilo, neka živi u sjećanju, a što je sada neka živi u pustolovini punoj snova.... sanjaj i voli... pomiso na tebe podsjetio me zapravo koliko sam bila divna što sam te voljela i koliko sam bila naivna i u zabludi što sam te čekala, a žao mi je što je dijelić mene još i danas takav....
***Želim da ostavite svoj komentar.... osjećate li se tužno, nedostaje vam netko koga volite.... ostavite komentar za sve koji ne mogu biti danas sa vama... želim da svi ljudi znaju koji ne mogu znati, da ipak mislimo na njih...***
Dobar dan profesore.... doviđenja profesore... kako sam iznervirana današnjim postupcima ove države i politike.... tko tu kome donosi zakone, a tko ih provodi??? Što se to preko noći promijenilo u malom mozgu nekih ljudi koji upravljaju državom i fakultetima??? Zanima me kako ti ljudi legnu spavati a da ne pomisle na stvari koje su nam učinili.... Štefica i ja pale smo godinu, jesmo da i??? Nije student onaj koji ne padne barem jednu godinu... zbog jednog predmeta.... OK, prošle smo preko toga... u dogovoru sa dekanom bilo je da možemo slušati drugu godinu, a da ne smijemo ići na vježbe... još je tu bilo pitanje svakog profesora u vezi potpisa... i tu smo se dogovorile sa njima.... što je sve dobro trajalo mjesec dana, dok se dekanu nešto dogodili, ili je donio neki novi zakon niti same mi ne znamo što se dogodilo.... odjednom više ništa ne važi od tog dogovora... tko tu kuga čekićem lupa po glavi....
Šta sada?? Postavljamo si pitanje svakog dana barem po 100 puta!!! Već mi to pitanje doslovce ide na živce... život ide dalje.... ALI ZAŠTO JE TO SVE TAKO NEPOŠTENO??
Ne razumijem i nikada neću razumjeti.... nadam se da će novi predsjednik Obama netko pametno napraviti u cijeloj Zemlji!!! ne krivim nikoga, ali ne želim niti nas male ljude kriviti.... samo želimo živjeti i imati svoja ali normalna prava....
=)
Bila je nedjelja.... sami pomisao da se vraćam u Karlovac svojim cimericama i dečku totalno mi je zanemario put od dva sata... sa slušalicama u ušima uspjela sam preživjeti tu mukotrpnu vožnju vlakom... dolazim do stana, kao i uvijek mrtva atmosfera.... dogovaram se za kavu.... na prekrasnom Starom Gradu.... uz svježi zrak i društvo razbistrila sam mozak.... da skratim tu svu priču.... cimerice i ja imamo velikih problema u komunikaciji, i ako smo već 5 godina naj frendice i sada kada konačno živimo zajedno i dijelimo ono što smo od uvijek htjele, opet ne valja.... uvijek dolazi do problema.... svađamo se, vičemo jedna na drugu, plačemo... doživljavamo živčane slomove.... no u tom trenutku se nešto dešava a da nismo svjesne toga... 6 osoba tada je bilo u stanu..... vrata nisu bila zaključana.... nas 3 odlazi van se razbistriti, dvoje ostaje u stanu od kojih je jedna cimerica i moj dečko kako bi popričao sa njom, a još jedna osoba odlazi u drugi stan... recimo da je sve mirno završilo... ali opet je nešto sumnjivo... budim se u jutro kako bi išla na predavanje... tražim novčanik.... NEMA GA!! Panika me hvata.... gdje je????? Suze mi u očima.... svi dokumenti.... ajme... nakon faksa... na večer.... svi smo tražili moj novčanik... nema ga u stanu.... sva mjesta na kojima sam bila tražila sam ga, svi kažu nema ga.... odlazim na policiju... kažu mi da blokiram kartice.... sutra dan dolazim u banke da zatvaran račun a oni meni “ne možemo ništa bez osobne!!!“ WTF?? Pokazujem im indeks, objašnjavam da nemam ništa kod sebe sve je izgubljeno.... ne oni ništa... šta da radim??? Kako je nestao, da li je netko provalio u stan?? Da li mi je stvarno ispao negdje a da nisam niti bila svjesna??? Ne znam.... samo znam da negdje mora biti.... koje me procedure sada čekaju, Majko Božja.... što ću sada..... i ovako mi se život iz dana u dan komplicira, gdje još sada i to..... jooj.... =((( čuvajte svoje stvari.... ne znate koliko vam vrijede dok ih ne izgubite!!!
Pjesma koju mi je tata posvetio kada sam se rodila, tako želim i umrijeti uz tu pjesmu:
U njenu sobu udjem tiho...
Tiho bas, na prstima...
Bojim se, da ne zalupnim glasno vratima,
Zaspala je zadnja ruza hrvatska.
I tek sad, kad te nema...
Tko ce jutrom da me budi?
I tek sad, kad te nema, dobro znam:
Ti si bila zadnja ruza hrvatska.
Ruzo, moja ruzice...
Sve sam suze isplako,
Nocu zbog tebe.
Ruzo, moja ruzice...
Sve sam suze isplako...
I kako sad... polako sam,
Protiv tuge i oluje...?
Kad smo bili... kao prsta dva,
Prsta dva jedne ruke.
Ruzo, moja ruzice...
Sve sam suze isplako,
Nocu zbog tebe.
Ruzo, moja ruzice...
Sve sam suze isplako.
ZNAT ĆEŠ
Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
NE VOLIM TE JER TE VOLIM
Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.
Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.
Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.
U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.
SRCU MOME...
Srcu mome tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.
U tebi je svakodnevna iluzija.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.
Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.
Prihvatljiva si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.
You use to light up the dark
With your unrelenting spark
It always put a fire in me
You use to say I'm the one
The only ray of sun you could touch without the fear of burning
Well you use to try to please me
Yeah you use to try to please me
Never said this would be easy
Never said this would be easy
Well now, you tell her now
While you hold her in your arms
Are you pretending shes me?
Just alone I go
Before you realize shes the one that you're going to lose anyway
You just got there now you're leaving
You just got there now you're leaving
Your sweet notes are deceiving
Your sweet notes are deceiving
Well it ain't over till its over and my world shuts down
But this comes close I'll have you know
Its just a matter of time
But it ain't over till its over but I won't be made a fool
'Cause leaving me the way you did was just so Unforgivable...
Why don’t you feel me
I’m so in need
Is it a wonder I resist from you?
I was the one who fell in this game
Then you took me away from you
I’m fine without you now
I don’t need you here
I’m fine without you now
Can you disappear
I’m fine without you now
I’ve given you my heart
I’m fine without you now
I’ve given you, given you everything
I’m fine without you now
I’ve given you my heart
I’m fine without you now
I’ve given you, I’ve given you everything
You’ve made it clear now
This is the end
No more goodbyes and sympathies from me
All you still want is a physical thing
But you’ve taken enough from me
I’m fine without you now
I don’t need you here
I’m fine without you now
Can you disappear
I’m fine without you now
I’ve given you my heart
I’m fine without you now
I’ve given you, given you everything
I’m fine without you now
I’ve given you my heart
I’m fine without you now
I’ve given you, I’ve given you everything
*Noćas će vjetar ugasiti tiho svijeću, svijeću jednog života, ugasit će ljubav poklonjenu u nepoznato...*
"Čuvaj me u srcu onom uzvišenom nježnošću koju sam pronašla jedino u tebi."
"Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo."Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet.
I vječno da žive ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja.
Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj."
"Ljubav koja je nestala u tami jednog života... srce koje više ne postoji jer je umrlo za tebe..."
"Malena suza je ušetala u moje oko i sada ono plače, a zašto?? Zato što te moje maleno srce napušta..."
"Možda nikad nećeš znati da te netko gleda iz daleka i da te netko vjerno čeka. Možda nikad nećeš saznati da nekog srce boli, možda nikad nećeš znati da te netko voli!!!!!!!"
"Ti i ja smo kao nebo i more, more nikad neće svojim valovima dotaknuti nebo a nebo se nikada neće spustit tako nisko da poljubi more."
"Nikada ne zaboravi da zaboravljeni
nikada ne zaboravljaju one koji su
ih zaboravili!!!"
"Samo zaborav čini kraj, nikada vrijeme ni kilometri.. jer pokušati nekoga na silu zaboraviti znači još više voljeti......"
*Zašto ne * - Izida Posavec Moje usne neće te otrovati, ako češ ih ljubiti.
Moje tijelo neće te začarati, ako češ ga dirati
Moje srce neće te prevariti, ako češ ga voljeti.
Moje oči neće te rastužiti, ako češ ih gledati.
Moje riječi neće te zavesti, ako češ ih slušati.
Ne želim te povrijediti
Neću te slomiti
Ne mogu te osramotiti.
Ako ne vjeruješ sebi, ne vjeruješ ni drugima,
Ako se bojiš ljubiti, bojiš se i voljeti.
Ako se bojiš voljeti, kako uopće živiš.
Pa što onda ako će te moje usne otrovati
tijelo začarati
srce prevariti
oči rastužiti
riječi zavesti
Sve se to može dogoditi.
Sve se to nikada nije dogodilo.
Sve to nije bitno.
Ali sve to je život.
Sve je to dio čarolije biti voljen
biti sretan
biti tužan
biti sam
biti živ.
Prepusti se životu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem
Uzmi ono što ti život daje i pusti ga da ide svojim tokom.
Ne cjepidlači - vjeruj
Ne provjeravaj - vjeruj.
Ne budi srdit - mazi se.
Ne budi ljubomoran - voli se.
Jer je to i onako predstava stvorena samo za nas
Pa zašto onda ne.....
"U ljubavi je sve dopušteno: lukavost, vještina, himba i prevara."
"Ljubiti znači: radovati se sreći drugoga."
"Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš ljubljen."
"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
"Bol koju prouzrokuje ljubav, može izliječiti samo ljubav."
"Prava ljubav cijeni ono što voli. ali nije prava ljubav ona koja voli samo ono što cijeni."
"Ljubav je oganj što nevidljiv gori, rana što boli al se ne osjeća, ona je nikad zadovoljna sreća, bol što ne boli nego mukom mori."