Antonija o stranim jezicima
Moje prvo sjećanje na važnost stranih jezika seže u rane osamdeste kada sam se jednog ljeta u primoštenskoj Marini Kremik hvalila novim satom s likom Popeyea te me turist upitao koliko je sati.Mirno sam mu odgovorila na sigurnom engleskom,a čovjek je bio oduševljen reakcijom djeteta s nepunih pet godina-tako svoje početke ljubavi za strane jezike doživljava Antonija Blaće.Kako kaže Antonija,to oduševljenje petogodišnje curice izostalo bi da se s turistom nije razumjela,što najbolje potvrđuje da strani jezici otvaraju nove vidike i ne pozanju granice.Stoga sam bila ponosna kada sam putovala s mamom i bez problema razumjela što govore barbe i tete iz stranih zemalja.Budući da imam žicu za jezike,engleski mi je odmah ušao u uho,no moram priznati kako prava znanja jezika nisam usvojila ni na tečajevima ni u školi,već iz tada popularne serije Alf.Upijala sam svaku riječ,odgledala i u reprizama više 200 epizoda pa mi i danas Alf ostao najdraži tv ljubimac.Znanje Alfa uspješno uspješno je s godinama nadopunila u školskim klupama u Šibeniku a uz Engleski počela je učiti i Talijanski.Iz Šibenika u ratno vrijeme se preselila u Zagreb a engleski i talijaski su joj i dalje ostali najdraži jezici,zatim se u školi susrela s Mađarskim pa je savladala osnove Mađarskog jezika tako na izletu u Budimeštu smo išli smo na koncert Bon Jovia dio grupe se izgubio zaksnili smo na autbous i ušli smo u prvi metro i tamo nas je kontrola uhvatila i prozborila sam tri rečenice na mađarskom i tako su nas pustili.Znanje jezika obogatila je Španjolskim no zaintrigirao ju je još jedan romanski jezik Portugalski,pa je na Filozofskom fakultetu između Švedskog i Portugalskog izabrala Portugalski jer se ipak više vidi u Lisabonu nego na hladnom sjeveru.Svaki čovjek može naučiti jezik kaže Antonija,a s nepunih trideset godina još je čeka toliko toga ljepoga i novoga.
|