OK ĐAKOVO II
27.02.2006., ponedjeljak
NEDOSTAJALE VISOKE IGRAČICE
|
OK VALPOVKA – OK ĐAKOVO 3:1 ( 25:17; 25: 4; 24:26; 25:12 ) CURE SU IGRALE U SLJEDEĆEM SASTAVU: 1. IVANA IVANUŠEC 2. MATEA ZORIĆ 3. MONIKA SLIŠKOVIĆ 4. TENA KNEŽEVIĆ 5. IVA DUJMOVIĆ 6. TANJA OMAZIĆ 7. SANDRA UNTERAJNER 8. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ Veliki poraz. Znao sam da su cure iz Valpova jaka ekipa i znao sam da će biti teško bez nekolicine standardnih igračica, ali jako volim i kada se odigravaju ovakve utakmice s ovakvim sastavom jer se onda u stvari vidi snaga ekipe s klupe. Na ovakvim utakmicama cure bi trebale vidjeti gdje se nalaze u toj igri i na kojim elementima bi trebali raditi da bi se ta njihova igra u polju popravila. Bilo je teško , ali su cure u prvom setu pokazale da znaju igrati, a onda je protivnička ekipa počela koristiti to što nismo došli ni s jednom visokom igračicom i počele su nam probijati kroz sredinu. Curama sam to odmah ukazao na početku utakmice, ali jednostavno nijedna nije mogla kvalitetno odigrati u bloku, ne samo na sredini nego i na krajevima mreža. Na cijeloj utakmici imali smo samo dva prava bloka i to jedan od strane SANDRE, a drugi od NIKOLINE i jedan polu-blok koji je završio u autu od strane TANJE. Jako su nam nedostajale ANTONELA I MAJA A. , i to je protivnička ekipa nemilosrdno koristila tako da su imale u prosjeku osam do deset smečeva po setu kroz sredinu mreže. Opustile su se , igrale su hrabro jer nisu doživjele nijedan blok s naše strane i to je to. Nema tu velike filozofije. Taj prvi set je izgubljen iz tog razloga. S igrom u tom prvom setu sam jako zadovoljan, jer su svi ostali elementi igre osim bloka bili jako dobri, malo se pred kraj seta pokvario servis i to je realan rezultat toga seta. U drugom setu veliki, veliki pad. Prijem servisa je bio jako loš, a ako bi prijem servisa i bio dobar - napada nije bilo kako Bog zapovijeda. Nema udarca po lopti. Lagano prebacivanje i to je protivnička ekipa itekako koristila. Mogli su organizirati lagani kontranapad, a kako nismo imali bloka i ako još dodam i loš servis, tu su nas totalno, totalno zgazile što pokazuje i rezultat tog drugog seta. U trećem setu na početku ista slika kao i u drugom tako da su protivnice povele s 14 naprema 2 i onda je njihov trener već računajući da je dobio utakmicu počeo uvoditi igračice s klupe koje ipak nisu bile dostojna zamjena prvoj ekipi što su moje cure iskoristile i napravile preokret i povele s 18 naprema 16. Nakon tog rezultata set više nisu mogle preokrenuti ni njihove stalne igračice. Mislim da mi je zadnji set najviše pokazao o tome gdje je koja igračica u igri jer tu je bilo svega. Od dobrog i lošeg servisa, dobrog i lošeg prijema servisa do slabog kretanja u polju. U prvom setu su odigrale strahovito dobro kretanje u polju na taj način da u "letjele" i da su se bacale za tom loptom tako da je bilo i nekoliko sudaranja, gdje sam se na trenutke i plašio da neće doći do povreda, dok u ovom zadnjem su tri lopte pale između njih, a nijedna da krene... Vidjelo se da sve mogu, te da ću od igračica koje su bile na terenu toga dana najviše morati raditi s TENOM, jer je vidljivo da je njeno kretanje u polju najusporenije i da u glavi mora malo posložiti kockice te se uozbiljiti u igri i shvatiti da igra za ekipu, a ne za sebe i da na takav način igre okreće leđa cijeloj ekipi i da mora izbaciti to djetinjasto ponašanje iz glave jer ima jako dobre predispozicije da postane dobra odbojkašica, ali to zavisi najviše od nje same, od njenog rada na treninzima. Ostale su odigrale manje-više standardno sa svim onim i dobrim i lošim primjedbama koje sam im davao i ranije tako da i dalje moramo raditi, raditi i samo raditi... |
- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OK ĐAKOVO II Adresa: Ivana Kukuljevića 7 Telefon/fax: 031/813-418 Predsjednik: Miroslav Užarević mob: 091/52-28-332 Trener: Darko Perković mob: 098/99-52-923 e-mail: darko.perkovic@os.t-com.hr
o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo". Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni . Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu. Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati. I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo. Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola. Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte. Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom. Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine. Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati. Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade. Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!! Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA. Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša. Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada. Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo. Počeo sam raditi sa sljedećim curama: 1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983. 2. VALERIJA TOMIĆ 1983. 3. RUŽICA MIŠURA 1985. 4. MAJA ŠĆURIĆ 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. TEA VUIĆ 1983 7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982. 8. MONIKA MITROVIĆ 1983. 9. KRISTINA UZELAC 1983. 10. JASMINA ĆURAK 1983. 11. MAJA SABLJAR 1982. 12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982. 13. SANDRA IVANOVIĆ 1982. 14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982. 15. NATAŠA BOŽIĆ 1983. 16. IVANA BALEKIĆ 1984. 17. IVANA SADAIĆ 1982. 18. IVANA RAJKOVIĆ 1978. 19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979. 20. KSENIJA POLOŠKI 1982. 21. MIRELA BOŠNJAK 1983. 22. IVA BOŠKOVIĆ 1983. 23. IVANA PULJIĆ 1984. To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti. Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi. No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje. U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto". To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići. Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure: 1. MONIKA KARABOJEV 1983. 2. PETRA ANGEBRANDT 1983. 3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983 4. VLATKA KOREN 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985. 7. MARINA ŠARIĆ 1985. 8. RUŽICA MIŠURA 1985 9. SUZANA KUNA 1985 10. MARTINA BAGARIĆ 1985. 11. ANTONIJA JUKIĆ 1986. 12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987. 13. JELENA LUCIĆ 1988. 14. MARIJA DUBRAVAC 1988. 15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988. 16. ANA BIUK 1988. 17. IRMA ŠĆURIĆ S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||