Linkovi
najave utakmica i zanimljivosti

OK ĐAKOVO II

20.02.2006., ponedjeljak

PAMETNOM IGROM DO NOVE POBJEDE

OK ĐAKOVO – ŽOK VIBROBETON 3:1
( 25:18; 22: 25; 25:18; 25:22 )

CURE SU IGRALE U SLJEDEĆEM SASTAVU:

1. IVANA IVANUŠEC
2. JELENA JAGODIN
3. MAJA ĆURIĆ
4. LUCIJA PULJIĆ
5. MONIKA SLIŠKOVIĆ
6. ANTONELA MARAS
7. IVA DUJMOVIĆ
8. TANJA OMAZIĆ
9. SANDRA UNTERAJNER
10. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ


Tamo neke sada već poodmakle 1998. i 1999. godine kada je naš klub bio još mala beba koja nije ni prohodala trebalo nam je jako puno prijateljskih utakmica. Iako su mi i Vinkovci i Osijek na jednakoj udaljenosti, više sam se okrenuo prema Vinkovcima jer su oni uvijek imali vremena za odigravanje takve vrste utakmica i kod njih smo bili redoviti gosti skoro svaki četvrtak u tjednu i igrali smo i odigravali te utakmice. Oni su, za razliku od nas koji smo imali treninge dva puta u tjednu, imali svakodnevne treninge i uživao sam se njihovoj igri i uigranosti. Te utakmice smo redovito gubili, ali istovremeno stjecali iskustvo u igri, a ja sam gledajući rad njihovih trenera puno toga dodatnog naučio.
Redovito smo se skupljali, organizirali prijevoz uz pomoć roditelja, išli za Vinkovce, odigravali prijateljske utakmice i gubili, gubili, gubili...
Tada sam se stalno zapitivao u svojoj glavi: " Kada ćemo mi pobijediti taj Vibrobeton ? ".

I eto - POBIJEDILI SMO VIBROBETON !!!!

Morao sam to napisati velikim slovima jer to je ono nešto emotivno u meni što sam nakon svih ovih godina morao izbaciti iz sebe. Doživio sam da nakon utakmice stišćem ruku njihovom treneru, čovjeku kojem sam toliko puta u tim našim porazima stiskao ruku i od kojeg sam uvijek u tim trenucima slušao riječi u smislu: "Nisu loše, ali trebaju još raditi... ",sada sam doživio da mi kaže kratko i jasno – DOBRE SU !!!!
Te riječi sam doživio kao jedan veliki plus za kompletan rad na treninzima što se tiče i prve i druge ekipe, a najveću zaslugu u svemu imaju cure kojima smo nas dvojica kao treneri sa svojim komentarima i ispravljanju nepravilnog rada kod njih već sigurno i pomalo dosadili, ali gdje one to sve slušaju, ispravljaju greške, i kao rezultat toga je sve bolja i bolja igra i na tome treba nastaviti.
Kao veliki, veliki plus se pokazalo to što na utakmice idemo sa dva tehničara ( NIKOLINA i LUCIJA ) i što su oba za onaj period koji su bile u igri odigrale bez nekih velikih grešaka i mišljenja sam da se to treba tako raditi kada god bude moguće, te da se u ljetnom periodu počne jako raditi na dva nova tehničara od mlađih djevojaka.
Cure su odigrale mirno i pametno i čak i onaj set koje su izgubile došle su do 22 poena, odnosno rezultat po svim setovima govori o tome da je bila jedna dobra utakmica u kojoj smo se nadigravali i mirnijom i pametnijom igrom došli do pobjede.
Tu mirnoću i određenu dozu sigurnosti ekipi donijela je JELENA, iako je i ona imala grešaka na servisu, ali to nije utjecalo na krajnji rezultat. Utakmicu je odigrala jako dobro. Kada bismo napravili razliku vadio sam je van, ne radi loše igre, nego da i mlade snage ( TANJA ) osjete igru, ali vidi se da je vrijeme veliki faktor dok TANJA stasa u igračicu koja će moći kvalitetno odigrati i na njoj je da samo radi i ispravlja sve greške na koje joj ukazujem, naročito na onu da se boji lopte.
Najsigurniji servis na utakmici je imala MAJA, tako da će ona ubuduće sigurno uvijek startati na našem servisu u početku seta. Utakmicu je odigrala jako dobro i stalno se pitam zašto na našim utakmicama odigra tako dobro , a na utakmicama prve ekipe postotak vuče više na onu stranu da je odigrala slabije. Mislim da će mi odgovor na ovo moje pitanje morati ona sama dati u razgovoru u četiri oka.
Na zadnje dvije utakmice sam uvidio da se u ekipi pojavila još jedna brza igračica u terenu, a to je IVANA. Strašno je brza, a na osnovu njene građe samo sam čekao kada će se to desiti, i imam osjećaj da je tu eksplozivnost dobila onog trenutka kada je u svojoj glavi shvatila da se ipak neće udariti ako se baci na taj parket. Kod nje je, upravo zbog te brzine, veliki problem doći pravovremeno na loptu kod smeča i onda se previše zavuče ispod lopte i ova je obvezno u autu, i što na utakmici njen servis ne smijem gledati jer nikada ne znam kuda će ići.
Pored IVANE imamo još dvije brze igračice u ekipi, ANDREU ( za koju mi nije jasno zašto nije bila na utakmici u nedjelju ?!? ) i SANDRU koja je odigrala još jednu dobru utakmicu iako je imala malih problema sa prijemom, ali mislim da je kod nje problem s bolom u nozi za koji neće reći, nego stisne zube i igra, a onda se to manifestira na taj način.
IVA je odigrala standardno dobro i sada se u stvari vidjelo koliko nam je nedostajala na onim utakmicama na kojima nije bila. Malo bolest, malo kazna... Ovo prvo opravdano, a ovo drugo nikako, te ću morati s njom razgovarati da se malo uozbilji kako roditeljima, a i nama ne bi više zadavala glavobolje.
MONIKA isto tako standardno. Ona mi je isto dosta sigurna na servisu, a s njom će se morati raditi na brzini kretanja u terenu, tako da dobijemo kompletniju igračicu, a ne da njene nedostatke moram krpati s IVANOM i obratno.
ANTONELA ima sve predispozicije da postane jako dobra igračica, veliki je borac, strahovito je napredovala iako je najmanje u klubu, ima samo dva problema, to je bol u leđima i prijem servisa. Na ovom prvom ne znam kako ćemo, a na ovom drugom ćemo morati raditi, raditi i raditi...


Cure sve pohvale za utakmicu, lijepo je vidjeti kada pametno igrate, iako je moj cilj da igrate još opuštenije i još pametnije i na tome ćemo raditi.

Iduća utakmica je u Valpovu.

- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>
< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off

OK ĐAKOVO II
Adresa: Ivana Kukuljevića 7
Telefon/fax: 031/813-418

Predsjednik: Miroslav Užarević
mob: 091/52-28-332

Trener: Darko Perković
mob: 098/99-52-923
e-mail:
darko.perkovic@os.t-com.hr


o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo".

Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni .
Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu.

Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne
postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati.

I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo.

Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola.
Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte.
Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom.
Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine.
Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati.
Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade.
Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!!
Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA.
Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša.

Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada.

Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo.

Počeo sam raditi sa sljedećim curama:

1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983.
2. VALERIJA TOMIĆ 1983.
3. RUŽICA MIŠURA 1985.
4. MAJA ŠĆURIĆ 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. TEA VUIĆ 1983
7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982.
8. MONIKA MITROVIĆ 1983.
9. KRISTINA UZELAC 1983.
10. JASMINA ĆURAK 1983.
11. MAJA SABLJAR 1982.
12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982.
13. SANDRA IVANOVIĆ 1982.
14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982.
15. NATAŠA BOŽIĆ 1983.
16. IVANA BALEKIĆ 1984.
17. IVANA SADAIĆ 1982.
18. IVANA RAJKOVIĆ 1978.
19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979.
20. KSENIJA POLOŠKI 1982.
21. MIRELA BOŠNJAK 1983.
22. IVA BOŠKOVIĆ 1983.
23. IVANA PULJIĆ 1984.



To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti.
Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi.

No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje.

U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto".
To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići.

Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure:

1. MONIKA KARABOJEV 1983.
2. PETRA ANGEBRANDT 1983.
3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983
4. VLATKA KOREN 1984.
5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984.
6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985.
7. MARINA ŠARIĆ 1985.
8. RUŽICA MIŠURA 1985
9. SUZANA KUNA 1985
10. MARTINA BAGARIĆ 1985.
11. ANTONIJA JUKIĆ 1986.
12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987.
13. JELENA LUCIĆ 1988.
14. MARIJA DUBRAVAC 1988.
15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988.
16. ANA BIUK 1988.
17. IRMA ŠĆURIĆ

S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba.