OK ĐAKOVO II
20.03.2006., ponedjeljak
DOBRA IGRA
OK ĐAKOVO – OK POSAVINA BROD 3:1( 25:18; 25: 17; 19:25; 25:11 ) DJEVOJKE SU IGRALE U SLJEDEĆEM SASTAVU: 1. SANDRA UNTERAJNER 2. MONIKA SLIŠKOVIĆ 3. MAJA ĆURIĆ 4. LUCIJA PULJIĆ 5. ANDREA IVANDA 6. ANTONELA MARAS 7. ANA VRHOVAC 8. NIKOLINA RAGUŽ-LUČIĆ 9. MATEA ZORIĆ 10. IVANA IVANUŠEC 11. TANJA OMAZIĆ 12. MAJA AMBRUŠIĆ Odličnom i pametnom igrom došli smo do nove pobjede. Nakon jedne ovakve utakmice mogu samo konstatirati da ekipa postaje sve uigranija i uigranija. Cure koje su bile na terenu veći dio vremena pokazuju da se mogu nositi sa svim ekipama u ovoj trećoj ligi. Napravile su stvarno veliki napredak za ovu prvu godinu natjecanja. Nikada mi nije bilo teže odrediti dvanaest igračica koje će izaći na teren, jer veliki broj kandidira za tu prvu dvanaestorku tako da i ta konkurencija postaje sve jača, te ću morati do kraja ove sezone kombinirati sastav tako da sve djevojke pokažu gdje su sada s igrom i koliko mogu na terenu na zvaničnoj utakmici. Prije utakmice imali smo kratak dogovor na koji način započeti utakmicu i to je na kraju ipak dalo rezultat. Rekao sam im da na samom otvaranju utakmice ne forsiraju jak servis da im to možda ne bi poremetilo način igre i mislim da smo na ovoj utakmici uspjeli u tome. ANTONELA je u subotu odigrala strahovito pametno u napadu gdje nije forsirala tu loptu s jakim smečevima, nego je odigrala pametnim kratkim " kuhanim " loptama koje njihova obrana nije uspijevala stići i to je prvi put da sam na jednoj našoj utakmici vidio tu vrstu lopti tako da sam ostao stvarno oduševljen. ANTONELA svaka čast. O prijemu lopte nećemo ovaj puta..., i o koncentraciji na servisu... ANDREA s približavanjem kraja ove sezone pokazuje da onda kada hoće stvarno može biti najbolja igračica na terenu. Može odigrati jako dobro na svim pozicijama, a naročito na ovoj utakmici su se dobrim pokazale njene druge lopte koje je odigrala u slučaju kada je NIKOLINA odigrala prvu ili nije stigla na drugu, koje su odigrane jako kvalitetno i gdje smo nakon toga poentirali u našu korist. Najbolja je kada se zainati, a to je pokazala jednom smečiranom loptom koja je završila na četiri metra u protivničkom polju. Njena velika boljka na kojoj će morati jako raditi je zaboravljivost u igri, kada ne stigne pravilno pokriti svoj dio terena te jak servis koji je dosta neprecizan. Možda se treba udaljiti od servis linije..., probat ćemo to na treningu. I na ovoj utakmici dobar prijem lopte na njihov servis. MAJA Ć. odigrala ponovno jednu konstantnu svoju igru. To je djevojka koja igru ove ekipe diže na jednu višu razinu. Zamjerku dajem samo na procjeni da li udariti paralelu ili dijagonalu, gdje se izgleda u igri malo zaboravi i ono što je najbitnije za svaku od njih da gledaju kako su postavljene protivničke igračice, tako da joj se ne desi da preko njihovog niskog bloka forsira dijagonalu koja još k tome završi u mreži na našoj polovici. MAJO, moraš više koristiti oči prije servisa. Gledaj tko se nalazi ispred tebe i onda u toj svojoj lijepoj glavici donesi odluku kakva će ta lopta biti ( paralela, dijagonala, kuhana – kratka, kuhana – malo duža ... ) NIKOLINA je s obzirom koliko je nije bilo na treninzima radi bolesti odigrala dosta konstantno. Iako mi je prije utakmice rekla da malo teže diše i da će mi reći ako ne bude mogla, da je mijenjam, u postotku je imala veći broj dobro dignutih lopti. Problem koji se javlja kod nje je taj da gubitak snage vjerojatno dovede do toga da u tom slučaju ne diže loptu cijelim tijelom nego počne samo rukama dizati i te lopte onda nisu dobre. I servis..., MAJKO MILA, koje strahove proživljavam kada je vidim na servisu... KAO DA TRI DANA NIJE JELA... , GDJE JOJ ODE SNAGA, ali u stvari ispadne da te lopte koje JEDVA pređu mrežu, nama donesu poen na njenom servisu. Što ćeš, pomiri se s tim Darko, cura tako igra i donosi poene... MONIKA je odigrala dosta zrelo i smireno što od nje u stvari najviše i očekujem , a naročito ću to još više očekivati kada bude u igri s mlađim curama koje dolaze, da im unese mirnoću u igri da ne srljaju i da ne žure, te da im zna skrenuti pozornost gdje se koja mora nalaziti u terenu, ukoliko se koja zaboravi. Strašno mirno i dobro je odigrala naročito u zadnjoj liniji gdje je ponovno bila dobra u prijemu lopte na njihovom servisu, te jedna pametna igra u napadu. Boljka joj je malo sporije kretanje u terenu, nedostaje malo više eksplozivnosti... ANA sve više i više radi na tome da zacementira svoje mjesto u ekipi jer njena uloga u terenu nije lagana, a ona ju odradi stvarno dobro, odradi kvalitetan prijem sa skoro idealnom loptom za dizača. Boljka kod nje je što još uvijek ne može na vrijeme procijeniti let servirane lopte, naročito ako je malo kraća, te lopte koje su smečirane s protivničke strane na koje se ne stigne postaviti na vrijeme. Mislim da to ona može i da ćemo morati na tome raditi. O udjelu ostalih igračica ovaj puta neću pisati jer nisu imale dovoljnu minutažu na terenu da bih mogao dati ocjenu njihove igre. Kao zaključak ove utakmice bih mogao naglasiti to da nije bilo puno prebacivanja čekićem lopte preko u protivničko polje, što nam je i glavni i primarni cilj da taku vrstu igre svedemo na minimum i da na taj način odigramo samo kada je neophodno, a to na ovoj utakmici još nije bilo dovedeno na tu razinu. I ponovno pad u trećem setu koji se ne bi trebao javljati, jer realno gledajući trebali smo dobiti ovu utakmicu s 3 : 0, te ponovno pet njihovih paralela koje nismo uspjeli na vrijeme zatvoriti... DJEVOJKE ČESTITKE NA POBJEDI, iduće kolo smo slobodni. |
- 09:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OK ĐAKOVO II Adresa: Ivana Kukuljevića 7 Telefon/fax: 031/813-418 Predsjednik: Miroslav Užarević mob: 091/52-28-332 Trener: Darko Perković mob: 098/99-52-923 e-mail: darko.perkovic@os.t-com.hr
o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo". Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni . Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu. Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati. I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo. Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola. Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte. Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom. Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine. Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati. Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade. Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!! Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA. Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša. Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada. Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo. Počeo sam raditi sa sljedećim curama: 1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983. 2. VALERIJA TOMIĆ 1983. 3. RUŽICA MIŠURA 1985. 4. MAJA ŠĆURIĆ 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. TEA VUIĆ 1983 7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982. 8. MONIKA MITROVIĆ 1983. 9. KRISTINA UZELAC 1983. 10. JASMINA ĆURAK 1983. 11. MAJA SABLJAR 1982. 12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982. 13. SANDRA IVANOVIĆ 1982. 14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982. 15. NATAŠA BOŽIĆ 1983. 16. IVANA BALEKIĆ 1984. 17. IVANA SADAIĆ 1982. 18. IVANA RAJKOVIĆ 1978. 19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979. 20. KSENIJA POLOŠKI 1982. 21. MIRELA BOŠNJAK 1983. 22. IVA BOŠKOVIĆ 1983. 23. IVANA PULJIĆ 1984. To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti. Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi. No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje. U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto". To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići. Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure: 1. MONIKA KARABOJEV 1983. 2. PETRA ANGEBRANDT 1983. 3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983 4. VLATKA KOREN 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985. 7. MARINA ŠARIĆ 1985. 8. RUŽICA MIŠURA 1985 9. SUZANA KUNA 1985 10. MARTINA BAGARIĆ 1985. 11. ANTONIJA JUKIĆ 1986. 12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987. 13. JELENA LUCIĆ 1988. 14. MARIJA DUBRAVAC 1988. 15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988. 16. ANA BIUK 1988. 17. IRMA ŠĆURIĆ S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||